VJERNI PRATITELJI

Priča o vrapcima: Tamo gdje ljudi nestanu, nema više ni tih malenih bića

Istraživanje objavljeno 2018. godine otkrilo je da ove ptice posjeduju specifičan set gena kojim se razlikuju od drugih srodnih vrsta
 Ivana Nobilo/Cropix

Vrabac (Passer domesticus) je jedna od najčešćih gradskih ptica pjevica u Europi i Aziji. Hrani se sjemenkama, kukcima, voćem i paucima, ali i ostatcima ljudske hrane, dok mladi vrapci preferiraju proteinima bogate ličinke kukaca. Vrlo je prilagodljiv i često se gnijezdi u strehama, pukotinama zgrada ili ispod krovova.

S vremenom je naselio gotovo sva područja gdje žive ljudi i odlično se prilagodio do te mjere da njegov opstanak često ovisi o ljudskoj prisutnosti – tamo gdje ljudi nestanu, nestaje i ova ptica.

Sveprisutan je, pa čak i opažen kako se hrani na osamdesetom katu jedne od najviših zgrada u svijetu – Empire State Building, ali i kako se gnijezdi u rudniku ugljena 640 metara ispod razine tla, kažu iz udruge BIOM.

Vrabac je jedna od najbrojnijih ptičjih vrsta pa ih ne smatramo ugroženom vrstom, no zabrinjavajuće je što se njihova populacija ubrzano smanjuje. Tijekom posljednjih 40 godina njihov se broj u Europi smanjio za 247 milijuna.

Istraživanje objavljeno 2018. godine otkrilo je da ove ptice posjeduju specifičan set gena kojim se razlikuju od drugih srodnih vrsta vrabaca. Prepoznati geni odgovorni su za razvoj deblje i čvršće lubanje te stvaranje enzima amilaze, koji pomaže u razgradnji škroba. Istraživači su pretpostavili da su te promjene pomogle vrapcima da se prilagode traženju hrane i životu uz ljude, bazirajući svoju prehranu na žitaricama koje uzgajaju ljudi. Ova se, nama najbliža vrsta, evolucijski odvojila od ostalih vrabaca Starog svijeta prije otprilike 11 tisuća godina, baš kad je poljoprivreda počela uzimati maha na Bliskom istoku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. prosinac 2024 15:07