NEMAR INSTITUCIJA

Nakon 18 godina: Za smrt djevojke iz Makarske država i ubojica moraju platiti pola milijuna kuna odštete

 Ilustracija: CROPIX

Osamnaest godina od smrti Marijane Blažević (17) u Makarskoj, pravomoćno je potvrđeno kako je za njezinu smrt, osim Vedrana Rose (45), jednako kriva i Republika Hrvatska jer je djevojka usmrćena iz nerazdužene vojne puške. Država i Roso zajedno moraju obitelji pokojnice isplatiti pola milijuna kuna s kamatama, javlja Slobodna Dalmacija.

Zbog mladosti žrtve i zbog nemara državnih institucija, može se povući paralela između ovog slučaja i ubojstva Antonije Bilić (17). Nad njezinim ubojicom Draganom Paravinjom bile su raspisane dvije međunarodne tjeralice, unatoč kojima je nebrojeno puta nesmetano prelazio našu granicu i bez nadzora krstario našim cestama.

Ispalio pet hitaca

Nesretna Marijana Blažević smrtno je stradala od krhotina metka ispaljenog iz kalašnjikova u srpnju 1995. godine. Smrtonosni hitac ispaljen iz automatske puške kalašnjikov, tzv. rumunjke, kalibra 7,62 mm, broj AK-0492, koju je u 156. domobranskoj pukovniji HV-a zadužio brat Vedrana Rose. Međutim, iako se nalazio na skrbi od 1993. godine, Hrvatska vojska i MORH nisu razdužili njegovo naoružanje te je tako utvrđena njihova odgovornost jer su, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, dužni s povećanom pažnjom nadzirati opasnu stvar.

Do pucnjave je došlo 9. srpnja, pola sata poslije ponoći, kada se Vedran Roso ispred bistroa “Vedran” uključio u prepirku između Marije R. i Josipa M. Nakon tučnjave s Josipom M., Roso je otišao u stan na kat iste kuće, uzeo kalašnjikov, automatsku pušku kalibra 7,62 mm i s vrha stuba ispalio pet hitaca prema ulici. Prometnicom je tada prolazio automobil sa sedam osoba unutra, među kojima je bila i Marijana Blažević koja je od krhotine rikošetiranog metka zadobila strijelnu ranu prsnog koša. Još tri osobe iz vozila su bile lakše ozlijeđene. Vedran Roso je pravomoćno osuđen na tri i pol godine zatvora.

Obitelj Blažević je 1999. godine pokrenula parnični postupak u kojem su tražili naknadu zbog pretrpljenih boli i od optuženoga Rose i od države. Kako se strojna puška AK-0492 ne nalazi u slobodnoj prodaji, nego je, po Zakonu o oružju, monopol RH, odgovornost državnih institucija bila je za sud neosporna.

Odvjetnica Mladenka Babić Braović, koja zastupa obitelj Blažević, zbog dugotrajnosti parničnog postupka tražila je i dobila za svoje klijente okončanje suđenja u razumnom roku. Početkom ove godine je naloženo da se u roku od devet mjeseci mora okončati postupak za naknadu štete.

– Zadovoljstvo mi je što je ispoštovan Zakon o sudovima i što je postupak pravomoćno okončan u roku koji je određen. Što se tiče odštete za Marijaninu smrt, ne postoji iznos novca koji bi obitelji Blažević nadoknadio njihov gubitak jer je njihova bol neizmjerna – prokomentirala je kratko slučaj odvjetnica Babić Braović.

Navedenom odlukom, 553.000 kuna trebaju se isplatiti na ime nematerijalne štete za duševne boli. Od tog iznosa, 230.000 kuna je naknada za oca, isti iznos za majku te još 75.000 kuna za brata pokojne djevojke. Na izrečeni iznos tuženici Vedran Roso i RH dužni su isplatiti kamate koje teku od dana prvostupanjske presude u travnju ove godine.

Tijekom postupka na Općinskom sudu, psihijatar je posvjedočio kako obitelj stradale djevojke trpi iznimno jake duševne bolove i patnje, najvećeg mogućeg intenziteta, koje će trajati doživotno.

Velike pogreške sustava

Bol i patnja dio je života obitelji Bilić, a od dana nestanka njihove Antonije postavlja se pitanje je li se tragedija mogla izbjeći. Državna birokracija je znala da Paravinja živi u Hrvatskoj, ali ga nije izručila 2007. godine jer ima hrvatsko državljanstvo te ga naš stav štiti od izručenja. Srbija ga je sedam godina tražila zbog izbjegavanja zatvorske kazne od četiri i pol godine zbog silovanja i pokušaja silovanja, a BiH je za njim 2005. godine raspisala također međunarodnu tjeralicu zbog sumnje da je počinio silovanje 2002. godine u Sarajevu.

O tjeralici beogradskog Interpola je 2007. godine, nakon spoznaje da se nalazi u Hrvatskoj, izviješćeno Ministarstvo pravosuđa i Državno odvjetništvo te je od Beograda zatraženo preuzimanje kaznenog progona, ali nije dobiven ni pozitivan ni negativan odgovor. Tada se naš policijski i pravosudni sustav prestao baviti Paravinjom, koji je bez ograničenja i nadzora tražeći plijen kružio hrvatskim cestama, piše Slobodna Dalmacija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 01:03