CANIS FAMILIARIS

Nevjerojatno je što mi sve muškarci govore kada vide da šećem psa u tipu pit bulla...

Ekscentrična glazbenica Ana Marija Šir, majka dvoje djece i skrbnice dva psa, opisala nam je kako izgleda njena šetnja s ljubimicom
Ana Marija Šir i kujica Nessie
 
 Privatni album

Znate kako postoji izraz ‘crazy cat lady’? Podrazumijeva neudanu ženu srednjih godina koja usamljenost liječi udomljavanjem mnoštva mačaka. E, vlasnice pasa mogu biti i strašnije. A veliki pas može biti itekako dobar filter za biranje potencijalnog partnera, a u našem svijetu nerijetko tako procjenjujemo i muškarce za koje i nemamo pretjerani interes.

Najmanje sam pisala o Nessie, udomljenoj preko udruge Indigo. Ona je mješanac u tipu terijera bull, izgleda da se tu umiješao i neki ovčar, tako da je ona zaista velik i impresivan pas. Zanimljivo je promatrati kako se sve prazni kad ona ide u šetnju. Često vidim da ljudi prelaze ulicu, smjer se naglo mijenja i ne mogu se sjetiti jesam li ikad čula pitanje ‘Teta, mogu li pomaziti peseka?’.

To je pas koji je usredotočen na lopticu ili komad drveta, životinja koja veselo maše repom, prva nikad ne reagira na druge pse, a ljude obožava. Ne pretjerujem kad kažem da je ta kujica utjelovljenje čiste ljubavi. Bez obzira na sve navedeno, ljudi zbog njenog izgleda loše reagiraju na nju što joj već godinama uspješno tajimo.

Međutim, postoji jedan element u reakcijama na moju Nessie koji me kao ženu uvijek iznova razveseli. Bilo da se radi o lokalnom polupijanom rekorderu u broju otkaza koji s vokabularom od dvanaest riječi iskreno misli da je sposoban voditi glavnu riječ, najglasnijem tati u roditeljskoj WhatsApp grupi ili najrevnijem posjetitelju Hrelića koji sve zove ‘dugi’, svi loši pokušaji lažnog alfa mužjaštva uz moju pikulicu neslavno propadaju.

Te se frajerčine, prve u redu kad ih šest treba dobacivati vulgarne šale konobarici ili prepričavati lažne priče o masovnim tučnjavama i ljubavnim uspjesima s manekenkama, smrznu od straha kad vide velikog strašnog psa. Ma je li? Nekad se panika pokušava prikriti šalama u skladu s dometom kralja kladionice. Najčešće ponovljena je ‘Kaj ne bi taj pas bio sretniji da se negdje bori?’ i puno je duhovitija u pratnji zvuka pištanja zraka kroz zube koji nedostaju.

Ponekad mi zaštitno lice ‘Sve su žene na prodaju, ali ja sam, eto, siromašan’ kampanje nadmeno objasni što to točno nije u redu sa mnom ako uopće inkliniram takvim pasminama, dakako, uvijek pred muškom publikom koja ga podržava u uvjerenju da se ženama estetski kriterij naglo strovali ako im objasniš njihove nesavršenosti.

Predsjednik udruge prezrenih muškaraca s prve linije obrane šanka koji misli da je serijski ostavljan jer su žene nesigurne i ne podnose tu snažnu osobnost se, nakon što dobiva važnu obavijest da se u kafiću ukazala žena uz sva pripadajuća obilježja, ukočeno okreće i dobacuje svoju prostačku teoriju o tome zašto žene imaju velike pse. Nismo shvatili kako se to odnosi na ženke velikih pasa pa sjedeći stand up završava tako da se požeški Larry David sam sebi smije u brk.

Kako točno funkcionira prirodna selekcija, jesu li precima ovih muškarčina žene lovile mamute ako je taj gen preživio, pitamo se Nessie i ja dok joj za potrebe ovog teksta na uho šapćem da, nevezano uz spomenuta iskustva, nema nikakve sramote u tome da ste doživjeli neku traumu ili naprosto osjećate nelagodu pokraj nepoznatog psa. Svoje strahove ljubazno priopćite vlasniku psa i budite sigurni da će odgovorna osoba reagirati tako da svima bude ugodno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 16:31