- Kad sam ušao, skoro sam povratio. Nije bilo mjesta gdje nije bilo izmeta i to izmet na izmetu, kao da im nikada u životu nije bilo očišćeno. U ćošku neka stara hrđava šerpa sa kruhom natopljenim u mlijeko i oni u drugom ćošku skupljeni, umrli od straha kao da ću ih tući ako mi se ne sklone s puta...- ispričao je to zaposlenik osječkog azila koji je u četvrtak navečer otišao po pse koji su živjeli u odvratnim uvjetima u Osijeku.
Njihov je vlasnik preminuo. Ono što je ostalo iza njega je jezivo. Kujica ima deset godina, a njeni potomci po pet. Njihov životni prostor svodio se na oko šest kvadrata, podijeljeno na troje. Nisu imali imena, nikad nisu cijepljeni, čipirani, kupani, voljeni... Zato i zgledaju tako kako jesu: krzno im je puno gvalja, imaju upaljene uši. Jedan od pasa ima otečeno uho i ugrize po tijelu.
- Ona se od jučer zove Sofija, sinovi su Herman i Dante. Do jučer nisu imali ni imena. Smrdjeli su kao kuga, pa su oprani. Njoj se deset minuta šišao stražnji dio tijela, jer je sve bilo skoreno od proljeva. Odmah su cijepljeni, dobili zaštitu... Herman, kad ga kreneš pomaziti on odmah ode pred neki zid i zabije glavu u njega i stoji tako, ne bi se pomakao. Točno vidim horor kakav je godinama proživljavao i preživljavao. Ono kad nemaš kuda ni pobjeći, kad ne možeš ništa osim da spustiš glavu i da trpiš... - kaže volonterka azila.
Kaže kako će za koji dan, kad se oni barem malo naviknu na nove životne okolnosti, objaviti nešto više o njima i njihovim karakterima. Sad su to samo sjene od pasa, koje su cijeli svoj život zlostavljane. I koja je to žalost, dodaju, da je nekim psima azil, koji nije sretno mjesto, ravan dobitku na lutriji. To je njima mjesto gdje ih nitko ne zlostavlja, gdje imaju hranu i netko brine o njima.
Mnogi psi to nikad prije nisu iskusili.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....