Njemački gradovi pod najezdom rakuna, sada su smislili šokantan način kako da ih se riješe: ‘Potražnja raste...‘

Prije stotinjak godina u Njemačkoj je bilo malo ili nimalo rakuna koji su živjeli u divljini. No, pušteni su u divljinu tijekom vladavine nacističke vlasti, a pošto se mogu razmnožavati vrtoglavom brzinom, jasno je kako je došlo do problema. Stručnjaci vjeruju da do dva milijuna ovih malenih stvorenja trenutno živi u divljini te zemlje, gdje stvaraju problem među drugim divljim životinjama, a kreću i ljudske domove.

Neki tvrde da bi ta malena stvorenja trebalo uništiti komercijalnim lovom. Već sad se može kupiti njihovo meso. Njemački lovac Michael Reiss je prije dvije godine zarobio rakune, držao ih u kavezima i usmrtio ih zbog mesa. Od tada raste potražnja. On lovi po deset rakuna svake noći i prodaje njihovo meso. To nije zabranjeno, a porast pokazuje kako je mnogima prihvatljivo jesti meso ovih životinja.

Neki istraživači za trenutno stanje krive nacističkog maršala Hermanna Goeringa koji je navodno naredio da se dva para sjevernoameričkih rakuna puste u šumu u blizini brane Edersee 1934. Ironično, osnivač Gestapoa navodno je oslobodio proždrljive predatore vjerujući da će obogatiti ekologiju. To bi bilo u skladu s nacističkom ideologijom, koja smatra da prirodom treba manipulirati kako bi odgovarala njihovim darvinističkim idealima ‘opstanka najjačih‘. Neki top rangirani nacisti su bili i rekreativni lovci i očito su željeli pucati na novu vrstu divljači.

Međutim, ideja da je moderna Njemačka još uvijek u rukama ‘nacističkih rakuna‘ uvijek je bila neugodna, a prije nekoliko godina Horst Marohn, državni šumarski službenik u Hessenu, tvrdio je da je pronašao arhivske dokumente koji pobijaju Goeringovu osobnu umiješanost, piše Guardian.

Doista, prema Marohnu, vodeći zoolog Trećeg Reicha imao je određene sumnje u vezi puštanja rakuna, nakon što je vidio kako se par koji je pobjegao iz njegova vrta brzo razmnožio, a zatim je lovio njegove patke i zamorce. Marohn kaže da je lokalni šef šumarije imao ideju da ih pusti. Postoji i teorija koja kaže da su do 1930-ih već živjeli divlji rakuni u Njemačkoj. Od kasnog 19. stoljeća uzgajani su zbog krzna, ali kada je ekonomija propala 1929. godine nije bilo tržišta za modne dodatke i bankrotirani njemački uzgajivači rakuna otvorili su svoje kaveze.

Sljedećih četvrt stoljeća, dok je Drugi svjetski rat dolazio i prolazio, a nacija bila podijeljena između istočnog i zapadnog bloka, nitko nije obraćao pozornost na stalni porast rakuna.

Međutim, budući da ženke mogu na svijet donijeti sedam ili osam beba, a rakuni u Njemačkoj imaju malo prirodnih neprijatelja – za razliku od Sjeverne Amerike, gdje su oni plijen medvjedima, pumama i orlovima – njihov se broj povećao. Imaju brojne vještine: oštar noćni vid, vrhunski su plivači, penju se po strmim površinama, trče brzinom do 15 kilometara na sat, a IQ im je gotovo jednak onom majmuna. Jedu većinu malih životinja, ptica, insekata, gmazova i riba, kao i bobičastog voća i orašastih plodova.