PRAVO I PRAVDA

NEDOUMICE OKO PRESUDE KRISTIJANU STOJANOVIĆU Ubiti prijatelja s leđa nije teško nego obično ubojstvo?

 Mario Todorić / Cropix

Nedavna presuda Kristijanu Stojanoviću Kikiju od 14 godina koliko je dobio za tzv. obično ubojstvo, iako mu se sudilo za teško ubojstvo na krajnje podmukao način za što je donedavno bila predviđena kazna i do 40 godina zatvora, ponovno je izazvala brojne komentare u javnosti u kojima se preispituju razlike između ubojstva i teškog ubojstva. Zašto ubojstvo prijatelja, i to s leđa nije podmuklo?

U ovom slučaju nije okarakterizirano kao podmuklo zbog toga što, kako je obrazložio u svojoj nepravomoćnoj presudi sudac Zoran Kežić, optužba nije dokazala da je Stojanović planirao ubojstvo jer da jest, onda sigurno ne bi svoju žrtvu, Ivu Stipetića, pred njegovom djevojkom ukrcao u automobil ili ga prvo odveo na sastanak koji je ovaj dogovorio s drugom osobom, nego bi sve to izveo bez opasnosti da netko drugi zna da je on toga dana bio sa žrtvom, piše Slobodna Dalmacija.

Pokušajmo rasčlaniti pojedine karakteristike teškog ubojstva. Što je dakle, podmuklo, što okrutno, a što ubojstvo iz koristoljublja? Prema Kaznenom zakonu, teškim se ubojstvom smatra kada osoba ubije drugoga na okrutan ili podmukao način, potom kad je žrtva osoba posebno ranjiva zbog svoje dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, zatim se pod teškim ubojstvom smatra i kad netko ubije člana obitelji kojeg je već ranije zlostavljao, kad drugoga ubije iz koristoljublja, bezobzirne osvete, mržnje ili iz drugih niskih pobuda, onda kad nekog ubije radi počinjenja ili prikrivanja drugog kaznenog djela te naposljetku kad ubije službenu osobu u vezi s njezinim obavljanjem službene dužnosti.

Za ova djela koja spadaju pod teško ubojstvo zakonom je predviđena kazna od najmanje 10 godina pa do - po novom KZ-u - 50 godina zatvora.

Još je mnogima, pogotovo u Splitu, u sjećanju slučaj brutalnog ubojstva nesretne meksičke turistkinje Selene Graciano Macedo kojoj je na Marjanu Edi Mišić kuhinjskim nožem gotovo odrubio glavu. Sudilo mu se za teško ubojstvo na osobito okrutan i podmukao način, no naposljetku je osuđen na maksimalnu kaznu za obično ubojstvo, 15 godina, a to je naknadno potvrdio i Vrhovni sud.

Vodile su se tada velike polemike u javnosti i ljudi su bili ogorčeni posebno se obrušivši po forumima na suca Vladimira Živaljića pitajući se kako je moguće da odrubljivanje glave nedužnoj djevojci nije okrutno ubojstvo. I bez obzira na to koliko su se pojedini mediji trudili pojasniti čitateljima i javnosti da je u pravnom smislu u ovom slučaju za kvalifikaciju okrutnosti bilo bitno je li žrtva bila pri svijesti ili nije, stav pravno neupućene javnosti ostao je isti – odsijecanje glave jest okrutno ubojstvo. Kad se gleda laički, to je svakako više nego utemeljena tvrdnja.

U ovom je konkretnom slučaju puno toga ovisilo i o vještaku patologu koji je utvrdio da je djevojka na vratu imala masnicu koja je mogla poteći od pritiskanja odnosno davljenja. Ključno je pitanje bilo je li takav postupak ubojice mogao kod nje izazvati nesvijest. Jer ako je ona pri tom stezanju vrata onesviještena, a potom joj je prerezan vrat, ona onda nije mogla trpjeti boli jer nije bila pri svijesti. A ako nije trpjela bol, onda niti ubojstvo nije okrutno.

Naravno, vještakinja se nije mogla decidirano izjasniti po tom pitanju, pa je sud tu “ostao kratak”, a u takvim slučajevima nedoumica, uvijek se ide u prilog okrivljenom.

- Teško ubojstvo jest ubojstvo koje u odnosu na osnovno djelo ima teže – kvalificirane okolnosti koje se mogu grupirati u bitnom u odnosu na objekt napada, počiniteljeve pobude ili motive, prikrivanje drugog kaznenog djela i način počinjenja. Zanimljivo je ponekad slušati kako građani koji se ne bave pravom, pa ponekad čak i neki novinari, komentiraju pojedine presude i čude se kako sud nije kaznio počinitelja za teško ubojstvo, a primjerice, radi se o slučaju kad je žrtvi prerezan vrat, što objektivno izgleda grozno – pojašnjava nam splitski odvjetnik Vinko Gulišija i dodaje da svaki slučaj treba cijeniti prema konkretnim okolnostima i motivu djela.

