Telescopus Fallax

Ovo je stvorenje ulovljeno na Pelješcu: ‘Bila je na identifikaciji, a sad je na slobodi...‘

Često ih nalazimo ispod javne rasvjete u naseljima, jer im je tamo najlakše pronaći macakline, njihovu omiljenu hranu

Zmija crnokrpica
 

 Pelješac hiking

U ovo doba godine ljudi dosta susreću zmije i često se uplaše, misleći da je riječ o otrovnici. Tako je bilo i sa zmijom koja je pronađena na Pelješcu, o kojoj su priču (i fotografije) objavili voditelji grupe Pelješac hiking.

- Cura je malo bila na identifikaciji, a sad je na slobodi. Ona je Crnokrpica ili Telescopus Fallax, za čovjek potpuno bezopasna. Sivo crne šare te okomite zjenice izazivaju zabunu i asocijaciju na otrovnice, međutim okomita zjenica je tu jer je ovo životinja noći - objavili su na svojoj stranici.

Kako piše Goran Šafarek na stranici Priroda Hrvatske, crnokrpica prosječno naraste oko 75 centimetara u duljinu, ali ponekad može doseći i duljinu od čak 130 centimetara. To je vitka je zmija, plosnate i jajolike glave. Oči imaju tanke vertikalne zjenice nalik mačjima što može zavarati da se radi o otrovnici iz skupine ljutica (Viperidae).

Leđna je strana sivkasto smećkasta s jasno vidljivom crnom mrljom na vratu te jednim redom krupnih tamnih mrlja duž leđne strane. Trbušna je strana žućkasta do bjelkasta, ponekad čak i roza, a često na sebi ima i nepravilne tamne mrlje. Ima velike ljuske na glavi te glatke ljuske na leđima koje su najčešće raspoređene u 19 redova.

Zbog tamnih pjega može ju se zamijeniti s juvenilnim jedinkama četveroprugog kravosasa ili tamno obojanom crvenkrpicom. Od kravosasa i tamnih crvenkrpica se razlikuje po broju redova tamnih mrlja duž leđa – jedan naspram dva kod crvenkrpice i više kod kravosasa. Od ljutica se razlikuje po obliku glave i po tome što ne posjeduje cik-cak uzorak karakterističan za ljutice.

U Hrvatskoj dolazi sve od Istre do krajnjeg juga, obuhvaćajući čitavo obalno područje i mnoge otoke. Živi na nižim nadmorskim visinama, uglavnom do 500 metara nadmorske visine. Voli kamenita staništa, pogotovo suhozide, stare zidove, ruševine, stijene, te osunčane humke i brdašca. Ponekad ju se može naći i na pjeskovitim staništima pod vegetacijom. Često ju se može susresti blizu ljudskih naselja. Uglavnom je noćna vrsta koja lovi plijen u sumrak, a po danu je aktivna samo u hladnijim dijelovima godine. Ako ju se uznemirava zna se ponašati poput otrovnica, glasno sikćući i pokušavajući ugristi napadača.

Hrani se prvenstveno gušterima, pogotovo macaklinima i guštericama, a rjeđe jede male zmije i male sisavce te kukce. Zbog toga ih često nalazimo ispod javne rasvjete u naseljima, jer im je tamo najlakše pronaći macakline, njihovu omiljenu hranu. Otrovni zubi smješteni su joj straga u gornjoj čeljusti, obično u razini oka. Otrov u roku od nekoliko minuta paralizira sitni plijen, za čovjeka je bezopasan.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 13:16