U nastavku suđenja Damiru Keleminčiću (65), optuženom da je prije 13 godina, na monstruozan i podmukao način iz koristoljublja u stanu na zagrebačkoj Trešnjevci usmrtio susjedu Slavojku Senišin (76), na Županijskom sudu u Zagrebu ispitani su optuženikovi prijatelji ali i bivša partnerica.
O samom kaznenom djelu ubojstva Keleminčićeve susjede koju je, prema optužbi, ubio, vezao, umotao u dva tepiha te bacio u bunar i zatrpao na imanju u Prečnom, kao niti o kaznenim djelima krivotvorenja službene isprave i ovjeravanja neistinitog sadržaja jer si je prisvojio pokojničinu nekretninu, svjedoci ne znaju ništa.
Sandra M.B. inicijalno je bila ispitana zamolbenim putem jer živi u Njemačkoj te je otkrila da je Keleminčića prvi puta upoznala 2007., ali da su se 2010. nastavili intenzivnije družiti a od 2011. pa do 2016. su bili u ljubavnoj vezi.
- Nismo nikada živjeli zajedno i nismo bili u braku. Bila je to obična veza, ali sam ga posjećivala u Hrvatskoj, u Zagrebu u Dinarskoj te u Splitu dok je tamo radio na brodu. Pokojnu Slavojku sam vidjela dva puta u dvorištu Dinarske u vrtu na proljeće 2011. Stanovala je u istoj zgradi. Ona i Damir imali su susjedski odnos. Ispričao mi je da je s putnom torbom ona izašla iz kuće, a informacija od Damira je bila i da je valjda otputovala kod rođaka u Slavoniju. Da je Damir nešto naslijedio nisam znala. O njezinu nestanku nisam s njim razgovarala već je to postala tema kad je objavljeno javno da je nestala. A za cijeli slučaj sam doznala iz medija. Što sam pomislila? Nezamislivo mi je da bi tako nešto mogao napraviti. Prijatelj mi je javio da piše da su je našli u bunaru, pa da je preko Googlestreeta sve rekonstruirano. Iskreno, ne bih toliko dugo bila s Damirom da sam vjerovala da je kadar tako nešto učiniti jer mi se nikada nismo svađali niti sam kod njega primijetila ikakve abnormalnosti – ispričala je Keleminčićeva bivša partnerica otkrivši da je prvi puta Damiru u stan u Dinarsku došla na Božić 2010. Zatim se sjetila jedne epizode s pokojničinim sinom dok je u društvu jedne muške osobe, lupao na vrata stana osumnjičenog u kojem je ona toga trenutka bila.
- Slavojkinog sina upoznala sam i vidjela jednom. Bila sam sama u Damirovu stanu dok je bio na poslu. Na vrata su došla dva muškarca. Jedan je bio Slavojkin sin, bio je vrlo agresivan i tražio je Damira. Derao se na mene u nekoliko navrata, silno je želio znati gdje je Damir jer da traži svoju majku. Taj razgovor je bio zastrašujuć i željela sam da što prije završi. Taj drugi muškarac bio je krupan, vrlo visok i šutio je. Izgledao mi je zaprepašćujuće. Na to sam mu u afektu kazala na engleskom da mu je majka možda negdje u bolnici i da tamo provjeri. Ključ svoga stana Damir mi je u jednom trenutku dao da ga imam. Inače, s Damirom sam nakon prekida 2016. ostala u kontaktu telefonski te smo si čestitali blagdane i rođendane – zaključila je svjedokinja odgovorivši na niz pitanja.
Umirovljenik iz Rijeke Ante A. (63) Keleminčića zna 40 godina i upoznali su se preko njegove supruge. U mladosti su se družili, bili su jednom i na skijanju, a druženja su pojačali kad su obojica živjela i radila u Splitu.
