- Ne ugibaju životinje u azilu zbog virusnih bolesti. Svako toliko dođe do uginuća. U ovih godinu i i devet mjeseci koliko djelujemo bilo ih je do deset, ali to je perakutno uginuće, preko noći, ta uginuća nisu uzrokovana virusnim bolestima - kaže za Istru24 voditelj pulskog azila/skloništa za životinje, veterinar Bojan Zidarić, odgovarajući na kritike vijećnice Možemo Dušice Radojčić koje je izrekla na ovotjednoj sjednici Gradskog vijeća Pule.
Tada je ona kazala i ovo: "I cijepljenje isto tako: svaka životinja koja uđe u sklonište izložena je virusima pa im zato tamo dosta životinja umire. To mi kažu ljudi. Mačke koje dolaze u sklonište moraju biti cijepljene i za to mora postojati novac! U slučaju da sklonište iz nekog razloga nema dovoljno novaca, pa dajte se raspitajte i dajte im dovoljno novaca za cijepljenje životinja koje se primaju u sklonište".
Voditelj azila na to kaže: "Možemo mi cijepiti slobodnoživuće životinje. One bi onda morale dobiti booster dozu, morale bi se nadocijepljivati, ali to mi ne radimo jer sklonište po zakonu nije dužno to raditi".
Azil se ne oglašava na društvenim mrežama. Posebno bizarno zvuči da nije (iako je bio na početku) na Facebooku, jer bi time poboljšali udomljavanje.
- Oglašavamo se na web stranici i na JIC-u, jedinstvenom inovacijskom centru Ministarstva poljoprivrede, veli Zidarić.
- Ali to su vam mrtve stranice za 99 posto ljudi koji komuniciraju isključivo na društvenim mrežama, kažemo mu.
Ukazujući na manjak radne snage, odgovara nam: "Bili smo na Facebooku, ali to netko mora ‘vrtjeti‘ i ‘vrtjeti’.
On kaže: "Kritike im nisu realne. Dođite i vidite. Vi ste me zatekli dok sam prao stakla. Čekam sad Ninu koja će donijeti jednu mačku, oprat ću se i idem na sterilizaciju. Morate prionuti jednom, drugim i trećem poslu. Da, trebalo bi nas više, ali znate, radnici koštaju. To sve košta, a mi imamo 90 smještajnih jedinica, a azil financira samo Grad Pula".
- Meni je izrazito neugodno pitati ljude otkud su donijeli mačke, a znam da ih je donio iz druge općine, a ta druga općina ne financira azil. Moraju se općinari sjesti i dogovoriti o visini financiranja. To bi trebalo realizirati po modelu vatrogasaca, poput javnih vatrogasnih postrojbi dobrovoljnih vatrogasnih društava, ali i udruga, aktivista. Najvažnija je solidarnost, ističe voditelj službenog pulskog azila.
Kaže nam i i da je dosad, od svih životinja koje su bile na brizi u skloništu, udomljeno njih oko 70 posto, dok ih preostalih 30 posto i dalje čeka udomljenje. Pritom Zidarić ne zna točnu, konkretnu brojku udomljenih.
Prvo, novo, službeno sklonište za pretežito napuštene pse i mačke nalazi se na adresi Partizanski put br. 138 na dionici Veli Vrh - Galižana.
Djeluje od ožujka 2023. godine na parceli od tri tisuće četvornih metara, od čega veterinarska praksa i uprava azila djeluju u prostorima od 268, dok je 155 kvadrata osigurano za smještaj životinja, uz dodatnih 200-tinjak vanjskih kvadrata za slobodno kretanje pasa.
Djelatnik azila Tihomir govori nam blagonaklono, ne svisoka: "Neki ljudi dođu i pitaju imamo li štence od maltezera, ili pekinezera, hrvatskog ovčara. Mi im kažemo da imamo pse koje imamo, koji su prošli nešto, i koji su u stari od 3-4 do sedam godina. Nije ovo robna kuća".
Priznajemo mu da nas obilazak životinja dira u srce, a on veli: "Oni su živjeli u lošim uvjetima, zato su i ovdje, ali oni ovdje uopće ne pate. Mi ih sve volimo, pazimo, oni se istrče na ovoj livadi, dobiju hranu, na toplom su. No bilo bi im ipak bolje u nečijem domu".
