UFC

Statistika otkriva tek blagu prednost Miočića, no sakriva vjerojatno najvažniju činjenicu

Stipe Miočić i Daniel Cormier
 screenshot/YouTube
Službena statistika daje na pretpostavku kako je borba Miočića i Cormiera zapravo bila izjednačena

Nedugo nakon što je borba Stipe Miočića i Daniela Cormiera završila, pojavila se službena statistika borbe. Taj skup brojčanih podataka inače puno toga otkriva, ali često zna po pitanju nekih faktora i zavarati. A ova borba je upravo takav slučaj. Ne možemo reći da stvara dojam da je Daniel Cormier bio bolji od Stipe Miočića, to nikako. Ali, da netko gleda samo statistiku sigurno bi dobio dojam da je Cormier bio pobjedi puno bliže nego što to zapravo je.

Službena statistika na UFCStats.com (bivši Fight Metrics), otkriva kako je onaj najvažniji podatak, a to su značajni udarci, tek malo na strani Miočića, 115:110. Zapravo, samo prema tom podatku bi Cormier uzeo tri runde, uključujući drugu, u kojoj je pogodio 26 takvih udaraca, dva više od Miočića. Naravno, tu se ipak nalazi i onaj puno važniji podatak, "knockdown", zahvaljujući kojem je druga runda zapravo bila najuvjerljivija i neupitna po pitanja toga da pripada prvaku.

Prvu rundu Miočić je udarcima dobio 20:14, no jedno rušenje Cormiera, kao i dobar dojam na kraju runde, uz kroše koji je uzdrmao Miočića, rezultirali su time da su dva suca istu bodovali u korist izazivača. On je prema statistici, 30:16, uvjerljivo uzeo i četvrtu, no i tu jedan sudac u Miočićevim udarcima i dominaciji prepoznao više toga. Treća (28:16) i peta (29:17) runda po značajnim su udarcima uvjerljivo na strani Miočića pa ne treba čuditi što suci kod njih nisu imali dvojbi.

Ipak, ono što statistika u ovakvom obliku ne otkriva je efekt koji udarci stvaraju, odnosno nanesena šteta borcu koji istu prima. To je ono gdje je sucu najvažnije imati dobro oko i sposobnost procjenjivanja. U suprotnom bi ovo bio taekwondo, gdje bi se udarci bodovali, neovisno o jačini, gdje bi važno bilo samo to da pogode cilj koji gađaju. Tu je situacija bila gotovo neusporediva u rundama koje je Miočić uvjerljivo osvojio. Također, agresivnost i napredovanje (advancing) također je bitan faktor, a Cormier je tu imao tek početak borbe. Nakon završetka druge runde u potpunosti je postao onaj koji dozvoljava Miočiću da priđe njemu. Po trenutnim, modernim unificiranim pravilima, kontrola Octagona više ne smije biti faktor, no suci koji su dugo godina koristili taj kriterij često će, posebno kad su neodlučni, posegnuti baš za time. Niti tu nije bilo nikakve dvojbe tko je bio aktivniji i bolji.

Statistika nam vrlo često odaje neke bitne podatke, no ne smijemo se pouzdati samo u nju. Ipak, čak i pogledom na te brojke, koliko god one stvarale dojam izjednačenije borbe nego što je to ona stvarno bila, teško da će itko moći obezvrijediti pobjedu Stipe Miočića. Ona je čista i neupitna, a to je po pitanju ove trilogije zapravo bilo najvažnije.

Linker
28. studeni 2024 05:17