KLEMM I JUKIĆ BRANE GLOGOŠKOG KOJI JE PRISVOJIO DRŽAVNU KUĆU 'Gdje i kako spava Fred Matić?

Nakon napisa u Jutarnjem kako predsjednik Udruge 100-postotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida Đuro Glogoški nakon svakodnevnih aktivnosti u šatoru u Savskoj 66 odlazi na počinak u državnu kuću u Zaprešiću u kojoj uopće ne bi smio boraviti, danas su oglasili i Josip Klemm te Dražimir Jukić, predsjednici udruga Specijalne policije i Zbora gardijskih brigada.

Naime, Klemm i Jukić su medijima poslali priopćenje nazvano "Gdje spava Fred Matić?" u kojem su se okomili na ministra branitelja Freda Matića te 'njegovu moralnu vertikalu' Zorana Milanovića kojeg su prozvali 'bahatim ratnim dezerterom'.

Priopćenje prenosimo u cijelosti:

GDJE SPAVA FRED MATIĆ?

Doista, ovih dana se pitamo gdje i kako spava Fred Matić, kako spava ministar branitelja koji vrijeđa i ponižava svoje branitelje, svoje invalide? Kako spava ministar kojemu je važnija fotelja od života branitelja? Kako spava ministar čija je invalidnost po osnovi PTSP-a dvostruko veća nego što to zakonske regulative propisuju?

S druge strane se pitamo što je zakon za premijera ove države, a usput i bahatog ratnog dezertera? Taj premijer je zakon, on je moralna vertikala i samo njega se mora slušati, a Fred Matić kao dobar vojnik spreman je izvršiti svaku zapovijed, bez obzira što ovoga puta ta zapovijed dolazi od dezertera.

Fred Matić i njegova moralna vertikala Zoran Milanović od početka prosvjeda plaćaju PR agencije koje smišljaju raznorazne kampanje u svrhu medijskoga linča hrvatskih branitelja, a posebno su se usmjerili na linč 100%-tnih hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata. Ljutnja i mržnja usmjerena prema invalidima svoje ishodište nalazi u činjenici da se hrvatski ratni vojni invalidi nisu dali potkupiti. Na početku prosvjeda Matić i Milanović su pokušali svojim političkim trgovinama kupiti 100%-tne hravstke ratne vojne invalide, no naši suborci i heroji su ih odbili s riječima: „Mi se ovdje borimo za sve hrvatske branitelje, dok se vi borite samo za svoje fotelje“.

Od tada počinje taj linč. Kada akcije poput one „Ja ne mrzim“ (što automatski implicira da su branitelji oni koji mrze) nisu uspjele okrenuti hrvatsku javnost protiv branitelja, Matić i Milanović krenuli su s organiziranjem antiprosvjeda na kojima se izvikuju parole: „Ovo je Srbija!“.

Ovakav medijski linč ne bi bio moguć da Milanović ne upravlja određenim medijima. Tako su novinari T-portala, Jutarnjeg lista, Indexa i Lupiga svoj rad isključivo posvetili vrijeđanju i omalovažavanju hrvatskih branitelja. Novinari tih portala, koji bi trebali biti plaćeni za pravovremeno i točno informiranje javnosti o braniteljskim prosvjedima, izvještavaju vrlo pristrano i s ciljem prikazivanja hrvatskih branitelja u negativnom svjetlu.

Dea Redžić i Ana Benačić dvije su novinarke koje posebno prednjače u neprofesionalnom odnosu prema Savskoj 66. Njihovi medijski nastupi kao i tekstovi više sliče na obračune navijačke skupine, a prema fotografijama to su navijačke skupine Grobara i Delija. Ana Benačić ostat će upamćena kao osoba koja je uspjela američkoga vojnika zamijeniti s ustašom i od toga napraviti cijelu medijsku sapunicu. Novinari koji na intervju dolaze s već čvrsto usađenim stavovima, koji po desetak puta postavljaju isto pitanje, jer dobiveni odgovor nije u skladu s njihovim stavom, daleko su odmakli od profesionalizma i objektivnosti, a duboko su orijentirani na manipulaciju u svrhu političkoga linča. Pitamo ove dvije novinarke i sve ostale novinare koji na ovaj način funkcioniraju: podsjete li se ikada što govori novinarska etika?

Sav ovaj medijski linč nije uspio napraviti ono što su njegovi začetnici očekivali. Hrvatska javnost u najvećem dijelu podržava hrvatske branitelje. Postoji i ova glasna, medijski jaka skupina mrzitelja koja se svim silama trudi prikazati kako javnost ne podržava branitelje. Svo vrijeme hrvatski branitelji mirno trpe ovaj medijski linč i mržnju koju je Vlada usmjerila prema njima, no pitanje je kada će strpljenju doći kraj? Pitanje je što sve još misle smisliti Vladini PR stručnjaci i do kojih granica braniteljskoga strpljenja misle ići? Linč prema hrvatskim braniteljima napravio je polarizaciju društva: uz ovih šačicu mrzitelja, postoji veliki broj građana Hrvatske koji cijene i poštuju branitelje i koji ovaj linč doživljavaju osobno. Stoga je još jedno pitanje ovdje: do kuda su i njihove granice strpljenja?

Spava li Fred Matić mirno nakon samospaljivanja hrvatskog branitelja s početka prosvjeda kojemu je oduzeo 800 kn opskrbnike? Je li došao u šator i posjetio toga branitelja koji je od izlaska iz bolnice svakodnevno u šatoru?

Spava li Fred Matić mirno nakon što je potpisao dokumente prema EU u kojima piše da je Hrvatska imala građanski rat? Spava li Fred Matić mirno nakon što je hrvatska braniteljica Nevenka Topalušić 100%-tni hrvatski ratni vojni invalid I. Skupine, umrla u montažnom toaletu postavljenom ispred ministarstva, jer joj ministar nije dozvolio da koristi toalet unutar ministarstva? Čije je to ministarstvo kada hrvatski branitelji u njega niti na toalet ne smiju otići? Je li to ministarstvo hrvatskih branitelja ili Freda Matića? Nevenka Topalušić 100%-tni hrvatski ratni vojni invalid I. skupine umrla je ispred Ministarstva branitelja boreći se za dostojanstvo Domovinskog rata i hrvatskih branitelja, a Fred Matić se u Ministarstvu branitelja bori za svoju fotelju.

Spava li Fred Matić mirno nakon što je objavio registar branitelja zbog kojega sada naši suborci dobivaju optužnice? Spava li Fred Matić mirno nakon što nikada nije objavio registar agresora, a dao je svoju riječ da će ga objaviti odmah nakon registra branitelja? Koga to štiti Fred Matić pa ne želi objaviti registar agresora, čija li se rodbina nalazi u tom registru? Mnogi novinari i političari u kojima je usađena duboka mržnja prema braniteljima mogli bi u tome registru pronaći svoje očeve, stričeve i rođake.

Dražimir Jukić, predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi

Josip Klemm, predsjednik Udruge specijalne policije.