- Damir je moj prijatelj. Ne mogu vjerovati u to što se dogodilo. Slavojku nikada nisam upoznao, a njezinog supruga i sina sam upoznao prije možda 10 godina u kafiću Šansona u Kranjčevićevoj gdje sam se sreo s Damirom koji je tada bio s njima. To je bilo par godina nakon Slavojkina nestanka. Detalja razgovora se ne sjećam, ali su pričali da nema gospođe. Ne znam zašto su se našli, valjda da se dogovore oko nečeg jer je Damir mi govorio da je njezin sandučić pun, da sam mora održavati kuću te da krov prokišnjava i mora ga promijeniti. Bio sam i na imanju u Prečnom. Operirao sam kralježnicu i nisam fizički pomagao već sam samo bio prisutan. Nisam mu pomagao betonirati bunar – ustvrdio je Ante A., no nakon što je svjedok napustio sudnicu Keleminčić je prigovorio dijelu iskaza "tvrdeći da mu je Ante pomagao zatrpavati bunar s drugim osobama jer da o tome ima fotografije".
Arijana B. (59) je otkrila, pak, da Keleminčića poznaje od svoje 18. godine života dok je kao studentica radila u Radićevoj u jednoj radnji a on je u blizini imao fotografski studio. U stanu u Dinarskoj mu nije bila u posjeti niti je znala da je u toj zgradi živjela i gospođa čije je tijelo pronađeno u bunaru o čemu su pisali mediji. Na imaju u Prečnom je, međutim, bila na jednom slavlju, a s Keleminčićem se češće čula telefonski nego vidjela uživo.
- Vijest o ubojstvu mi je rekla kuma. Nazvala me sva u suzama i pitala jel‘ sjedim. Tri noći nakon toga nisam spavala, pila sam Normabele i bila sam u totalnom šoku jer to je čin nečeg monstruoznog što normalan čovjek ne može napraviti – rekla je među ostalim još svjedokinja.
- Molim da mi se omogući da na sudu ili u zatvoru u Remetincu preslušam CD s 400 i nešto snimljenih razgovora koji se nalazi u spisu. Policija je dijelove razgovora izrezala koje smo slušali. Gospođo sudac, mene su novinari osudili prije vas. Skupljam sve novinske članke, pa vas zato molim da preslušam apsolutno sve razgovore koji su snimljeni tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji – zamolio je za kraj Keleminčić sutkinju i dobio odobrenje uz napomenu da će ona, a ne netko drugi, nakon provedenog dokaznog postupka donijeti presudu.
Podsjetimo, tijelo pokojne Senišin je, nakon što ju je ubio, vezao i umotao u dva tepiha te bacio u bunar i potom zatrpao u dvorištu svoje kuće u Prečnom nadomak Ivanić Grada.
Osim zbog teškog ubojstva, Keleminčiću se sudi i za krivotvorenje službene isprave te ovjeravanje neistinitog sadržaja jer si je prisvojio pokojničinu nekretninu. Keleminčić je na početku suđenja rekao da se ne smatra krivim, u istrazi se branio šutnjom, ali u prilog mu ne idu snimljeni telefonski razgovori kroz posebne dokazne radnje i to nekoliko sati prije uhićenja, a koji su se preslušavali u sudnici.
Naime, uz nalog za pretres, na njegovo imanje 21. rujna 2022. stigla je gomila policajaca. Ogradili su dvorište, a MORH-ov bager je pod budnim okom zamjenika zagrebačkog županijskog državnog odvjetništva prevrtao zemlju. I kopao sve dublje i dublje. Prvo su izrovali ostatke starog bunara koji je Keleminčić premjestio te podigao drugi s novom krunom bunara 10 metara dalje.
Sve bliže bili su tajni koju je Keleminčić skrivao tad već punih 11 godina, kad je susjeda Slavojka, s kojom je bio u svađi i lošim odnosima, naprasno nestala iz stana na zagrebačkoj Trešnjevci da bi se s odmakom vremena domogao tog stana čiji je kupoprodajni ugovor, prema tvrdnjama tužiteljstva, krivotvorio i upisao se u zemljišne knjige.
