‘I naši ljubimci mogu oboljeti od ove opake bolesti. Moramo to znati da bismo im mogli pomoći‘

Alzheimerova bolest je razorna i progresivna bolest u starih ljudi. Ista takva bolest napada i naše kućne ljubimce, međutim dolazi pod drugim nazivom kao poremetnje u spoznajnim funkcijama. Kod te bolesti dolazi do nakupljanja senilnog plaka tj. toksičnog peptida koji smanjuje produkciju neurotransmitera dopamina u prostoru između neurona i krvnih žila u mozgu. Starenjem nastaje oksidativno oštećenje stanica. Normalnim metabolizmom stanice, stvaraju se slobodni radikali. Što je stanica starija, proizvodi se sve više radikala koji oštećuju proteine, lipide i nukleotide u toj stanici , što dovodi do propadanja stanice u mozgu, a posljedično i do promjena u ponašanju životinje. Sinonimi za tu bolest su još : senilna demencija ili senilna degeneracija mozga.

Te promjene u ponašanju životinje mogli bi svrstati u četiri kategorije.

Gubitak spoznaje i prepoznavanja- neki psi i mačke više ne prepoznaju svog vlasnika, a druženje s članovima porodice je sve slabije i manje intenzivno.

Mokrenje i vršenje velike nužde u kući kod pasa i izvan posude u mačaka- vrlo često se dogodi da psi u šetnji ne naprave nuždu, a kad se vrate kući , to naprave na različitim mjestima u kući. Češći je problem s mokrenjem, nego s defekacijom.

Dezorijentacija – mnogi psi se jednostavno izgube u kući ili dvorištu i ne snalaze se na poznatim mjestima. Često stoje nepomično i zure u zid ili se zabijaju po kutevima. Mogu pogriješiti vrata , lutaju bez cilja.

Noćne aktivnosti- može se dogoditi da se da se vlasnici žale da psi spavaju danju, a puno manje noću. Mogu noću cviljeti, lajati, grepsti po tlu, i često buditi vlasnika i ukućane.

Postoje i druge promjene koje ukazuju na bolest starenja, a to su gubitak volje za šetnjom, jača osjetljivost na vanjske podražaje i nervoza psa, nova vrsta strahova/ npr. strah od pucnjave, glasnog govora, strah od odvajanja/.

Naravno, moramo imati na umu da se sve starije životinje manje kreću i više spavaju. I neke organske bolesti mogu dovesti do takvih simptoma, pa bi preporučila sistematski pregled svih starijih životinja /već nakon sedam godina starosti/ . On uključuje kompletan fizikalni i neurološki pregled životinje.

Mnoge organske bolesti u starijih životinja mogu dovesti do promjena u ponašanju. To su poremećaji štitnjače i nadbubrežne žlijezde, zatim razni tumori mozga. Kada isključimo organske bolesti, možemo posumnjati da se radi o kognitivnim poremećajima. Definitivnu dijagnozu postavit ćemo magnetnom rezonancom mozga ili CT-om . Naravno da se takve promjene obično javljaju u kombinaciji organskih bolesti i promjena u mozgu zbog starenja.

Ako smo posumnjali da se radi o bolesti starenja, možemo pomoći da životinji dajemo posebnu vrstu hrane prilagođenu za životinje starije dobi. Ona sadrži antioksidanse: E i C vit, dokosaheksaenoičnu kiselinu, eikosapentaenoičnu kiselinu, beta-karoten, lipoičnu kiselinu i L-karnitin. Sve te tvari će pomoći obnavljanju razorenih stanica nakon oksidativnog djelovanja slobodnih radikala. Već nakon dva mjeseca uzimanja takve hrane , vidi se poboljšanje i promjena u ponašanju pasa. Postaju veseliji, više se kreću, bolje surađuju s vlasnikom, , više spavaju noću. Postoje i različita pomoćna ljekovita sredstva koja su danas dostupna u svim ljekarnama i pet shopovima.

U težim slučajevima, veterinar može propisati lijek koji može povećati stvaranje dopamina u mozgu, a time eventualno smanjiti simptome starosnih promjena ponašanja u pasa. Takvi lijekovi se ne upotrebljavaju u mačaka.

Možemo zaključiti, da naši kućni ljubimci danas žive puno duže, zahvaljujući boljoj veterinarskoj brizi i liječenju, boljoj edukaciji vlasnika o držanju i njezi. Naravno da s produženjem života, što nam je i cilj, dolaze i problemi u poremećajima kognitivnih funkcija. Zato su veterinari pozvani da tu životnu dob učine što ugodnijom, kako životinji, tako i vlasniku.