Tajanstveno mrmljanje i stenjanje grbavih kitova mnoge su očarali i to toliko da smo snimke njihova glasanja pohranili u svemirskoj letjelici Voyager kako bi zvukove Zemlje prenijeli drugim oblicima života. No, nova studija, objavljena u časopisu Science, otkrila je nešto da je taj zvuk još posebniji nego smo do sad mislili. Znanstvenici su, naime, našili na neočekivanu sličnost između ljudskih i vokalizacija grbavih kitova: pjesme imaju statističku strukturu sličnu ljudskom jeziku.
- Kada slušamo dovoljno dugo i kada gledamo životinje, nalazimo više složenosti u tim komunikacijskim sustavima. Nalazi sugeriraju da bi ova struktura mogla postojati jer su kitove pjesme, baš kao i ljudski jezik, komunikacijski sustavi koji se prenose društvenim učenjem - kaže biolog Shane Gero sa Sveučilišta Carleton, piše Science.
Neke životinje, poput pasa, vokaliziraju instinktivno - ne moraju naučiti lajati. Ali kao i ljudski jezik, pjev grbavog kita se društveno prenosi. Mužjaci uče pjesme od drugih mužjaka, a smatra se da ih koriste za privlačenje partnera. Također, baš kao jezik, pjesme grbavog kita imaju obrasce i strukturu. Tu su pojedinačni "elementi", kao što je jedno gunđanje, potom se ona kombiniraju u fraze, nanizane zajedno u "teme" koje čine pjesmu, koja može trajati 30 minuta.
Ima li pjev kitova neke značajke koje malenim bebama olakšavaju učenje jezika? Kako bi to otkrili, biologinja Ellen Garland sa Sveučilišta St. Andrews i njezin tim odlučili su inspiraciju potražiti kod mališana. Dojenčad, suočena s neprekidnim govorom, mora shvatiti gdje su granice riječi.
PROČITAJTE VIŠE Ljudi prvi put snimili grbave kitove ‘u akciji‘
Oni uče razlikovati pojedinačne riječi otkrivajući statističke obrasce. Zvukovi unutar zadane riječi često se ponavljaju, čineći ovaj lanac zvukova predvidljivim—ali manje je predvidljivo koja će riječ biti sljedeća, tako da ti "padovi" u vjerojatnosti upućuju na granicu riječi. Garland i njezin tim segmentirali su snimke pjesme kitova koristeći istu tehniku. Korištenje ove vrste analize pjevanja kitova je "osvježavajuće", kaže bioakustičar Taylor Hersh sa Sveučilišta Oregon State.
Kad je Garlandin tim primijenio metodu na osam godina stare pjesme iz populacije kitova u Novoj Kaledoniji, bili su zaprepašteni shvativši da je struktura kitove pjesme usklađena s uzorkom koji se nalazi u ljudskom jeziku. U različitim jezicima, istraživači su otkrili predvidljiv odnos u učestalosti pojavljivanja uobičajenih i rijetkih riječi u jeziku. Na primjer, najčešća riječ u engleskom jeziku (‘the‘) pojavljuje se dvostruko češće od druge najčešće riječi (‘of‘). Smatra se da ovaj statistički obrazac — nazvan Zipfov zakon — olakšava učenje jezika. Nevjerojatno, ali pjesma grbavog kita pokazala je sličan obrazac. Ovo sugerira da bi se Zipfov zakon mogao pojaviti u bilo kojem složenom komunikacijskom sustavu koji se prenosi društvenim putem.
Nalazi ne sugeriraju da kitovi imaju jezik, gdje kombinacije zvukova imaju fiksno značenje i spajaju se u gramatičke strukture, naglašava Garland. No, istraživanje nudi znanstvenicima shvaćanje da se ovo temeljno svojstvo ljudske komunikacije pojavljuje i kod drugih vrsta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....