IVICA CRNIĆ

Bivši predsjednik Vrhovnog suda za NEDJELJNI: Izborna šutnja je potpuno besmislen i zastario institut

Birači su mjesecima bombardirani raznim porukama. Dan tišine neće im ništa značiti, neće odjednom sjesti i u miru razmišljati!
 Oleg Moskaljov

Ivica Crnić, nekadašnji ministar pravosuđa i predsjednik Vrhovnog suda , danas odvjetnik, nedavno je privukao pozornost javnosti izjavom kako nam je izborno zakonodavstvo zapušteno, a pojedine odredbe bezvezne. U razgovoru za Nedjeljni detaljnije govori o problemima koji se pojavljuju na izborima, od činjenice da je izborna šutnja tek odredba koju nitko ne mora poštivati pa do suvišnosti ponavljanja izbora i mogućnosti da se izborni proces modernizira uvođenjem elektronskih biračkih kartica.

Danas će biti kršenja izborne šutnje, kao i na svakim izborima. Čemu uopće služi izborna šutnja?

- Veliko je pitanje ima li izborna šutnja uopće svrhu. Birači su mjesecima i prije raspisivanja izbora izloženi nasrtaju stranačkih poruka i uistinu, hoće li dan prije izbora ili 43 sata prije toga biti pošteđeni toga kako bi u miru razmislili, nije od presudnog značaja, ne znači ništa. Ne vidim da nam je predizborna šutnja uopće potrebna kao institut. Ovakav institut predizborne šutnje kakav imamo za mene je samo jedna deklaracija koja znači da budete savjesni i pošteni. DIP ne može učiniti ništa da bi kaznio one koji krše predizbornu šutnju.

Što to znači - da DIP ne može učiniti ništa?

- Nema ni jednog propisa prema kojemu bi izborno povjerenstvo moglo nekoga prijaviti da ga sud kazni.

Što ako neka stranka ili kandidat podivljaju i danas krenu s urnebesnom reklamom?

- Ništa se ne bi dogodilo. Možda bi došlo do neke moralne osude javnosti koja bi se najvjerojatnije zaboravila u sljedećih 24 sata i to bi bilo sve. Ako u zakonu ostane institut predizborne šutnje, mislim da treba svakako i propisati vrlo stroge sankcije za sve prekršitelje, pa čak i zatvorske kazne.

Poslali biste nekoga u zatvor radi kršenja izbornih pravila? Na koliko?

- Pa, do šest mjeseci, ne dulje (smije se).

Što ako taj prekršitelj pobijedi na izborima pa bi trebao biti, na primjer, predsjednik Sabora?

- Onda će se taj prekršitelj pozvati na imunitet koji bi mu Sabor trebao ukinuti jer je bio nemoralan u predizborno vrijeme. Žele sjediti u Saboru i donositi zakone, a prije toga ih krše. Majko mila, tamo im nije mjesto.

Dobro, ali koji bi bio smisao kažnjavanja za kršenje izbornih propisa? Naime, one stranke koje imaju novca, imaju i drskosti kršiti propise, čak i ako postoji novčana kazna.

- Sad nema kazne. Zato je treba uvesti i svakako bih uveo novčane kazne, a za teške, ekstremne oblike kršenja zakona propisao bih i zatvor. Smisao svake kazne bi trebao biti, ne da netko sjedi u zatvoru, nego da bude prevencija, da bude poruka - nemojte to raditi. Ni jedno društvo nije postiglo moralnu razinu, sve dotle dok netko nije bio u strahu od kazne. Kad se pojavio strah od kazne, onda se pojavljuje i Pavlovljev refleks - ipak ću se pridržavati propisa da ne budem kažnjen, bit ću dobar da ne budem kažnjen. Zbog straha od kazne ljudi poštuju zakone, a ne zato što su dobri i plemeniti. S vremenom se to pretvara u moralni kodeks. Nama je potrebno da počne funkcionirati sustav u kojem se ljudi boje zakone. Sljedeća razina je ona gdje postane normalno da se zakoni poštuju, a ne da je normalno da se zakoni krše. Mi smo okrenuli cijeli sustav, tražimo rupe, načine da se zakoni krše, a ne da se poštuju.

Budući ste se bavili izborima, vidjeli ste i mnoge manjkavosti sustava. Što bi još, osim pitanja izborne šutnje, trebalo popraviti?

- Kod nas suci provode izbore. To se ne događa ni u jednoj državi Europe, uključivši i bivše socijalističke države: tamo suci ne provode izbore. Dok su u izborima naši suci ne mogu u punom obujmu raditi svoje redovite poslove. To dovodi do produljavanja ionako predugačkih sudskih postupaka. Štetu, dakle, trpe stranke koje traže svoje pravo pred sudom. Izbori su posao državne uprave. U nekim zemljama na čelu tijela koja tehnički provode izbore su ministri unutarnjih poslova. To pokazuje da, dakle, političari vjeruju svojoj državnoj upravi da ona objektivno može prikupiti i prebrojiti glasove bez muljanja. Nigdje se time ne bave suci, osim u Hrvatskoj. Zato mislim da bi u tom smislu suce trebalo osloboditi te dužnosti, a dati mogućnost državnoj upravi da radi isti posao kao u svim europskim zemljama. Naši političari sucima vjeruju po potrebi. Kada im odgovara ružno govore protiv sudaca, uzmu ih na nišan, ali kada treba provesti izbore, vjeruje se samo sucima. Time političari sami sebi skaču u usta.

CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JTUARNJEG

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 12:30