Nemam prijateljica među tenisačicama jer su pune zavisti

VARAŽDIN - Uvijek je lijepo ugostiti velike sportaše, ali Varaždinci bi Safinu sigurno radije gledali na treninzima s reketom, nego pratili rezultate njezina rehabilitacijskog procesa kod Tomislava Vrbnjaka u Sportskom centru Sloboda. Ipak, kada joj je ozljeda već pokvarila planove na ulasku u novu sezonu, Varaždin je bio logičan izbor za mjesto oporavka. Trener Željko Krajan, rođeni Varaždinac, Vrbnjaka naziva “najboljim fizioterapeutom s kojim je radio u karijeri” te ga je preporučio kao idealnu osobu za tretiranje Dinarinih bolnih leđa. Za sada, Ruskinja je puna riječi hvale za ekipu koja joj pomaže u oporavku.

- Ovdje imam sve što mi treba. Centar je malen, ali fenomenalno uređen. Varaždin mi savršeno odgovara jer volim malena i mirna mjesta - započela je priču Safina.

Od našeg posljednjeg razgovora, tijekom WTA turnira u slovenskom Portorožu, prošlo je samo sedam mjeseci. Njezina forma u tom razdoblju nije bila briljantna. Iako je s tadašnjeg trona skliznula samo stepenicu niže te je danas druga igračica svijeta, rezultati su bili razočaravajući. Čini se da je ozljeda leđa, koja je muči već duže vrijeme, kriva za sve.

- Mentalno se jako teško nositi s ozljedama. Normalno živim, mogu napraviti bilo što da me leđa ne bole, ali deprimira me spoznaja da ne mogu trenirati. To je kao da životinju uzmete iz divljine i stavite je u kavez. Zato i ne gledam mečeve na televiziji jer bi to trenutno bilo psihički preteško za mene.

Njezino iskustvo s ozljedom idealan je primjer uplitanja “viših interesa” u karijeru sportaša. Iako je prošlog kolovoza pauza bila jedina ispravna odluka, menadžeri su nauštrb zdravlja zahtijevali da igra. Bila je to, kako se pokazalo, odluka koja je donijela samo loše stvari - poraze i gubitak prvog mjesta, ali i pogoršanje ozljede.

- Bilo je pritisaka, ali najviše sam sama htjela završiti godinu na vrhu. Zato sam forsirala, što se sada pokazalo kao pogrešna odluka. Rijetke treninge u drugoj polovici 2009. odradila sam do kraja, a često sam ih znala završiti i u suzama. Igrala sam uz tablete protiv bolova, ali na najvišoj razini ne postoje kompromisi, ili možeš, ili ne možeš. Sada sam prošla tu školu, ali je cijena koju sam platila previsoka.

WTA Tour se u proteklih sedam mjeseci gotovo preokrenuo naglavačke. Belgijanke su najveća priča. Pobjednički povratci Kim Clijsters i Justine Henin oživjeli su ženski tenis, ali i pokrenuli novu raspravu o njegovoj kvaliteti. Kako “mama i penzionerka” mogu osvojiti, odnosno igrati finale Grand Slama?

- Ne razumijem o čemu se tu uopće raspravlja. Obje su uzele pauze kada su bile na vrhu, a u tom razdoblju ne možete zaboraviti igrati tenis. Pitanje je samo fizičke spreme koju su obje održavale. Naravno, posebno se treba diviti Clijsters koja je stigla do Grand Slam naslova nakon što je postala majka.

Sa 23 godine i nizom ciljeva koje namjerava ispuniti, Dinari teniska mirovina nije ni nakraj pameti. Međutim, kaže da se ne bi odlučila za “belgijski poučak”.

- Ako ikada osjetim zasićenje tenisom, uzet ću si godinu dana i razmisliti što dalje. Neću reći da sam završila karijeru dok ne budem sigurna u tu odluku.

U tenisu se vrti ogroman novac. “Zlatne djevojke” Ana Ivanović i Marija Šarapova nedavno su potpisale basnoslovne sponzorske ugovore s Adidasom, odnosno Nikeom. Brojke od desetak milijuna eura godišnje za promoviranje nekog brenda Dinara vjerojatno može samo sanjati.

- Nisam od onih kojima je novac najvažnija stvar na svijetu. Novac donosi određenu slobodu u životu, ali imam ga dovoljno da mogu živjeti kako želim. Najbolje stvari u životu ionako nisu na prodaju. Poštovanje i ljubav ljudi koji me okružuju ne mogu kupiti ni da imam milijarde.

Iako su i turnirske nagrade itekako izdašne, upravo “izvanteniske aktivnosti” donose veliki novac. Međutim, takvi izleti mogu izrazito naštetiti teniskoj formi, a Ivanovićeva je možda idealan primjer za to. Safina tu ne dvoji koji su joj prioriteti.

- Neke djevojke, poput Šarapove ili sestara Williams, mogu spojiti tenis s, primjerice, modom. Pokazale su da mogu biti uspješne na oba područja paralelno, a da niti jedno ne trpi previše. Ja se potpuno želim posvetiti tenisu jer, da se počnem baviti još nečim, uvijek bih imala dojam da ne dajem 100 posto ni jednom ni drugom. Tenis je moj život, moja strast, a osvajanje Grand Slama životni san. Kada završim karijeru, posvetit ću se drugim stvarima, ali o tome ću razmišljati nakon tenisa.

U jednom je intervjuu Safina izjavila da među tenisačicama nema mnogo prijateljica jer joj je njezin tim dovoljno društvo na putovanjima. Serena Williams jedna je od onih s kojima sigurno neće ispijati kavu na turnirima i jedina tema o kojoj nije htjela razgovarati. O relacijama s ostalim igračicama također ne govori s pretjeranim oduševljenjem.

- Ne družim se previše s igračicama. Doživljavam ih kao kolegice, a ne kao prijateljice. Željko (Krajan, op. a.), Dejan ( Vojnović, kondicijski trener, op. a.) i sada Tomo (Vrbnjak, op. a.) ljudi su kojima je stalo do mene i do toga da se oporavim što prije. Drugim igračicama je drago što ne mogu igrati.

Takve, prilično zategnute odnose, Safina je vrlo plastično opisala.

- Evo, ja sam sada ozlijeđena i samo mi je jedna igračica, Vera Duševina s kojom se jako dugo znam, poslala poruku, pitala me kako sam i ohrabrila me. Ženski je tenis danas prepun mlađih djevojaka kojima je stalo samo do uspjeha, pa postoji dosta zavisti među njima.

Brat Marat, bivši broj 1 i osvajač dva Grand Slam naslova, nezaobilazna je tema u razgovoru s Dinarom. Dugo je bila poznata samo kao Maratova mlađa sestra, ali se njegovim odlaskom u mirovinu na kraju prošle sezone definitivno riješila te etikete. Jedan od najkarizmatičnijih igrača posljednjih 15-ak godina uživa u životu, ali slično je činio i tijekom karijere.

- Upravo se sprema za odlazak u Vancouver na Olimpijske igre. Tenisa mu je bilo dosta, sada živi još slobodnije nego prije.

Ipak, Marat i njegov karakter nedostaju tenisu. Danas su rijetki oni koji će, primjerice, proslaviti osvajanje poena spuštanjem hlačica.

- Kao gledateljica, i ja želim vidjeti zabavu na terenu. Neki put meč može biti i kvalitetan, ali ako nema emocija, gledatelji se ne involviraju u meč. Zato su tipovi kao što je Marat ili Ivanišević uvijek bili privlačni gledateljima.