Rakovi zezavci lukava su stvorenja, njihova taktika za obranu od grabežljivaca je sjajna

Rak zezavac (Scyllarus arctus) i veći rak kuka (Scyllarides latus) iz porodice zezavaca (Scyllaridae) plivaju uz pomoć snažnih repova. Jednim vještim zamahom mogu se odgurnuti s morskog dna, a zatim repom lagano veslati i pustiti da ih struja odnese dalje, dok polako padaju natrag na morsko dno. Nekada ovako ‘skaču‘ i ako se žele popeti na višu točku u staništu. Istu tehniku ‘naleta i klizanja‘ koriste hlapovi (Nephropidae) i jastozi (Palinuridae), ali zezavci su u tome pravi majstori - oni nemaju velika kliješta kako bi se obranili pa se u opasnosti oslanjaju na ovaj ekspresni bijeg.

- ‘Skokovima‘ zezavci troše mnogo energije pa tako bježe tek kada su izravno napadnuti, a razvili su niz drugih obrambenih mehanizama kako bi se sakrili od predatora poput kirnji i kostorožaca. Osim što im je oklop čvršći nego kod jastoga, njegova struktura i boja omogućuju im da se stope s morskim dnom. Uz to, tijekom dana većinom se zadržavaju u pukotinama stijena ili zakopani u pijesak i mulj, a noću izlaze u lov. Zanimljivo je da dio hrane čak spremaju u skloništa za kasnije - kažu iz akvarija Pula.

No ni tu nije kraj njihovoj lukavosti: budući da obično žive u skupinama, dovoljno je da jedan rak primijeti predatora i upozori ostale, nakon čega se svi brzo sakriju. Ako ne stignu do skloništa, zezavci se oslanjaju na takozvani ‘učinak zbunjenosti‘ – penju se jedni na druge zastrašujući grabežljivca svojom veličinom i zbunjujući ga na koju jedinku da se usredotoči, što odlaže napad i daje im više vremena za bijeg.

Kao krajnju mjeru prije ‘skoka‘, snažnim se nogama zakače za stijenu i pokušavaju što dulje izbjeći da ih riba odgura – možda joj naposljetku dosadi probijati snažan oklop i ova ‘opsada‘ završi.