Svi znamo pravila ponašanja sa psom, a mnogi ih se ipak ne drže. Zato: ponovimo ih!

Svi znaju opća pravila ponašanja koja vrijede za vlasnike pasa: ne puštati ljubimca da se sam šeće naokolo, uvijek ga držati na uzici dok šećete i puštati ga da se istrči samo na lokacijama na kojima je to dopušteno. Kad susreće drugog psa, pustiti ih da se ponjuše. No ako to ne žele napraviti, ne treba forsirati. Pokupiti izmet!

Osnovna pravila su jednostavna - zapravo, toliko su laka da je sasvim nejasno kako to da još uvijek tisuće i tisuće vlasnika pasa nije u stanju pridržavati se osnovnih pravila za ugodan život njih samih i ljubimaca, ali i drugih ljudi.

Krenimo sa samošetačima, koji su posebno popularni u Dalmaciji, ali ih ima i u selima diljem zemlje. Vlasnicima bi trebalo nježno priopćiti da je to što rade zakonom zabranjeno, jer životinja može izazvati prometnu nesreću, napasti nekoga i, na kraju krajeva, sigurno će negdje obaviti nuždu, a nitko neće pokupiti za njom, čime krše komunalne pravilnike. Sigurno to ne znaju jer inače ne bi puštali životinje da se šeću naokolo. Uz nježno priopćenje bi dobro pasala novčana kazna pa bi se vjerojatno opametili.

Vlasnici kojima nije stalo za vlastitih ljubimaca pa ih puštaju da se sami prošeću možda bi trebali nabaviti plišanu životinju, a ne živo biće. Neće Fifi nikud otići, on zna preko ceste i neće ništa pojesti, velite? Ajmo redom: Fificu netko može udariti nogom jer je dosadan, mogu ga ljudi odvesti u sklonište, a može ga jednostavno neko pokupiti. Zna on preko ceste, ali ako se ona zgodna plavušica iz zgrade prekoputa livade tjera, Fifica neće misliti ni na što osim na njene zanosne uvojke. A to što Fifi zaista nikad nije žderao ne znači da neće pojesti neki fin komad mesa, a svijet je pun psihopata koji vole trovati. Dakle, ako u taj veliki i opasni svijet Fifeka puštate samog, možda je najbolje da ga preudomite, a vi nikad više ne nabavite ikakvo živo biće koje zahtijeva brigu.

Psa se ne smije pustiti da se slobodno šeće uz vas cestom, a da nije vezan. Vi ste uvjereni da nikog neće pojesti za doručak, no zapravo nikad ne znate mogu li se dogoditi neke okolnosti koje će vašeg ljubimca uznemiriti, prestrašiti ili uzbuditi; u kojima će misliti da ste ugroženi vi ili on, i može reagirati onako kako nikad ni u snu ne biste pomislili. Zato je najlakše imati ljubimca na uzici uz sebe. Naravno, kako si ne bi trgao vrat, ili kralježnicu, naučite ga da hoda uz vas. Nije lako, ni brzo - ovisno o psu, može trajati godinama i koštati vas živaca, ali princip je jednostavan: svaki put kad se pas požuri ispred vas, zaustavite se. Shvatit će s vremenom i počet će hodati uz vašu nogu.

Potom je važno kada se umiješati u susret Fifija s drugim psom. Nemojte ga povlačiti prije nego što se susretnu, osim ako je pas koji dolazi do vas poznato kvartovsko čudovište koje kolje druge pse. U tom slučaju nosite suzavac i u širokom luku zaobilazite i tog psa i njegova vlasnika.

No, ako je riječ o psu koji se čini sasvim O.K., pustite svojeg ljubimca da se ponjuše. Ako primijetite da mu nije ugodno, ako kesi zube ili se nakostriješi, odmah otiđite. Dao je do znanja da mu se drugi pas ne sviđa i sljedeće što će napraviti jest da će djelovati: hoće li skočiti na drugog psa, s otvorenim ustima, ili će zaista ugristi, stvar je samog psa.

Uz to, ako ste susreli štene, a vaš pas pokazuje da mu se taj pas ne sviđa, ne inzistirajte na tome da se druže. Nije točno da svi psi vole štence - da, postoje oni kojima su super i to ćete vidjeti na njima, no ako to nije slučaj, inzistiranjem na kontaktu samo ćete pogoršati stvar. Sviđa li se, primjerice, svim 30-godišnjacima ideja da se druže s djetetom od godinu ili dvije? Ne. Gurate li dijete u naručje nekome tko vam je izričito rekao kako to ne želi? Ne. Onda to nemojte raditi ni svojem psu.

I na kraju još jedna važna sitnica: nemojte biti toliko zaljubljeni u svog psa ili, češće, toliko nemarni da ne vidite mane svojeg psa. Ako napada druge pse, otiđite s njim na trening i vežite ga kad šetate, umjesto da iza sebe ostavljate more ozlijeđenih pasa i traumatiziranih vlasnika. Ako vam je ljubimac sklon hranjenju kad ne treba, učite ga da ne jede, no dok ne nauči, ne puštajte ga da se pretvori u usisivač kraj nekog kontejnera. Ako ne voli djecu, ne puštajte ga na dječje igralište... Sve su to osnovne, logične stvari, no čini se kako mnogi vlasnici to ne znaju pa nije loše ponoviti.