Čula sam da mi je pitanja dotjerivao čak i ‘diplomac’ Vaso

1. Gospođo Ramljak, nakon što ste se razgoropadili šaljući deset pitanja predsjedničkim kandidatima, nazvao sam Državni zavod za intelektualno vlasništvo u potrazi za zabranom vašeg slanja deset pitanja koja ja ovdje postavljam ljudima već 15 godina. I znate li što su mi rekli? Da ih nisam nikako zaštitio i da vam ne mogu naplatiti tantijeme jer ni vi niste pitali Josipovića koliko on ubire novca od ZAMP-a. Što vi kažete na sve to?

- Uključila sam se u predsjedničku kampanju zbog svoje građanske svijesti, i to sam napravila na svom Facebook profilu što može svaki građanin. Očito je u Hrvatskoj rijetkost da se običan građanin usudi postaviti javno pitanje političarima. Što se tiče pitanja oko ZAMP-a, nisam to pitala predsjednika Josipovića jer ga to mediji propituju mjesecima, a ja sam pitala ona pitanja koja mene zanimaju.

2. Morate priznati da su vaša pitanja kandidatu Josipoviću puno blaža od onih za Grabar Kitarović?

- To je stvar osobne impresije ljudi i ja to uvažavam. Ljudi vide ono što žele, i što im odgovara, u svemu, pa tako i u ovom slučaju. Moj je odgovor da sam predsjednika Josipovića pitala podjednako teška, čak i kompleksnija pitanja.

3. Je li to zato što, kako se priča, imate neke zakulisne dogovore oko savjetničkih poslova na Pantovčaku ako pobijedi Josipović?

- Nevjerojatno je da u Hrvatskoj svaki čin građanskog javnog djelovanja odmah povezuju s nekim osobnim interesom. I onda se čudimo što većina građana i intelektualaca godinama šuti. Već me počela zabavljati razina spekulacija jer pokazuje koliko daleko može ići ljudska mašta.

4. Kako komentirate navode vašeg brata Boška koji se javno ogradio od vaših nastupa zbog sumnje da navijate za predsjednika?

- Nikad nisam, niti namjeravam u javnosti komentirati članove svoje uže ili šire obitelji.

5. Neki će reći da vam je neka pitanja za Grabar Kitarović sugerirao vaš prijatelj, bivši veleposlanik Miomir Žužul. Kako to komentirate?

- A sad je veleposlanik Žužul? Pa zar se ne spekulira da je veleposlanik Paro? I Paro mi je navodno prijatelj, a pričali smo u životu deset minuta. Pitanja sam pisala ja, a čula sam da ih je dotjerivao ‘diplomac’ Vaso, ha, ha. Stvarno sam se počela dobro zabavljati. A usput, kad me pitate za veleposlanika Žužula, mogu reći da je po mišljenju mnogih Hrvata u Washingtonu i SAD-u, uključujući i mene, bio najvjerojatnije najbolji hrvatski veleposlanik u toj zemlji.

6. Što je on mogao, a drugi nisu?

- Mogao je nazvati Henryja Kissingera, a i mnoge druge političare, u pola noći te već sutradan ujutro u sedam dobiti termin za sastanak. Već dugo ga nisam vidjela, ali mu ovom prilikom od srca čestitam za sve što je pridonio braneći generala Gotovinu kao svjedok obrane u Haagu. Čujem da je to bio veliki doprinos generalovoj slobodi.

7. Zašto ste reagirali na susret predsjedničke kandidatkinje s Gotovinom?

- Poprilično sam se začudila koliko ljudi u politici mogu ići daleko za vlastiti interes. Nisam nikako impresionirana slikanjem kandidatkinje s generalom Gotovinom. Danas su, kao, stari prijatelji, a što je bilo 2005.?Ja sam i onda i danas vjerovala da je nevin.

8. Opet se ponavljaju priče kako ste na službenoj kartici potrošili pusti novac kao ravnateljica IRB-a. Na što ste sve trošili i zašto?

- Te priče šire oni koji me žele diskreditirati i zbog kojih sam u Institut pozvala DORH odmah nakon dolaska na mjesto ravnateljice. U međuvremenu su neki od njih nepravomoćno osuđeni. Pojedinci u IRB-u su tijekom godina uzeli golema sredstva preko fiktivnih studentskih ugovora. Zar vam nešto ne govori podatak da se godinama u IRB-u trošilo u prosjeku od 1,5 do 2,2 milijuna kuna, a u mom mandatu između 300 i 400 tisuća godišnje? Naravno, dio interesnog kruga je plasirao razne objede u javnost da opravda moju protuzakonitu smjenu za koju sam već dobila i nepravomoćnu presudu.

9. Pitanje je na što se trošilo?

- Ekipa je, naravno, obrnula tezu. Trebalo je rastrošnom pokazati mene koja svaku kunu na službenoj kartici mogu opravdati službenim ručkom ili večerom s bezbrojnim inozemnim i domaćim gostima Instituta, koji su bili na visokoj međunarodnoj razini i nobelovci. Oni su dolazili i trošili svoje vrijedno vrijeme da pomognu unapređenju IRB-a, a svaka kuna koju smo potrošili da ih ugostimo kad već dolaze da besplatno poklone svoje vrijedno vrijeme bila je itekako opravdana.

10. Moja kolegica Tanja Rudež pita osjećate li se odgovornom što je Ruđer ostao bez 1,7 milijuna eura za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Osjećate li se?

- Hvala vašoj kolegici Rudež na pitanju i usput je lijepo pozdravite. Očito nije uopće informirana kad to pita. Naime, da bi Institut mogao dobiti 1,7 milijuna eura iz EU fondova za uređenje vlastitog skladišta, bio nam je postavljen nepremostiv i obvezujući uvjet: morao bi postati glavno skladište radioaktivnog otpada za cijelu Hrvatsku. Ja sam za sve svoje odluke o tome imala jednoglasnu potporu struke. I, naravno, imala sam svoj zdrav razum i savjest da donosim ispravnu odluku koju nitko nije mogao kupiti. Ni političkom trgovinom, ni novcem. Što znači 1,7 milijuna eura ako moraš pustiti da skladište radioaktivnog otpada za cijelu Hrvatsku bude u centru Zagreba? Ponovno bih donijela istu odluku.