‘Ljudima je i prije bilo teško, ali nisu toliko kmečali. Postali smo slabiji, a pitanje je zašto‘

Ekstremni činovi ne znače nužno da su njihovi počinitelji psihijatrijski poremećene osobe. Ali moramo znati da su psihijatrijski poremećaji jako kontekstualno definirani i stoga se ovakve stvari događaju u rastočenim društvima u kojima vlada bezakonje, gdje ne postoji pravna država, a korupcija je posvemašnja.

"Tada neki idu u prosvjed metkom", komentira u emisiji Hanza Media TV-a 'Briefing' pucnjavu i pokušaj ubojstva na Markovom trgu psihijatar dr. Robert Torre koji velikim problemom smatra što smo u protekla tri desetljeća složili državu koja ne funkcionira.

"Hoće li nama trebati 300 godina da shvatimo da je potrebno napraviti neku redefiniciju i priznati da nam iskustvo državice i demokracije u njoj kao i kapitalizma nije uspjelo? Naše elite su insuficijentne spriječiti ovakve događaje. Hvala Bogu da ih dosad nije bilo, možemo ih očekivati, ali se nadam da ih neće biti. Mi smo prepušteni slučaju kao potresu", zaključuje Torre dodajući kako je sretna okolnost što su naši ljudi usprkos svemu prilično pitomi i krotki.

"Ljudima je i prije bilo teško, na primjer prije 30 godina kada je bio rat, ali nisu toliko kmečali i žalili se. Postali smo slabiji. Pitanje je što nas je oslabilo? Možda nerealna, prenapuhana očekivanja od života. Korona krizu treba promatrati u kontekstu kasnog kapitalizma u kojem se ljudima već desetljećima pere mozak konzumerističkom propagandom, uz obećanje da će sjajno izgledati i živjeti dugo, ako ne i vječno. Čak i najprimitivniji ljudi su bolje izlazili na kraj sa smrću nego mi suvremeni, emancipirani i obrazovani", govore Torre dodajući da se zato tako teško nosimo s jednom relativno neteškom bolešću kao što je Covid 19.

"Ne živimo mi. Živi korona. Postoji poredak korone, pax korone u koji se svijet ugradio. Vjerojatan je scenarij da će to potrajati još koju godinu i morat ćemo živjeti usprkos tome, kao što smo živjeli za vrijeme ratova, gladi, kuge i drugih mnogo težih situacija od ove koju mi doživljavamo teškom zbog zaljubljenosti u samoga sebe i straha za opstanak vlastite stražnjice i ničega drugog. Otuđenje je posvemašnje, mi nismo ljudi nego tehnohumanoidi koji se boje jedni drugih. Na djelu je prisilna digitalizacija i ne znamo kamo to vodi", kaže dr. Robert Torre.