Ronioci su još 1995. godine vidjeli misteriozne krugove na dnu mora, godinama se nije znalo o čemu se radi

Kako nekome dati do znanja da ste romantično zainteresirani za njega? Možda fina večera, nešto dulji pogled, poruka u kojoj flertamo? No, da budemo iskreni, kada je o udvaranju riječ, mi smo totalni amateri u usporedbi s ribama napuhačama.

Nismo baš cijenili veličanstvenog njihovih rituala parenja sve dok se znanstvenici nisu udružili s roniocima kako bi otkrili podrijetlo "tajnovitih krugova" koji se pojavljuju na morskom dnu. Njihove kreacije govore same za sebe kada se vide odozgo, ali sitniji detalji daju uvid u to koliko je posla potrebno u pronalaženju partnera.

Godine 1995. ronioci su otkrili neobičnu strukturu u blizini otoka Amami Ōshima u Japanu. Tamo na morskom dnu vidjeli su divovski krug naizgled urezan u pijesak i nije im bilo jasno što je to. Nitko nije znao je li to djelo čovjeka, neke druge životinje ili proces iz okoliša. Postali su poznati kao misteriozni krugovi.

Tim znanstvenika krenuo je s istraživanjem i 2011. godine su objavili da su utvrdili o čemu se točno radi. Iza strukture je stajala malena riba. Ona je nekako mogla stvoriti krugove koji su 16 puta veći od njenog tijela, a za to je koristila svu snagu koju ima u svojem malom, 12 centimetara velikom tijelu.

Znanstvenici su postavili dva promatračka područja na pješčanom morskom dnu uz plaže Seisui i Katetsu. Uspjeli su snimiti reproduktivne postupke mužjaka od pripreme pa sve do brige o jajima.

Svaki je započeo stvaranjem kružne strukture na morskom dnu i trebalo mu je između sedam i devet dana da se dovrši. Koristeći sve svoje peraje, riba je stvarala linije počevši izvana i krećući se prema unutra. Znanstvenici su također primijetili da su mužjaci vrhove svojih kreacija ukrašavali školjkama i komadićima koralja, pazeći da uklone sve što je bilo u središtu njihove konstrukcije. Tek kad bi se napravile te posljednje izmjene, ženke bi počele posjećivati ​​njihove kreacije. Tad bi mužjaci plivali uokolo kako bi uzburkali fini pijesak u središtu.

Kad bi ženka ušla, mužjak bi se povukao prije nego što bi pojurio prema njoj. Ako je bila impresionirana i uslijedilo je parenje, jaja bi bila položena u središnji dio njihove kreacije, koja je postala gnijezdo, piše IFL Science.

Pašanje mužjaka i oblik njegove kreacije pridonose tome da se sitne čestice pijeska kreću u središte kruga gdje će, ako bude imao sreće, ženka tamo položiti jaja.

Značaj tog finog pijeska, kažu znanstvenici, mogao bi biti razlog zašto ne koriste isto gnijezdo dvaput. Nakon ovog herkulovskog napora, provodeći više od tjedan dana prebacujući pijesak i skupljajući školjke, mužjaci napuštaju gnijezdo i grade novo.

Mogu se vratiti na isto mjesto, ali strukture nikada se ne koriste dvaput. Vjeruju da je to možda zato što jedan reproduktivni događaj potroši veliki udio dostupnog finog pijeska.

Stvaranje nevjerojatnih struktura za pridobivanje partnera nešto je što vidimo kod više vrsta riba, kao i kod drugih životinjskih skupina kao što su ptice i sisavci, uključujući i nas ljude. Međutim, kao što su istraživači napisali, ovi krugovi koje stvaraju napuhače jedinstveni su kao i umjetnička djela.