- Kad se npr. govori o ubojstvu na okrutan način, mora se raditi o takvom intenzitetu okrutnosti koji osjetno prelazi granice okrutnosti koje inače prate svako lišavanje života, a koje je samo po sebi uvijek čin nasilja. Okrutnost se očituje u surovosti počinitelja u nanošenju žrtvi psihičkih i fizičkih boli visokog intenziteta, osobito ako su bolovi žrtve bili dugotrajni.

Tako već spomenuti primjer u kojem je počinitelj žrtvi prišao s leđa i jednim potezom prerezao vrat zbog čega je žrtva isti trenutak lišena života, a da nije imala jake bolove dužeg trajanja teško da bi se mogao svrstati u teško ubojstvo počinjeno na okrutan način. S druge strane, okrutno ubojstvo bi svakako bilo ako je ubojstvo praćeno mučenjem žrtve, nanošenjem teških fizičkih i duševnih patnji kroz polagano umiranje i uživanje počinitelja.

Treba ponoviti da je to načelan pristup i da se svaki konkretan slučaj treba razmotriti posebno pri čemu su posebno značajna mišljenja sudskih vještaka o vremenu kad je nastupila smrt žrtve i koliko su joj trajale boli i patnja kako fizička tako i psihička – kaže odvjetnik Gulišija. Pojasnio je i aspekt teškog ubojstva na podmukao način, i to upravo na primjeru Selene Graciano Macedo.

- Ubojstvo na podmukao način je kada počinitelj iskorištava stvoreni odnos povjerenja žrtve prema njemu. Tako se u nedavnom slučaju ubojstva strane turistkinje, a radi utvrđivanja radi li se o podmuklom ubojstvu, sigurno utvrđivalo je li došlo do kontakta između žrtve i počinitelja, je li žrtva mogla stvoriti prema počinitelju odnos povjerenja i je li uopće strana turistkinja koja je prvi put u gradu mogla prema osobi koju upozna, naravno ako je ostvaren kontakt s počiniteljem, mogla u kratko vrijeme prema počinitelju stvoriti odnos povjerenja – pojašnjava naš sugovornik.

Na pitanje koliko je odvjetnicima teško braniti osobu koja je optužena za teško ubojstvo, Gulišija naglašava kako “prema odvjetničkom etičkom kodeksu kao i prema pravilima struke, odvjetnik u svakom predmetu neovisno o težini i značenju treba napraviti sve kako bi zaštitio pravni interes svoje stranke, pri čemu svaka stranka opravdano očekuje da joj se posveti dužna pozornost i jasno je da je njoj njen slučaj najbitniji i najvažniji”.

- Dakako da se kod teških kaznenih djela u koje spada i kazneno djelo teškog ubojstva treba uložiti dodatne napore s obzirom na moguće velike posljedice za počinitelja, a sve imajući u vidu da Kazneni zakon propisuje za takvo djelo kaznu dugotrajnog zatvora.

Dodatna komponenta kod teških kaznenih djela ubojstva jest medijska eksponiranost i pritisak javnog mišljenja koje je sklono da ponekad i prije početka kaznenog postupka smatra počinitelja krivim, čime se svjesno ili nesvjesno vrši pritisak na pravosuđe.

U takvim slučajevima svakako je odvjetnicima otežan rad. Često se postavlja i pitanje kako odvjetnik može braniti osobu koja je počinila teško ubojstvo. Osnovno polazište je da svaki čovjek ima pravo na pravdu i pravično suđenje u kojem će se odlučiti o njegovoj odgovornosti za počinjeno kazneno djelo, a bitno je i naglasiti i načelo koje proizlazi iz Ustava i kaznenog zakonodavstva da je svatko nedužan i nitko se ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom odlukom ne utvrdi krivnja – ustvrdio je splitski odvjetnik, piše Slobodna Dalmacija.

