Kad god se u javnosti pojave ideje o promjeni hrvatskog Ustava, Branko Smerdel medijima postaje jedan od najdragocjenijih sugovornika. Ne samo kao profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Jednako toliko kao nezaobilazni član saborskog Odbora za Ustav. Sam kaže da u njegovom radu participira dulje od Vladimira Šeksa . Smerdel nije klasični, knjiški tip profesora koji bježi od javnosti. Smatra se obaveznim da na javnoj sceni djeluje gotovo pa prosvjetiteljski. Lani je u jednom stručnom časopisu napisao pedeset kolumni o, kako ih je sam naslovio, ustavima i ljudima.
U javnosti se posljednjih dana ponovno javljaju ideje, plasirane navodno iz same Vlade, kako bi u hrvatski Ustav valjalo ugraditi svojevrsni osigurač kojim bi se stranim državljanima onemogućio povrat u prošlosti otete imovine. Je li takvo rješenje moguće i dopustivo?
- Ideja da treba mijenjati Ustav kako bi se strancima onemogućio povrat imovine posve je promašena. Neposredan povod puštanju takvih balona američki je zahtjev o nadoknadi imovine oduzete Židovima u vrijeme NDH. Kad je nedavno za posjeta Zagrebu Williams Burns, zamjenik američke državne tajnice Hillary Clinton , pokrenuo to pitanje, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić potvrdila je čvrstu namjeru Hrvatske da ga riješi.
Promjene Ustava
Predsjednik Josipović najavio je takvu mogućnost govorom u Izraelu.
- Da, Burns je pohvalio, kako je rekao, izvanredan govor hrvatskog predsjednika. Ali čini se da Amerikanci na povratu židovske imovine trenutno inzistiraju više od Izraela i mnogo više od židovske zajednice u Hrvatskoj, koja se u tom pogledu ponaša vrlo razumno. Nije tajna da su zahtjevi SAD-a povezani s približavanjem njihovih predsjedničkih izbora i utjecajem tamošnjeg židovskog lobija. S obzirom na to da je problem otvoren američkom inicijativom, eventualnom se promjenom Ustava ništa ne može postići. Zamislite samo ovakav dijalog između Zagreba i Washingtona: Gospođo Clinton, mi bismo htjeli, ali imovinu ne možemo vratiti. Kako ne možete? Pa nedavno ste nam to obećali? Da, jesmo, ali u međuvremenu smo promijenili Ustav pa sad ne možemo. Takve neozbiljne igrice jednostavno ne dolaze u obzir. Koga se na taj način misli prevariti? Tako intonirana promjena Ustava nalikovala bi donošenju famoznog Zakona o ništetnosti. Mislim da Hrvatska problem može riješiti razgovarajući s onima koji su ga pokrenuli. Sam Burns rekao je da razumiju ekonomsku situaciju i očekuju da Hrvatska pomogne.
Znači, promjenu Ustava smatrate praktički neizvedivom. A načelno? Je li pravo na povrat imovine moguće vezati uz državljanstvo?
- Nije. Takvom promjenom Ustava u pitanje se dovode temeljna ustavna načela. Mislim da se ne smije ići ispod standarda koje je postavio Ustavni sud ukidajući još 1999. godine odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i to upravo one odredbe prema kojima stranci nisu imali pravo na obeštećenje. Treba znati i to da se u vezi s prijemom u Vijeće Europe Hrvatska još polovicom devedesetih Ustavom obavezala da korištenje određenih prava neće ograničavati samo na svoje građane. Ako takve ideje sada dolaze iz nove Vlade, moram reći da se čudim. Nisam očekivao da će se i ona ponašati u skladu s našom neslavnom tradicijom: na ljute rane ustavne amandmane.
Presumpcija nevinosti
Povrat židovske imovine otete za vrijeme NDH otvara pitanje povrata u isto vrijeme oduzete imovine Srba, a kad se s ispravljanjem povijesnih nepravdi krene, gdje je granica? Dokle bi taj povratak u prošlost mogao i trebao ići?
- Unatoč ogromnoj ekonomskoj moći, ni same Sjedinjene Države nisu mogle ispraviti sve povijesne i imovinske nepravde koje su u prošlosti počinjene onima koje danas zovu Native Americans ili African Americans. Ne znam koliko je u Hrvatskoj imovine koja je oduzeta begovima na početku stare Jugoslavije. Ali podsjetit ću da je atentat na Stipicu Radića u beogradskoj skupštini počeo tako da je zastupnik Ivan Pernar potegao optužbe o pljački begova, na što je onda sijevnulo i pravo oružje. Općenito ispravljanje povijesnih nepravdi ima svoju granicu. Treba voditi računa da se pritom ne stvaraju nove tragedije, katastrofe i nepravde. Uostalom, problemi nadoknade oduzete imovine postoje i u drugim državama. Ni jedna od tranzicijskih zemalja nije uspjela sve pokriti. Čak ni Njemačka, koja je platila ogromne ratne reparacije, nije mogla sve podmiriti. Memoari velikog britanskog državnika Winstona Churchilla počinju konstatacijom da su “ludosti pobjednika”, odnosno pretjerani nameti u Prvom svjetskom ratu pobijeđenoj Njemačkoj uzrokovali Drugi svjetski rat. Ali, možemo se vratiti u još dublju prošlost: Prvi svjetski rat u velikoj mjeri ima korijene u onome što su Nijemci nametnuli Francuzima 1871. godine.
Kad već govorimo o Ustavu, što kažete na tumačenje ustavne kategorije presumpcije nevinosti kojom Kukuriku Vlada argumentira svoju odluku da se u nadzorne odbore važnih državnih tvrtki mogu imenovati i nepravomoćno osuđene osobe? Svatko je, tvrde, nedužan dok mu se krivnja ne dokaže pravomoćnom sudskom presudom?
- Oko presumpcije nevinosti postoji u nas velika konfuzija i nerazumijevanje. Moram priznati, jednim dijelom i radi oportunizma pravničke struke. Bila bi nam dužnost da se te stvari objasne javnosti. Pretpostavka nevinosti zapravo se odnosi na kazneni postupak i prije svega znači to da tužitelj mora dokazati optužbu, a ne da bi optuženi morao dokazivati nevinost. Prema tome, optuženika se u kaznenom postupku mora tretirati kao nevinoga, ne smije ga se mučiti, niti bez opravdanih razloga i ograničenja držati u pritvoru. A što to znači za sve druge aspekte njegova života, valja regulirati. Ali kod nas to nije učinjeno, pa se onda događaju nesuvisla i skandalozna tumačenja. Primjerice, čovjek pod najtežom optužbom pobjegne od hrvatske pravde, pa mu se onda u inozemstvo šalje plaća jer je, kao, presumirano nevin. Jedna od takvih karikaturalnih interpretacija je i ona da su nepravomoćno osuđene osobe kvalificirane za obavljanje najviših funkcija u vlasti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....