LAŽNI SVJEDOK Zbog trećeg iskaza Dušana Ercega padapresuda za ubojstvo Pukanića?

Najprije je u istrazi USKOK-u svjedočio kako ima dokaze da su Robert Matanić i Slobodan Đurović kontaktirali tijekom Matanićeva boravka u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. Zatim je na glavnoj raspravi rekao kako osoba za koju je mislio da je Đurović, to ipak nije. Nakon suđenja, gdje je njegov iskaz proglašen konstrukcijom, a dok se nalazio u programu zaštite svjedoka, anonimno je policiji javio da se sprema ubojstvo tužitelja USKOK-a koji je radio na slučaju, te je dobio policijsku zaštitu.

Biva izbačen iz sigurne kuće za svjedoke i prijavljen je za širenje lažnih i uznemirujućih glasina. Nakon što je o svome navodnom maltretiranju izvijestio medije, prelazi na stranu obrane, te je Đurovićevim odvjetnicima dao izjavu kako ga je policija maltretirala da svjedoči, te da su instruirali i krunskoga svjedoka Tomislava Marjanovića.

No, obrana je na sjednici Vrhovnoga suda doznala da je Erceg, nakon što im je dao izjavu, policiji ispričao kako su ga oni instruirali da im da neistinitu izjavu.

Dušan Erceg je zbog širenja lažnih glasina i neistinitih iskaza izbačen iz sigurne kuće za svjedoke

U tri godine, svjedok na suđenju za ubojstvo Ive Pukanića, Dušan Erceg, koji sada ima drugo ime, tri puta mijenjao je stranu, s one policijske prešao je na stranu obrane i ponovno nazad. Čeka ga suđenje za širenje lažnih i uznemirujućih glasina.

Premda je sud prije dvije godine utvrdio kako nikakvih relevantnih neposrednih saznanja vezano za slučaj nema, zbog razvoja događaja nakon suđenja i trećestupanjsko vijeće Vrhovnoga suda ponovno će se baviti Ercegom na sjednici na kojoj će ili konačno potvrditi presudu optuženima, ili je, pak, ukinuti.

Vrhovni sud se se neće baviti sadržajem Ercegovih iskaza, već je li ilegalan način na koji je zadnji od njih ušao u spis. Točnije, je li Vrhovni sud na prethodnoj sjednici uvrštavanjem bilješke PNUSKOK-a o razgovoru s Ercegom, koju je dostavio DORH, zapravo kontaminirao čitav predmet.

Dio Ercegove izjave, u kojemu tvrdi da je policija instruirala i Marjanovića, obrani je jako zanimljiv. Na Marjanovićevu iskazu većim se dijelom temelji osuđujuća presuda Đuroviću, a njegova obrana mu u žalbi drugi put spočitava vjerodostojnost, pogotovo na osnovi telekomunikacijskoga vještačenja.

Njime je utvrđeno da se Marjanovićevi mobiteli u vrijeme kada je, kako je tvrdio, s ostalim ubojicama pratio Pukanića po centru Zagreba, nisu aktivirali u središtu grada, dok su mobiteli ostalih tamo registrirani nebrojeno puta.