MAČKOLUMNA

Naša Shakti voli filmove sa zombijima, a kad smo gledali vijesti, odlučila je to zaustaviti

U ovoj kolumni doznajemo i kako obitelj Kukec-Mitrović nema stalan broj mačaka, jer uvijek neke nove dođu do njihovih zdjelica
Ilustracija
 Srdjan Vrancic/Cropix

Svatko tko se ikada susreo s mačkom vrlo dobro zna da one imaju vrlo jasan i izražen karakter. Neke su hrabri lovci, druge plahe, treće lijene, četvrte krajnje okrutne, a pete izuzetno mrzovoljne, nabrajajte dalje sami. Koju god ljudsku osobinu možete zamisliti, postoji mačka ili mačor na svijetu koji je ima. No, kada živiš s četiri mačke ta distinkcija karaktera još je vidljivija. Jer, svaka je priča za sebe. Nekad se ne možemo prestati smijati, a nekad bi najradije plakali zbog ludorija koje naše četveronožno carstvo izvodi svakog dana, a pogotovo svake noći.

Pa, porazgovarajmo malo o neobičnim i krajnje bizarnim stvarima koje ova ekipa nama konstantno priređuje.

Kraljica Majka Shakti odmjerena je, elegantna dama, koja je udomljena s ceste na kojoj je odgajala svoje mačiće. Vidi se u njoj određeni aristokratski šarm, ali i divljina ulice na kojoj je odrasla. Tako će se rado zavaliti i maziti, glavom se trljati o noge, veselo mahati repom poput kakvog blesavog psića a onda - gricnuti!

Nije to neki ugriz, čini mi se čak nekada da je znak privrženosti, ali uvijek ostanemo u čudu, odakle agresija kad se tako lijepo mazimo i volimo!? Shakti obožava televiziju. No, ne baš sve programe. Veliki je fan Walking Deada, zapravo, svake serije ili filma sa zombijima. Kada tako nešto gledamo udobno se smjesti i po sat-dva-tri u komadu provede bez da trepne, gledajući u nemrtve koji arlauču i jedu mozak smrtnicima. No, ne daj Bože da upalimo vijesti. Nedavno smo, za potrebe posla, morali gledati intervju s jednim gradonačelničkim kandidatom. Nonšalantno se došetala do laptopa na kojem je bio prijenos i, baš kao da točno zna što radi, prošetala preko tipkovnice tako da zaustavi prijenos. Zatim je zadovoljno otišla, a mi smo zaključili da dotični kandidat očito nije njen izbor.

Drugi više vole SF. "Bebači" Aleister i Ritchie fanovi su Zvjezdanih staza, a Čupko nikada nije bio preveliki ljubitelj ekrana, no voli se sklupčati na toplome kada se nešto gleda.

Vjerni čitatelji mačkolumne znaju da smo sad već, kao iskusni mačkoroditelji i Otvarači konzervi, navikli na svakonoćna buđenja. Život u prizemlju i u mirnom dijelu Trešnjevke mnoge nam je stvari olakšao, pa čak i u zimskim mjesecima ne moramo imati pijesak jer su Njihova visočanstva naučila tražiti van kada im se prohtije. Obično to ne bude u isto vrijeme, pa je lako izračunati koliko je puta potrebno otvoriti vrata za četiri mačke koje žele van, pa unutra, i tako nekoliko puta dnevno. No, Ritchie me zapanjio!

Došao je na prozor i počeo nježno mijaukati. Kao i svaki vlasnik, dobro poznajemo njihove mijauke, točno znamo tko i što želi. Ritchie želi van. Ali, ne bilo gdje. Iako su balkonska vrata otvorena, on je odlučio da se van ide samo preko jednog od nekoliko prozora. Pa je tu stao i počeo mijaukati. OK. Ali, da bismo ga pustili van, potrebno je otvoriti točno ono prozorsko krilo pored kojeg je stajao. Otvaram krilo, a on, umjesto da kao svaka normalna mačka skoči na pod pa se opet popne na prozorsku dasku kada krilo bude otvoreno počne raditi nešto za što nisam mislio da je uopće moguće. Počeo je - hodati natraške.

Bio je to urnebesan prizor i trajalo je gotovo cijelu minutu da se prebaci tih nekoliko centimetara. Dok smo se mi valjali od smijeha on se lagano mičući guzicom unatrag klatario prema drugom krilu, samo kako ne bi morao skakati. Garfield bi mu dao peticu iz lijenosti, a ja iz snalaženja.

No, Bebači općenito nisu poznati po svojoj naročitoj spretnosti. Aleister, poznat i kao Crni demon, do suza nas je nasmijao svojim podvigom. Skočio je na ormarić te krenuo skočiti na barem dva metra visok ormar. Nije uspjelo, no on se nije predavao. Prednjim šapama zakačio se za ormar i ostao tako visjeti možda dvadesetak sekundi. Bilo je jasno vidljivo da do gore neće moći, no on se i dalje trudio, makar održati, kao da radi zgibove. A onda je maestralno ljosnuo na pod i pobjegao.

Da, to je jedna zanimljiva karakteristika koju svi dijele. Kada im se dogodi nešto neugodno i ljudi to vide, sakriju se u najbliži kut i pretvaraju se kao da ništa nije bilo. Kao da ih je sram što su drugi to vidjeli.

Zašto Crni demon? Da i to pojasnimo. Kada on nešto želi, a stalno nešto želi, njegova crna njuška otvori se u dozlaboga visokom mijauku, a pokažu se dva vampirska zuba.

- Umalo mi je srce stalo od straha kada sam ga vidjela usred noći na prozoru - ispričala mi je Najdraža epizodu u kojoj ju je, kao i obično, probudio radi neke svoje potrebe.

Ipak, vidi se da djeca odrastaju. Otkako je Čupko zbog svojih nediscipliniranih putešestvija na "bolovanju", netko mora patrolirati kvartom. Spomenuli smo u ranijem nastavku da zli mačori iz drugih kuća već vrebaju priliku kako zauzeti naše dvorište. Crni demon nedavno je najvećeg i najjačeg u naselju furiozno otjerao u samo nekoliko sekundi. Trebali ste vidjeti taj ponos. Gledao nas je kao da kaže - ha, vidite da ipak mogu i ja biti opak. Za svaki slučaj još je pola sata ostao pored ograde, da se uljez ne vrati, no onda zaključio da je prehladno i da se ljepše grijati uz noge Otvarača konzervi.

No, sve je to uzalud. Naša četvorka useljava se kako želi našim susjedima, a tako je i s njihovim mačkama. Dosad smo već desetak puta zatekli najmanje jednu mačku kako slasno hrska hranu iz njihove zdjelice u kuhinji, a da nije naša. Za pretpostaviti je da ih nemamo četiri, nego barem šest. Barem je veselo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 18:42