NAJZADUŽENIJI HRVAT Državi i bankama duguje 341 milijun kuna, a nitko ne zna gdje je čovjek i čime se točno bavi!?

Je li moguće da čovjek duguje državi i bankama čak 341 milijun kuna, a da pritom nitko, pa čak ni njegovi prvi susjedi, ne znaju čime se bavi i gdje je?! Naravno da je moguće. U Hrvatskoj.

Za Milu Čačića, sada i službeno najzaduženijeg Hrvata čije tvrtke državi duguju oko sedam milijuna kuna neplaćenog poreza, a on sâm bankama nevjerojatnih 334 milijuna, ni u njegovu rodnom selu nisu znali da ima poduzetničku karijeru. Sve dok u novinama nije osvanulo kako je Mile Čačić iz Bruške pokraj Benkovca dužnik rekorder u Hrvatskoj, piše Slobodna Dalmacija.

Čudne opomene

A selo stvarno nije veliko, sve skupa možda 50-ak duša razasutih po pet zaselaka, od čega je u njegovim rodnim Čačićima samo desetak kuća. Više ih je prazno nego puno. Reklo bi se onako na prvu, svak zna što je onaj drugi večerao, pa gdje neće znati da je jedan od njih Čačića uspješan nogometni menadžer, poduzetnik koji je vodio tri tvrtke u Umagu i čiji je biznis očito cvao kad se uspio u bankama zadužiti za tolike milijune kuna.

Ali ne. Kad je dužnik Mile iz Bruške postao vijest dana, ovoga se Mile Čačića u rodnoj Bukovici nitko iz prve nije ni sjetio.

- Prvo smo pomislili na Milu električara, ali otkud njemu toliki novci. Čovik radi u benkovačkoj Elektri.

Onda nam je na pamet pao Mile u Izoli, ali nema on veze s time. Već su mu na kuću dolazile neke čudne opomene i računi pa su njegovi bili u čudu.

Tek se na kraju moj ćaća sitio jednog Mile koji je s njim išao u školu, pedeseto su godište. Taj Mile Čačić vam živi u Sloveniji, otišao je još kao dječak, odmah nakon što je završio osnovnu školu. Zato vam o njemu nitko ništa ne zna, evo smo u novinama pročitali da je nogometni menadžer. Čudno kud ga je život odveo, ćaća kaže da je učio za veterinara. Eno, ondi vam je njihov dvor – pokazuje nam rukom prema staroj kamenoj kući mladić iz Bruške.

Ne želi da mu spominjemo ime, kaže, ovdje, kao i većina, dolazi samo vikendom obaviti nešto posla u polju ili za Velu Gospu, kad im je fešta. Tada cijelo selo obično vidi i Milu Čačića, koji dođe iz Ljubljane kako bi obišao trojicu braće i sestru, na Velu Gospu svi se okupe u kući gdje su se rodili. Dvor je sada zatvoren, ali otvorena je bila kuća prvog susjeda, Jerka Čačića, zvanog Janko.

- Znam ko je Mile, kako ne. I ja sam, kao i on, cijeli svoj radni vijek proveo u Sloveniji – kaže nam Janko, koji je dašak Alpa prenio u svoju kuću u Brušku, gdje se sa suprugom Slavkom vratio pod stare dane.

- Išao je Mile sa mnom u školu i tada je bio jako dobar đak. Ali mlad je otišao za Sloveniju, sada dođe možda jednom godišnje.

A i ne čudi me. Ovdi vam je, moja gospođo, Divlji zapad. Ni vode, kad zagrmi, ni struje ni telefona, ni selo predstavnika. Sve prošlo mimo nas, i plin i voda.

Navalili na janjetinu

Ma i ovaj naš svit je čudan, niko s nikim ne može. Ako neko ima dvi ovce više ili pet litara ulja više, eto ti problema. Odma ljubomora. A imaju idealne predispozicije za ekološku poljoprivredu, što god požele zasaditi, ovdje uspijeva. Bajame, lješnjake, vinograde, masline, ma samo zdravlje.

Ali ne, oni neće! Navalili samo na tu janjetinu i ništa drugo od nje ne vide – kazuje nam Janko pomalo rezignirano dok mu pogled iz kuće puca na prekrasnu, ali napuštenu i zapuštenu zelenu Bukovicu.

Kako to da je Mile ovdje prijavljen kad ga nikad nema, pitamo ga.

- Eh, nije jedini. Dođite ovdi za izbore pa ćete vidjeti koliko ih je prijavljeno - nasmije se Janko.