U CRNOJ RUPI

MAJOLI NIJE ČVRSTA RUKA KAKVA NAM TREBA Hrvatska neće naprijed dok se Fed Cup ne doživi kao obaveza

NOTTINGHAM - ENGLAND - JUNE 15: Ana Konjuh of Croatia during her match against Monica Niculescu of Romania at Nottingham Tennis Centre on June 15, 2015 in Nottingham, England. (Photo by Jon Buckle/Getty Images for LTA)
 Jon Buckle / Getty Images / 2015 Getty Images

Bio je kraj travnja 2002. kada su Jelena Kostanić, Iva Majoli, Silvija Talaja i Karolina Šprem izborile četvrtfinale Svjetske skupine i kreirale najveći uspjeh naše Fed Cup reprezentacije.

Ekipa koja je u Bolu na Braču pobijedila Češku 3-2, iz današnje perspektive djeluje kao posljednja zlatna generacija hrvatskog ženskog tenisa. U srpnju je Hrvatska u Portschachu izgubila od Austrije, nakon toga je još dvaput igrala u Svjetskoj skupini, a od 2005. rezultatska krivulja počela je padati.

Nakon poraza od Izraela u petak, Hrvatska se i za 2017. godinu "osudila" na natjecanje u Grupi I Euroafričke zone, što će biti deveta uzastopna sezona u trećem razredu. Samo Velika Britanija, koja u Grupi I igra od 2005., i Bugarska koja je tamo zatočena od 1997., bilježe dulju stagnaciju u Fed Cupu.

Šesnaest godina nakon uspjeha u Bolu, Iva Majoli je izbornica, no u četiri godine njezina mandata stvari se nisu pomakle s mrtve točke. Iako je potencijal hrvatske ekipe budio apetit za velikim rezultatima, reprezentacija ne može iz okova Grupe I. "Kad nam se pridruže Ajla i Ana, neće nam biti kraja", pompozno je najavljivala Majoli prije dvije godine. Doista, Hrvatskoj i dalje nema kraja, ali u pokušajima da se domogne višeg razreda. Na Ajlu Tomljanović se, nažalost, više ne može računati. Ana Konjuh je tu i čini se da je jedna od rijetkih koja Fed Cup shvaća kao obavezu.

Donna Vekić u Izraelu bi sigurno bila od pomoći, ali umjesto toga je ostala na južnoj hemisferi igrati turnire u Launcestonu i Kaohsiungu. Njezina odluka se može shvatiti, jer u ovom dijelu sezone ima priliku uloviti dosta bodova za povratak u Top 100. Problem je što to nije ni prvi, a vjerojatno ni zadnji slučaj da je reprezentacija svedena na neobavezni team building.

Majoli je svoj autoritet izbornice nepovratno potkopala kada je 2014. u Budimpešti nakon dva meča pustila Petru Martić da ide igrati kvalifikacije u Dohu, usprkos činjenici što je Hrvatska u tom trenutku još imala šanse za prolaz. Svi pozivi Ive Majoli nakon toga zvuče kao "možeš, ali ne moraš".

Martić je, uzgred rečeno, ovaj put bila ozlijeđena, baš kao i naš treći veliki talent, Jana Fett. Mirjana Lučić-Baroni očito je zatvorena knjiga, budući da je nema od 1998. Svijetla točka u Izraelu bile su dvije pobjede 20-godišnje Tene Lukas, koja je u reprezentaciju upala kao zamjena i iskoristila dobivenu priliku.

Ako je treća igračica svijeta Simona Halep odgodila operaciju da ovaj vikend zaigra za Rumunjsku, ne vidimo zašto se Hrvatska ne može okupiti u punom sastavu. Neizbježan je zaključak da bi preduvjet za bijeg iz crne rupe trebala biti čvrsta izbornička ruka, što Majoli očito nije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 08:49