"Jesi ručao? Ja sam u Prečnom. Kopaju tu s bagerom. Vjerojatno budu našli Slavojku. Tako da, evo, oprosti za sve. Ja sam se od nje branio i to ti pričam tako da znaš", rekao je 21. rujna 2022. u 14.39 sati Keleminčić svome ocu na telefon.
U tom razgovoru, koji je potrajao dvije minute, otac mu govori da si je napravio salatu, da će jesti sir i poriluk koji mu je donio te ga potom pita: "Kaj, ti si ju maknul?", na što mu optuženi ubrzano potvrdno odgovara: "Da, da, samo ne smiješ to nikom pričat‘. Sad oni kopaju tu cijelo dvorište. Pojedi poriluk".
"A budu ju našli, budu ju našli?", zanimalo je šokiranog oca kojem okrivljeni Keleminčić samouvjereno odgovara: "Vjerojatno budu. Bila je to samoobrana. Mogu ti reći samo to, tako da neću doći doma tako brzo". I za kraj ocu poručuje da mu pozdravi sina, da mu oproste svi, a otac u jednom trenutku skreće s teme i ukazuje mu da neće o tome govoriti ništa preko telefona.
"Nije mi to bila nikad ni namjera, znaj", zaključi okrivljeni te prekida liniju da bi nedugo zatim ponovno okrenuo očev fiksni telefon i rekao mu: "Ali, nisam ti ja ništa rekao tako da ti nemaš pojma ni o čemu".
Dok dalje gleda u dvorištu intenzivno kopanje bagera, opsadu policije i kako se obruč oko njega sve više steže, Keleminčić, inače umirovljeni skiper i vlasnik fotografske radnje, odlučuje nazvati na telefon i sina. Razgovor s njim traje nešto više od tri minute te sinu na početku govori da je u Prečnom i da "oni kopaju tu bunar, valjda su sve ljude ispitivali pa je možda netko nešto rekao jer me zafrkavaju da je baba u bunaru".
"Pa to sam im ja rekao jer su me pitali za bunar", rekao je optuženome sin, pojašnjavajući dalje da je to bila neka vrsta zafrkancije u birtiji jer da on ni ne može znati što je bilo zapravo, a ako je to učinio njegov otac, da je to onda bilo vrlo profesionalno. Sin okrivljenog još govori da nikad nije skužio ništa na njemu niti je išta primijetio, pa mu optuženi odgovara: "Ali oni je budu našli. Znaš, ona je mene napala nožem".
"Da?", upitao ga je sin, pa mu optuženi otac potvrđuje: "Da, da. I odvjetnici su mi savjetovali da se branim šutnjom. Zvao sam ti djeda i objasnio mu. I sad, što bude, bude", pojasnio je još okrivljeni pokušavajući se pomiriti sa situacijom.
"Znači, napravio si to?", sin ga direktno pita, pa mu otac ponavlja: "Da, velim ti, kaj bu bilo, bu. Bilo je ili ona ili ja".
Svjestan ozbiljnosti situacije, sin mu ukazuje: "Znači, završit ćeš u zatvoru do kraja života", na što mu optuženi govori: "Neću, neću", pa mu sin dalje drhtećim glasom prigovara zbog toga što je napravio.
Keleminčić u revijalno-paničnom tonu nastavlja i sina i sebe uvjeravati da je susjeda ubijena u samoobrani, da nije htio da tako skonča, da se sve dogodilo stjecajem okolnosti i na kraju ga podsjeća da mu on ništa nije rekao. Nekih 20-ak minuta od poziva oca, sin odlučuje okrenuti optuženikov broj pa ga ovaj odmah tješi "da se ne sekira, da je to bio nesretan slučaj".
