‘Pored mog Boška zaboravio bih da sam u kolicima. S njim su nestale crne misli i zato mi jako nedostaje‘

Prošlo je tjedan dana kada nas je u Vodnjanu na didaktičkoj farmi napustio dobri div, boškarin Boško, u svojoj 18. godini života, najstariji od svoje vrste u Istri.

Ova iznimna životinja na farmu je došla prije osam godina, a na skrb su im ga predali iz Agencija za ruralni razvoj Istre - AZRRI, doznajemo iz vodnjanske Udruge Istrian de Dignan.

Koliki je trag za vrijeme svog boravka na farmi ostavio Boško, kaže nam njegov najbolji prijatelj i timaritelj, Emilio Zonta, osoba s invaliditetom koji se o njemu počeo brinuti prije šest godina.

- Točno s ovog mjesta gdje danas razgovaramo, rečeno mi je kada sam počeo raditi na farmi, da ću se brinuti za boškarina. Kada sam pogledao prema njemu i vidio životinju od 1200 kilograma, pomislio sam da ja nikada neću uči kod njega, ali nije trebalo puno, postali smo najbolji prijatelji.

Stalno sam dolazio kod njega i nosio mu hranu, s vremenom sam uvidio da ga mogu dotaknuti i maziti ga. Naš odnos je postao pravo opuštanje, naslonio bi se na njega, pa i na rogove. On bi svoju ogromnu glavu naslonio na mene, zagrlio bi ga kao psa, i baš zato što je bio tako dobar sam ga zavolio - prisjeća se svog druženja s Boškom, piše Istra24.

Emilio ističe njegovu osobnost, kao potpuno drugačiju u odnosu na druge životinje na farmi.

- Blagost koju je pokazivao, nije se mogla usporediti s drugim životinjama, s njim sam se mogao u potpunosti opustiti, što nije situacija s magarcima i kozama na farmi, od njih uvijek nešto iščekujete, mogu vas gurnuti ili skočiti, oni su pravi mali banditi, za razliku od dobrog Boška, kaže nam te posebno naglašava da su ga djeca koja su dolazila na farmu obožavala.

- Boška ništa nije moglo izbaciti iz takta, djeca su ga mogla dirati, maziti, derati se pored njega, on je uvijek bio skuliran, prava terapeutska životinja, svi su ga voljeli zbog njegove naravi" - veli Emilio, te poručuje da je mnogima pomogao, pa tako i njemu.

- Ja bih pored njega zaboravio da sam u kolicima, s njim sam izašao iz depresije, nestale su crne misli i zato mi Boško jako nedostaje.

Pošto se radi o velikoj životinji, Emilio ističe i njegovu ljubav prema hrani, osim sjena kao osnove, navodi njegovu ljubav prema jabukama kao slasnom desertu, potom su mu na meniju bile kruške, naranče, a od povrća salate i mrkve.

- Bio je izbirljiv, ne bi na primjer uzeo bananu ili lubenicu, dobro bi ponjušio ponuđeno, ako mu nije odgovaralo, potpuno je ignorirao, tako da možemo kazati da je imao istančano čulo okusa, kaže o Boškovoj izbirljivosti Emilio, te navodi da je uživao kraljevski tretman:

- Za razliku od drugih životinja na farmi, Boško je uživao najveću slobodu, moga je ići gdje god poželi po farmi, znao je otići i do Osnovne škole Vodnjan, gdje su ga djeca poznavala, pa bi se odmah okupila oko njega. Sve životinje bi bile zatvorene u svojim štalama na kraju dana, on je jedini uvijek imao otvorena vrata štale - kaže nam.

Da je Boško bio uspješan u provođenju terapije, naročito u razbijanju straha, pošto se radi o jako velikoj životinji, Emilio nam opisuje na primjerima, djece s posebnim potrebama, te za osobe s invaliditetom...

- Kada bi vidjeli mene, koji sam u kolicima, kako mu prilazim i mazim ga, pomalo bi i oni počeli prilaziti, a strah je nestajao. Što su češće dolazili strah je bivao sve manji, dok u potpunosti ne bi nestao, a to sve zahvaljujući njegovom dobrom karakteru, opisuje terapeutski učinak ovog dobrog boškarina.

Boško se je na farmi, osim s Emiliom, najviše volio družiti sa psima čuvarima na farmi

- Lili i Jaka su s Boškom bili toliko bliski da su s njim spavali u štali, kao i jedna kokoš, a kao što vidite, kokoš je još uvijek u štali, kao da joj nedostaje Boško, kaže o Boškovim specifičnim životinjskim prijateljima.

Emilio je podsjetio da je 2022. godine na Boškovoj stražnjoj nozi pronađena kvrga, koja je u par mjeseci narasla na veličinu lopte, te je tada udruga putem crowd funding kampanje pribavila ondašnjih 20.000 kuna za operaciju koju su izveli slovenski veterinari, a ostatak iznosa koji je nedostajao dodala je Hrvatska pošta, te je Boško završio i na poštanskoj markici.

Predsjednik Udruge Istrian de Dignan Boris Babić koja upravlja s farmom nam kaže da im Boško svima jako nedostaje, te poručuje da će raditi na tome da uskoro na farmu dođe novi boškarin, kako bi nastavio ono što je s Boškom započeto.

Emilio na pitanje, može li drugi boškarin nadomjestiti Boška, kaže da može, ali ipak, naglašava svoj odnos s Boškom kao neraskidiv.

- Boško je bio poseban, nikada ne možemo znati kakav će biti boškarin koji dođe. Iako su u pravilu svi boškarini dobre i mirne životinje, misli su još jako usmjerene prema Bošku, sjećanja su jako živa, ali vjerujem da ću tako prihvatiti i novog boškarina, kaže za kraj razgovora Emilio.