KONCESIJE ZA PLAŽE U HRVATSKOJ

‘Nudio sam više novca, sadržaja i radnih mjesta, ali su rekli da im to ne treba!’

Čovjek koji je na kraju dobio koncesije za plažu Sveti Jakov nije imao ni bankovno jamstvo. Stručno tijelo njegovu je ponudu uvećalo zbog starih zasluga, a ponudu Marija Kovačevića - umanjilo zbog viška sadržaja

Ugostitelj Mario Kovačević, vlasnik Hemingway barova u Zagrebu i Opatiji te koncesionar lovranske plaže Medveja, lanjskog je listopada poželio poslovanje proširiti na dubrovačku regiju. Naoružan gospodarskim studijama i bankovnim garancijama javio se na dva natječaja za koncesije za dvije dubrovačke plaže. Malu i teško dostupnu plažu Sveti Jakov te Banje, veliku plažu smještenu ispod Ploča, popularnog stražnjeg ulaza u staru dubrovačku gradsku jezgru.

Predvidio je mogućnost da u transparentnoj utakmici pošteno izgubi od boljega. No, ono što mu se dogodilo u dubrovačkoj natječajnoj priči u kojoj su obje plaže zadržali postojeći koncesionari, a on im bio jedini konkurent, nije mogao predvidjeti.

Odbijen je na natječajima za obje plaže, a da mu ni danas nisu jasni ni razlozi ni okolnosti.

Zagrebački i opatijski ugostitelj stoga se u posljednjih nekoliko mjeseci pretvorio u rovokopača dokumenata i neslužbenog studenta prava.

Izgubljeni natječaji

- Koncesiju za Sveti Jakov nisam dobio iako bivši koncesionar nije na vrijeme predao valjano bankovno jamstvo za ponuđenu investiciju, a ja jesam, a koncesiju za Banje nisam dobio iako sam ponudio da ću u narednih deset godina uložiti 14,3 milijuna kuna, dok je bivši koncesionar ponudio 5,8 milijuna kuna investicije - počinje Kovačević svoju priču pokazujući zapisnike, nalaze, natječajnu dokumentaciju i vlastite projekte.

Govori mirno, obrazlažući detalje, kao da se to dogodilo nekom drugom, a on se i sam načuditi ne može, te se povremeno i smije svemu.

Sveti Jakov, mala dubrovačka plaža u Kovačevićevoj ugostiteljskoj priči, možda i ne bi postala toliko velik trn u oku da se paralelno nisu počele događati Banje, velika dubrovačka plaža za čiju se koncesiju Kovačević natjecao s dva konkurenta i izgubio od dotadašnjeg koncesionara tvrtke Kono koju je predstavljao suvlasnik Ile Topuzović, nakon što je tvrtka Politus iz Cavtata povukla ponudu.

Kovačević je s Banjama bolje potkovan dokumentacijom nego za Sveti Jakov, ima nalaz Stručnog povjerenstva o dodjeli koncesije, pa je žalbu poslao Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave.

- Kako to da su vam tu dokumentaciju dali, a onu o Svetom Jakovu nisu? - pitam dok listam dokumente.

- Nisu mi je dali. Poslali su je dubrovačkim novinarima, pa sam je tako nabavio - kaže Kovačević.

Priča o Banjama počinje na ovogodišnje Valentinovo, kada su ponude otvorene.

Za stalni dio koncesijske naknade, garantirani prihod Grada, Županije i države Topuzovićev Kono ponudio je 280 tisuća kuna godišnje, a Kovačevićev Hemingway nudi 196 tisuća kuna. Tvrtka Politus iz Cavtata, koja je odustala, ponudila je milijun kuna.

Smanjivanje ponude

Topuzović je ponudio više od Kovačevića u fiksnom dijelu, no Kovačević je ponudio 10,1 posto godišnjeg prihoda za koncesijsku naknadu, dok je Topuzović ponudio 3 posto. Kovačević je ponudio 14,3 milijuna kuna investicija u narednih deset godina i zapošljavanje 141 osobe, a Topuzović 5,8 milijuna i zapošljavanje 80 ljudi. U zaštitu okoliša Topuzović je ponudio da će uložiti 1,4 milijuna kuna, Kovačević 2 milijuna kuna. Topuzović u ponudi još navodi kako je njegov Kono kao koncesionar već uložio 2,9 milijuna.

Takve su bile ponude kada su otvorene na Valentinovo, no nalaz stručnog tijela Županije, koji obrazlaže dodjelu koncesije Topuzoviću, priča sasvim drugu priču.

Predsjednica stručnog tijela Nika Sudarević potpisuje dokument u kojem stoji da se tvrtki Kono, uz dosadašnja ulaganja od 2,9 milijuna kuna, priznaju još i dodatna ulaganja od 4,5 milijuna kuna te još 778 milijuna kuna dokapitalizacije poduzeća Kono, a to se sve pribraja ponuđenoj investiciji od 5,8 milijuna kuna koje će biti uložene u idućih 10 godina, što ukupni iznos investicije podiže na 14,1 milijun kuna. Topuzoviću su priznata i dosadašnja ulaganja u zaštitu okoliša pa mu je i taj dio ponude sa 1,4 milijuna kuna narastao na 1,79 milijuna kuna.

Nepotrebni šljunak

- Spojili su ulaganja u posljednjih sedam godina i idućih deset godina, a u natječaju se tražio iznos ulaganja u narednih deset godina i ja sam ponudio 14,3 milijuna kuna - kaže Kovačević.

No, njemu stručno tijelo nije odobrilo toliku investiciju, već su je smanjili za 3,83 milijuna kuna, spustivši je tako na 10,56 milijuna kuna. Tako je postala nepovoljnija od ponude Kona. Stručno je povjerenstvo ustvrdilo da na Banjama ne može biti pedalina s toboganom, a ni običnih pedalina, pa ni kajaka, glisera i jet-skija. Ne može biti ni prostora za masažu s opremom od 12 četvornih metara, kao ni skijanja na vodi, a nije moguće postaviti ni kiosk veličine 12 kvadrata. - Bove plutače koje razdvajaju kupače od glisera također su mi skinuli, kao i turistički info punkt, a rekli su i da je 650 tisuća kuna koje sam predvidio uložiti u šljunak ili pijesak za dohranjivanje plaže također nepotrebno - čita Kovačević službeni dokument Županije.

S obzirom na to da su mu ukinuli kioske, masažu, turistički info punkt i ostalo, zaključili su da mu neće trebati ni 141 zaposlenik, pa su broj zaposlenih smanjili na 128.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 15:42