Pater Zdravko na Sljemenu spasio psa: ‘Bila je uplašena. Skinuo sam jaknu i ostavio je pored nje, da se ne smrzne...‘

Prije nekoliko dana na Sljemenu je nestala belgijanerica Ela. Iako je bila na uzici dugoj četiri metra i samo je kratko skrenula u šumu, vlasnik ju je izgubio iz vida. Kako je sam opisao na Facebooku, to se dogodilo u 16 sati i nakon toga je odmah krenula potraga za njom.

- Nakon drugog auto uspona na Sljeme, kasnije, oko 22 sata, ugledali smo jednog pješaka pored ceste. Zastali smo i pitali ga je li negdje vidio psa. Nije, ali nam je poželio sreću. Mi smo nakon tog drugog silaska sa Sljemena još jednom otišli gore, u nadi ne bi li ipak naišli na Elu.

U 23 sata, nakon što je duh bio klonuo, stigla je dojava - preko Facebooka se vijest o izgubljenom psu munjevito proširila i od rendžera sa Sljemena dobili smo obavijest da je Ela viđena na jednoj dosta zabačenoj stazi. Ispostavilo se da je čovjek kojeg smo sreli na Sljemenu bio kaplan, koji se spustio u dolinu i sreo Elu. Dao joj je svoju jaknu jer nije htjela ići s njim. Dva sata kasnije došli smo na Sljeme i naišli na Elu, na mjestu iz dojave - napisao je.

Kasnije je otkrio da je čovjek koji je pomogao kujici pater Zdravko, kaplan. On je, naime, krenuo u dužu šetnju Sljemenom, na kojem je bilo oko deset centimetara snijega i nekih minus 7 stupnjeva Celzijevih. Kad je susreo Eline vlasnike, rekao im je istinu - psa nije vidio.

- Kad su već krenuli, zazovem u sebi: ‘Sveti Ante, pomozi ovim ljudima da nađu svoju kujicu!‘. Kod Male Hunjke pomolio sam se kod raspela i nastavio neasfaltiranim šumskim putem Mrzljak. Kombinacija snijega, crnogorice i punog mjeseca pružala je čudesne noćne šumske prizore. Neke od njih sam i zabilježio. Nakon otprilike tri kilometra i odvojka prema Gorskom zrcalu, u dužini od oko kilometra put se blago spušta. Nešto kasnije čuje se žubor potoka i temperatura je niža. Na cesti u zavoju gdje prolazi potok sve je zaleđeno i temperatura je, zbog kondenzacije vlage, niža za barem 3-4 stupnja Celzijusa.

Nakon zaleđenog mosta, u jednom trenutku ugledam psa. Kad me ugledao, skoči i počne lajati... U normalnim uvjetima, kad se pojavi pas, obično su negdje u blizini i vlasnici. Ovdje, međutim, nema nikoga. Onako u polumraku, odnosno na mjesečini i snijegu, da nije lajao, rekao bih da je srna. Tad shvatim - to je belgijanerica koju traže! Tu je i lajna, duga oko 4 m. Reakcija kujice je izrazito oštra, reži, uplašena je, na bilo koji moj pokret hoće me napasti. Pomislim - sad ću ja tebe odvesti u grad! Povučem lajnu, međutim kujica se uprla i ne da se ni maknuti. Do tad je ležala na nekoj crnoj tkanini, možda njezina košuljica, dosta tanko za tako niske temperature - napisao je pater Zdravko.

Nazvao je župnika i pitao ga za savjet - što da radi. Bilo je to u 22.20 sati. On mu je predložio da rendžerima javi lokaciju i sliku kujice. Oni su sjajno odradili posao - odmah su vlasniku proslijedili lokaciju psa.

- Mjesto pronalaska prozvao bih ‘sljemenski Sibir‘ - bilo je jezivo hladno. Skinuo sam sa sebe staru toplu jaknu i ostavio je pored kujice da se ne smrzne ležeći na onoj tankoj tkanini, s obzirom na to da je župnik spominjao da će rendžeri tek ujutro doći po nju - zaključio je pater.