"A što da kažem mami?", zanimalo je sina, na što mu okrivljeni sugerira da joj veli da ga je susjeda napala, pa se on branio i da je sve bio nesretni slučaj.
"Jesi li siguran da će je naći?", zanimalo je dalje Keleminčića mlađeg, kojem otac odgovara: "Ha, a kraj bunara kopaju". Sin s nevjericom i grčem u glasu dalje govori: "Ne mogu vjerovati da si to napravio", pa ga optuženi otac tješi: "Nemoj se sad žalostiti, sve će biti OK". Gledajući u budućnost što ih kao obitelj čeka, sin optuženog zaključi tijekom tog telefonskog poziva: "Pa uzet će nam stanove, sve će nam uzeti".
Posljednji, od značaja snimljen poziv, bio je opet optuženikova sina dva i pol sata kasnije. Uplakani sin oca pita misli li se predati, pa mu otac govori da je u autu s ljudima. Sin mu dalje govori da se preda jer da ne može sakriti to što je napravio, da to mora reći, da to ne može čuvati 11 godina. Optuženi na kraju pokušava smiriti vidno uznemirenog sina protupitanjem: "Zbog čega sad radiš cirkus?" te sina pozdravlja i prekida. Jer već je bio u pratnji policije i bile su to zadnje minute Damira Keleminčića na slobodi, jer otad se nalazi u ćeliji remetinečkog zatvora.
Nakon što je pažljivo slušao u sudnici svoje tajno snimljene razgovore netom prije uhićenja, Keleminčić je odlučio očitovati se na te dokaze i pritom ponudio sudskom vijeću djelić svoje obrane.
"Evidentno je da sam to sve rekao pod pritiskom policije. Oni su mene ucjenjivali i na perfidan način navukli. I psihijatrici Kos sam poslije ispričao vic kad me pitala kako se osjećam. U telefonskim razgovorima se vidi da ja želim krivnju maknuti sa sinova, ponajviše mlađeg s kojim sam jako povezan jer je stariji alergičan na ambroziju i trave, pa radije vrijeme provodi u gradu gdje smo i rođeni, dok smo mlađi sin i ja vezani za prirodu. A taj bunar se zatrpavao od 2009. do 2014. kad sam mijenjao krov. Policija je kopajući stala na sedam metara dubine.
Na mene su vršili teror jer su čuli zafrkanciju iz birtije da sam ju ja bacio u bunar. Ali, ona je tad bila u vezi sa stanovitim M. J. Tužiteljica je rekla da sam ja pokazao bešćutnost, ali ja sam vrlo emotivna osoba jer kad vam netko prijeti da će sinove i mene strpati u Remetinec za ubojstvo, izmislio sam nož. Pa ja tad nisam ni znao kako je Slavojka ubijena", istaknuo je Keleminčić čitajući bilješke s papira koje si je napisao.
Potom se osvrnuo i na dotadašnje medijsko izvještavanje o navedenom slučaju, pojadavši se kako se "osobe iz visokog društva navodi pod inicijalima, dok je njegovo ime bilo u punom opsegu i time mu se osramotila obitelj i nanijela velika nepravda".
Zatim se Keleminčić prisjetio i dana uhićenja kad je doveden na policiju.
"Uzeli su mi mobitel i šaltali me iz sobe u sobu. Psihički su me dotukli pa rekli da su mi priveli sina. Ostavili su ga samog pola sata te sam se s njim susreo i dao mu ruksak u kojem sam imao lijekove. I tad su nas vjerojatno prisluškivali misleći da će nešto čuti. Ali ja ni tad, tog 21. rujna, nisam još imao pojma da je Slavojka u bunaru. Ona je na tom imanju u Prečnom bila 2010. godine jer je bila znatiželjna i došla je s M.J. A kad je policija kopala po dvorištu, rekli su da je detektor nešto našao, ali i da je potražni pas HGSS-a pozitivno reagirao", rekao je za kraj Keleminčić.
Komentari
0