TEŠKA UBOJSTVA NA SPLITSKOM PODRUČJU

Osim gore spomenuta dva slučaja Edija Mišića i Kristijana Stojanovića, na splitskom se području u posljednjih desetak godina pamti i još nekoliko suđenja za teška ubojstva:

Silvija nije “dovoljno dugo patila”

Marko Majić i Neno Popić bili su osuđeni za teško ubojstvo iz koristoljublja Silvije Lučić, djelatnice mjenjačnice u Supetru na Braču. Početkom prosinca 2011. godine 35-godišnja prognanica iz Vukovara okrutno je ugušena u svojoj kući nakon što su je njih dvojica zaskočila i vezala joj ruke te usta ljepljivom trakom. Potom su uzeli ključ mjenjačnice te odnijeli sef s 240 tisuća kuna. Na splitskom Županijskom sudu prvo su osuđeni na 15 odnosno 14 godina da bi im Vrhovni sud podigao kazne pa je tako Majić umjesto 15 godina zatvora dobio 22 godine, a Popić umjesto 14 - 21 godinu zatvora. Tijekom suđenja utvrđeno je da se nije radilo o okrutnom ubojstvu jer žrtva nije dovoljno dugo patila, već se brzo onesvijestila nakon što su joj usta i nos zalijepili trakom. Vrhovni sud potvrdio je presudu suca Vladimira Živaljića da se radilo o neizravnoj namjeri odnosno da “ubojstvo nije bilo dio njihova plana”.

Zatukao je gromadom

Domagoj Šaškor – osuđen je nepravomoćno na 27 godina zatvora zbog teškog ubojstva iz koristoljublja Tanje Brkljače. Početkom listopada prošle godine oko 11 sati na Šetalištu Ivana Pavla II. na Trsteniku izudarao ju je najprije kamenom teškim oko kilogram. Kad je nesretna žena pala, Šaškor joj je na glavu bacio stijenu težu od 13 kilograma. Uzeo je 24 tisuća kuna iz njene torbice, te pobjegao u Zagreb. Čeka se odluka Vrhovnog suda.

Bejzbolskom palicom po glavi

Ante Dulčić – osuđen na 15 godina zbog teškog ubojstva iz koristoljublja Vinka Višića (67) u Višićevu stanu u Washingtonovoj ulici krajem studenog 2011. godine. Prema obrazloženju nepravomoćne presude, na dugotrajni zatvor nije osuđen jer je sud uzeo u obzir olakotne okolnosti - dotadašnju neosuđivanost, potpuno priznanje, mladost, korektno ponašanje pred sudom te poglavito sudjelovanje u Domovinskom ratu.

Dulčić je osuđen jer je došao ispred Višićeva stana, pozvonio mu, a kad ga je on pustio u svoj stan na drugom katu, razgovarali su. U jednom se trenutku Dulčić, inače pomorac i dugogodišnji ovisnik o drogama, uputio u WC. Nakon izlaska, u hodniku je vidio bejzbolsku palicu, uzeo ju je i ušao u sobu u kojoj je Višić sjedio za stolom. Udario ga je po glavi, a Višić je pao i počeo ga preklinjati i vikati: “Ne, ne...”, no ubojicu to nije zaustavilo, već ga je još tri puta udario palicom po zatiljku.

Kad je nesretni Višić napokon pao, Dulčić je pretražio njegove džepove i stan, uzeo crnu aktovku s numizmatičkom i filatelističkom zbirkom, tri kutije sa starim papirnatim novcem te crkvenu knjigu iz 1834. godine, sve vrijedno oko 5 tisuća eura. Nakon ubojstva pogasio je svjetla u stanu, izišao i otišao u svoj podstanarski stan u Radunici, skinuo jaknu i bacio je u kontejner te nazvao prijatelja kojeg je pitao može li i po kojoj cijeni prodati ukradenu zbirku novčića. Ovaj mu je dao 1700 kuna.

Osveta Zviri

Ante Bašić zvani Zvir, koji je 26. travnja 2008. godine u Trolokvama željeznom šipkom ubio svog oca Franu (69) i Jozu Stojaka (65), a teško ozlijedio susjeda Nikolu Kesića (54), osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od 35 godina. Bašić je osuđen na 22 godine za teško ubojstvo iz bezobzirne osvete Joze Stojaka, za očevo ubojstvo dobio je 12 godina, te još šest godina za pokušaj ubojstva Nikole Kesića.

Fatalna ujna

Na splitskom Županijskom sudu u tijeku je i ponovljeno suđenje Slađani Novoselnik i njenom nećaku zbog teškog ubojstva iz osobito niskih pobuda njenog supruga Domagoja krajem lipnja 2011. godine. Slađana je nepravomoćno bila osuđena na 22 godine zatvora, a njen tada 17-godišnji nećak na deset godina zatvora. Oni su prvo tvrdili da je riječ o samoubojstvu, no otkrilo se da riječ o ubojstvu. Oboje su uhićeni, a onda je postalo jasno da su bili u ljubavnoj vezi. Nećak je prvo priznao ubojstvo, no tijekom suđenja svu je krivnju prebacio na svoju ujnu. Prvostupanjsku presudu ukinuo je Vrhovni sud procijenivši da na prvom suđenju nije bilo dovoljno jasno da je ona poticala maloljetnog nećaka na ubojstvo svog supruga.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. studeni 2024 20:52