'PONEKAD ME SKIJAŠI NE SLUŠAJU SAMO ZATO ŠTO SAM ŽENA' Janica Kostelić priznala u razgovoru za FIS

I dok je morala, to joj je bila najveća muka. A otkad je prestala skijati, Janicu Kostelić vjerojatno bi bilo lakše nagovoriti da joj se izvadi zub "na živo", nego da pristane na intervju. Ipak, tu i tamo i ona napravi iznimku; jedna je od njih i ovaj intervju za fisalpine.com, internetsku stranicu Međunarodne skijaške federacije, za koju radi i njezina bivša kolegica iz reprezentacije i prijateljica Ana Jelušić.

I kako to biva s Janicom Kostelić - kad odluči govoriti, onda doista govori i govori zanimljivo.

- Život je sjajan. Uvijek se nešto događa. Nastojim biti okupirana poslom, ali isto tako si nastojim osigurati dovoljno vremena za uživanje u stvarima koje volim i dovoljno vremena za prijatelje i obitelj. I dalje provodim puno vremena na snijegu jer sam većinu godine s Ivicom - započela je priču o životu nakon aktivne karijere najbolja hrvatska sportašica svih vremena.

Čemu ste se najteže prilagodili u onom prvom razdoblju nakon prestanka skijanja?

- Rutini "normalnog" života.

Kako ste znali da je to bio baš pravi trenutak za prestanak karijere?

- Jednostavno sam osjećala da sam dovoljno osvojila. Bila sam sretna onime što sam postigla u karijeri i nisam željela biti pohlepna za još medalja i još rekorda koji se mogu srušiti.

Jeste li se još dok ste skijali pripremali za život nakon skijaške karijere i na koji način?

- Nisam se posebno pripremala za "normalni" život. Ja jednostavno uzimam stvari tako kako dolaze, ne radim planove za puno unaprijed.

Jeste li i dalje u kontaktu s nekim od skijašica s kojima ste se natjecali?

- Ovih dana sa svim tim društvenim mrežama vrlo je lako biti u kontaktu s puno ljudi koje poznajete.

Suparništvo između Janice i Anje Pärson obilježilo je jedno razdoblje svjetskog skijanja. Koliko je to suparništvo bilo doista izraženo između vas dvije?

- Nekako sam znala da će to biti jedno od pitanja - nasmijala se Janica prije nego je odgovorila.

- Ne mislim da je to bilo takvo suparništvo koliko se govorilo o tome. Ona je bila moja suparnica na stazama kao i sve ostale cure protiv kojih sam skijala. Izvan staza ona je bila normalna osoba/prijatelj s kojom ste mogli lako razgovarati i smijati se. Mislim da su svi sportaši strastveni u tome čime se bave i iz toga se rađa zdravo suparništvo tijekom natjecanja koje vas gura da napredujete.

Janica se od skijanja oprostila nakon sezone 2005/06. Koliko se skijanje otada promijenilo?

- Meni se čini da je danas previše tehnologije u svemu tome. Sport bi trebao biti čist koliko je to najviše moguće. Moje je mišljenje da bi ljudi trebali poboljšavati sebe, poboljšavati ono što je njihovo tijelo u stanju napraviti, a ne se osloniti na to što im tehnologija može omogućiti. Ja bih definitivno poludjela sa svim tim testiranjima i traženjima pravog "set upa", čime su svi toliko okupirani u posljednje vrijeme. Uzmi par skija i pancerice i učini da oni rade za tebe, ukroti ih.

Kao skijašica je dobila potpuni uvid u funkcioniranje ženskog dijela Svjetskog kupa, a posljednjih sezona "iznutra" može osjetiti muški Svjetski kup. Koja je najveća razlika?

- U muškom skijanju sve mi izgleda opuštenije i s više poštovanja prema drugima. Puno skijaša surađuje i pomaže jedni drugima. Odnosi izgledaju vjerodostojniji i s manje lažnih osmijeha.

Bila je vrhunska skijašica, jedna od najboljih u povijesti ovog sporta, danas je s druge strane, savjetnica bratu, uključena u treninge, pripreme za utrku... Što je teže, biti natjecatelj ili biti trener?

- Teže je raditi nešto u čemu nemaš izravan utjecaj i kompletnu kontrolu. Kad sam se natjecala, znala sam koje su moje granice i kako riješiti problem na koji naiđem. Kao trener dajete upute, ali druga osoba to mora napraviti. I zato bih rekla da je natjecanje lakše jer imaš kontrolu u svojim rukama. Osim toga, ja sam žena i ponekad me ne shvaćaju ozbiljno, ne na način kako bi činili da sam muškarac. Često čujem "što ti znaš, ti nikad nisi skijala u Kitzbühelu ili na drugim takvim teškim stazama". Ne želim biti bahata, ali s tim nekim medaljama u svojim džepovima, mislim da moje mišljenje o tome kako treba skijati ponekad treba dobiti kredit. Ali, lijepo je biti malo na drugoj strani i dobiti uvid u stvar iz svih kuteva, složiti kompletnu sliku i podijeliti to s natjecateljem.