Tihomir nam prenosi ovo iskustvo, pridodajući savjet: "Prošle su me nedjelje ljudi da im se za jakog nevremena jedan uplašeni pas šćućurio, zavukao u čovjekovo dvorište Rekao sam mu da pričeka da se smiri vrijeme, i psi će, većina njih, naći put do kuće. A ljudi ga znaju dovesti ovdje, i ako nije čipiran, vlasnik je nažalost izgubio psa.
U azilu je trenutno 15-ak pasa i par mačaka, većina pasa je iznimno draga i dobra, a samo dva su opasna zbog trauma odnosno pretrpljenog nasilja koje su trpjeli od prethodnog vlasnika.
- Treba strpljenja za njihovu resocijalizaciju, veli Tihomir.
Voditelj Zidarić se nadovezuje: "Svi koji su udomljivi, udome se u desetak dana, teško je udomiti opasne pse, oni moraju priči cijeli proces resocijalizacije. Njih veterinarska inspekcija, na moj prijedlog proglašava posebnim rješenje opasnom životinjom, Čujte, mi moramo voditi brigu o tome da taj čas, kad ga se udomi, da ne napravi štetu, da nekog ne ugrize itd.".
S druge strane, mačka je po zakonu slobodno živuća životinja, dok pas po zakonu mora biti u skloništu do udomljavanja
- Mi ne možemo pustiti psa. Mačkama je veći benefit da je slobodna i da se hrani na hranilištu, i da se potom slobodno kreću, nego da je ovdje, kaže voditelj azila.
Na pitanje što im predstavlja najveći radni zahtjev, Zidarić kaže da su to 24-satna dežurstva u pripravnosti.
Naime, njih je svega troje: uz njega, tu su još djelatnici azila Nina i Tihomir.
Na pitanje kakav imaju odnos s pulskim udrugama koji dugi niz godina brinu o psima i mačkama, a koji su kritični prema službenom azilu, tvrdeći da ovdje nije sigurno mjesto za životinje, a neki sumnjaju i u njihovo preživljavanje, Zidarić kaže: "Nije bit skloništa za životinje da građani ovdje puštaju životinje".
- Ovo nije rezervat pa da nam donesu njih 200. Tu se privremeno smještaju životinje i puštaju nazad na hranilišta ili se udomljavaju, dodaje.
Dušica Radojčić: "Apeliram da se počne ozbiljno financirati reklamiranje udomljavanja"
Na rad pulskog azila kritički se prekjučer osvrnula vijećnica Možemo!" Dušica Radojčić u raspravi na sjednici Gradskog vijeća prilikom usvajanja Plana hranilišta mačaka na 42 lokacije u Puli.
- Jako je važno znati što to financira Grad kad se radi o osnovnoj skrbi za napuštene životinje. Je li to samo liječenje antibiotikom samo par dana, kao što je tim ljudima koji brinu o mačkama rekao voditelj pulskog skloništa? Što ako se radi o nekim drugim zahvatima nad životinjama koje se moraju obaviti? A tih zahvata, vjerujte mi, pogotovo nakon što završe pod autima, ima. Zar ne bi i to trebalo biti pokriveno od Grada, ako je potrebno da životinja preživa? U svakom bi civiliziranom gradu za takve slučajeve nagnječenja pluća, prijelome nogu, postojao gradski fond, a ne da to prepuštamo tim ljudima koji o svom trošku brinu o tim životinjama, kazala je vijećnica.
- I cijepljenje isto tako: svaka životinja koja uđe u sklonište izložena je virusima pa im zato tamo dosta životinja umire. To mi kažu ljudi, kazala je i nastavila: "Mačke koje dolaze u sklonište moraju biti cijepljene i za to mora postojati novac! U slučaju da sklonište iz nekog razloga nema dovoljno novaca, pa dajte se raspitajte i dajte im dovoljno novaca za cijepljenje životinja koje se primaju u sklonište".
- I za kraj apel: super je i genijalno da se konačno otvorilo sklonište, azil. Međutim, uopće ne oglašavaju životinje koje se udomljavaju. Ja mislim da je to, zapravo, jako veliki nedostatak. Bit skloništa nije da samo pokupi napuštene životinje s ceste. Bit skloništa je da se te životinje udome. A kako će se udomiti ako se to ne oglašava? Kako će se udomiti ako ne pozivate roditelje s djecom da vikendom kad imaju vremena, obilaze sklonište, da pogledaju kuce i mace, i da si uzmu neku životinju doma? Bit skloništa nije da se životinje skladište nego da im se pruži osnovna zaštita i njega, te da se zatim udomljavaju. Apeliram da se počne ozbiljno financirati reklamiranje udomljavanja, zaključuje Dušica Radojčić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....