Vlasnica zanemarenog psa: ‘Ima puno važnijih stvari o kojima trebate pisati, ovo je nakazno.‘

- Ovo što radite je nakazno. Toliko je nezbrinute djece, toliko bolesnih, otac ostao sam s osmero djece, a vi dižete prašinu zbog psa!

Tako nam je odgovorila vlasnica 13-godišnjeg Arona koji ima tumor testisa veličine dinje, ali ne prima veterinarsku pomoć koja mu je nužno potrebna., piše portal Ni Zagorje Malo. O Aronu, kojeg je s nasipa u zagrebačkom Trnju pokupila Udruga za dobrobit i zaštitu LePas pisali smo prije nekoliko dana.

Na Arona je naišla prolaznica, nazvala Udrugu, oni su došli po psa koji je bio bez nadzora i odvezli ga u Veterinarsku kliniku Kreszinger. Pas teško hoda, na testisima ima izraslinu veličine dinje, oči i uši su mu upaljene, ima proljev, urin mu je tamnije boje, dlaka je u potpunosti zapuštena, pun je buha…

Pas Aron

Udruga Le Pas

Dio je to iz Aronove povijesti bolesti. Veterinari su prepisali terapiju, između ostaloga i protiv bolova, antibiotik zbog upale kože, naredili šišanje i kupanje u medicinskom šamponu… No, pas to ne dobiva jer je, kad je veterinar očitao čip i nazvao vlasnicu, ona nazvala policiju i prijavila krađu psa. Policijski su inspektori Tihani Maretić iz LePasa naložili da Arona vrati.

I tako je zanemareni pas vraćen vlasnici. Ona nam se zahvalila što smo joj dali priliku da ispriča i drugu stranu. No, o Aronovu stanju, gdje je pas, kako je, je li otišla s njim kod veterinara, je li ga okupala, pružila mu nužnu veterinarsku skrb, nije željela govoriti. Ta je pitanja ignorirala.

– Toliko je nezbrinute djece, toliko bolesnih, otac osmero djece ostao sam s njima. Ima puno važnijih stvari o kojima trebate pisati, ovo je nakazno. Ne želim ništa govoriti, puno prašine se diglo ni za što. Moram zaštititi svoju obitelj od uvreda i prijetnji, od tamo nekih aktivista koji bi trebali brinuti o djeci. Pas je bolestan, to je istina, o njemu se vodila briga, imam papirnati dokaz. Daleko je to od istine kako je prenose ti aktivisti. Ljudi su sad izbacili frustracije, a institucije neka rade svoj posao, sve je sad na njima – ispričala je u dahu vlasnica koja niti jednom nije svog psa nazvala imenom.

Htjeli smo znati gdje je Aron sada, kako je. Nije željela ništa reći.

– Pišite po savjesti. Ima toliko toga o čemu bi se trebalo pisati, a vi dižete prašinu zbog psa. To bi bilo sve – zaključila je razgovor i prekinula telefonsku vezu.