PODVOĐENJE MALOLJETNICA Vlasnik modne agencije i poduzetnici nisu znali da spavaju sa splitskim lolitama?

Nakon što je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo optužnicu protiv Ivice Jurišića (54), vlasnika modne agencije “Kristina”, i dvojice splitskih poduzetnika, L.M. (64) i S.G. (51), zbog podvođenja 17-godišnjakinja, za tužiteljstvo pravi posao tek počinje. Za osuđujuću presudu u kaznenom djelu podvođenja djeteta potrebno je dokazati kako su okrivljeni znali da se radi o malodobnicama. Kako se radi o djevojkama koje po tjelesnim obilježjima, te načinu odijevanja i šminkanju, izgledaju najmanje tri godine starije od stvarne dobi, pred zastupnicima optužbe nije lagan posao, piše Slobodna Dalmacija.

Trojka Jurišić, L.M. koji ima agenciju za pronalaženje angažmana pomorcima te S.G. koji se bavi distribucijom aparata za igre na sreću, tereti se prema novom Kaznenom zakonu koji je stupio na snagu početkom ove godine i koji uz podvođenje predviđa i odgovornost za one osobe koje se koriste spolnim uslugama djeteta koje je navršilo petnaest godina uz davanje bilo kakve naknade. Za takvu radnju propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Pojam djeteta također je određen u Kaznenom zakonu i on podrazumijeva osobu koja nije navršila osamnaest godina života. Međutim, bitan je dio koji u zakonu navodi kako je osoba morala znati ili mogla znati da se radi o maloljetnicama, što dovodi u pitanje odgovornost optužene trojke.

Ako do sada maloljetne žrtve nisu kazale kako su izrjekom spominjale starosnu dob, odvjetnici koji zastupaju trojicu optuženika sigurno će upravo na spoznaji o godinama rušiti optužnicu. U prilog njihovim teorijama o zabludi klijenta ići će i sama pojavnost djevojaka koje se trude izgledati što izazovnije, a time i starije. Dovoljno je pogledati fotografije na društvenim mrežama na kojima se malodobne djevojke, zakonski djevojčice, grčevito natječu u pućenju usana i otkrivanju dekoltea.

PROSTITUCIJA U SPLITU Podvodili maloljetnice: Vodili ih na skupe večere, kupovali im dizajnersku odjeću...

Kao i u splitskom slučaju, ista dubioza pojavit će se i u sličnim kaznenim predmetima.

S druge strane, neće biti problema u onim slučajevima gdje je počinitelj od osobe koja se bavi organiziranjem pružanja spolnih usluga tražio isključivo spolnu uslugu djeteta. Također će krivnja biti nesporna ako je dijete reklo počinitelju da ima šesnaest godina, ako je počinitelj znao da dijete pohađa srednju školu, a kao dokaz da je to znao služi činjenica da je počinitelj dolazio po dijete ispred neke srednje škole. Naravno, u svim ovim slučajevima postojat će odgovornost počinitelja jedino ako je djetetu dao kakvu naknadu.

Međutim, postavlja se pitanje što ako ništa od gore navedenog nije slučaj, i ako se radi o djetetu koje je navršilo npr. šesnaest ili sedamnaest godina, a počinitelj na temelju niti jedne radnje nije mogao zaključiti da se radi o osobi koja je mlađa od osamnaest godina. Nije rijetko da se, s obzirom na razvijenost određene osobe, izgled, način odijevanja i pretjerani make-up vrlo teško može razlučiti je li neka osoba navršila sedamnaest ili možda osamnaest godina, što može biti presudno hoće li netko za ovo djelo odgovarati ili ne.

Velike dvojbe

Odvjetnik dr. sc. Damir Primorac, koji nije angažiran u navedenom splitskom slučaju, također drži da će tek sudska praksa pokazati najbolji model postupanja u sličnim predmetima.

- Ne želim komentirati ni jedan sudski predmet koji je u tijeku, ali siguran sam da će se u praksi državna odvjetništva i sudovi suočavati s problemima kada je u pitanju “procjena” o tome je li, primjerice, počinitelj znao ili je morao i mogao znati da se radi o djetetu koje je navršilo petnaest godina. Smatram kako se u takvoj situaciji, osim ako ne postoje neki drugi dokazi koji govore suprotno, teško može govoriti da je počinitelj mogao ili morao znati da je riječ o osobi mlađoj od osamnaest godina.

Iako je općepoznato da sud donosi presudu na temelju savjesne ocjene svakog dokaza, iz gore navedenih primjera jasno se vidi kako se sud prilikom takvog zaključivanja može suočiti s velikim dvojbama. Kako će sud postupati u dvojbenim situacijama treba vidjeti u praksi, jer svaki predmet je specifičan, ali pri tome ne treba zaboraviti da jedno od načela Zakona o kaznenom postupku propisuje kako dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika (in dubio pro reo), što znači oslobađajuću presudu - upozorava odvjetnik Primorac.

‘Društvena inicijacija’

Konačnu odluku je li na temelju samog izgleda optuženi mogao znati radi li se o malodobnim osobama donosi sudsko vijeće. Koliko će odluka biti objektivna ovisit će isključivo o procjeni utemeljenoj na njihovu životnom iskustvu.

- To će biti gotovo apsurdne situacije - suci koji ne prate trendove ponašanja na mjestima za izlaske mladih morat će procjenjivati njihov izgled. U današnje vrijeme je “sindrom lolite” svakodnevna pojava. Pokazano je da djevojčice žele što prije stupiti u spolni odnos jer su tako prihvaćene među vršnjacima. To je tzv. društvena inicijacija. U Njemačkoj je dobna granica stupanja u seksualne odnose spuštena na 12 godina. Prije nekoliko godina u Zagrebu je sedmašica uhvaćena u školskom WC-u tijekom seksualnog odnosa s osmašem. Nakon toga je kao opravdanje kazala kako je sad “prihvaćena među vršnjacima”! Na jednom našem partijanerskom odredištu vidio sam situacije gdje premlade djevojke nude oralni seks za ecstasy tablete. Svjedoci smo i kako je u Americi sve popularnija Miss Amerike za tinejdžere, a sve je niža i dobna granica korištenja dječice u reklamne svrhe, prilikom čega ih šminkaju kao odrasle žene. Koliko je teško procijeniti nečiju dob, najbolje je pitati djelatnice na blagajnama trgovačkih centara koje ne smiju prodavati alkohol i cigarete maloljetnicima - opisuje današnju situaciju prof. dr. Zlatko Miliša, socijalni pedagog i stručnjak za kulturu mladih, piše Slobodna Dalmacija.

Profesor Miliša smatra kako bi se procjena trebala nekako drukčije riješiti jer je to u ovoj formi Sizifov posao. Miliša smatra kako je to trebalo osmisliti prije donošenja zakona, jer je ovakav model neživotan. Realno rješenje možda bi se našlo u vještaku s područja psihologije ili u stručnjacima iz poliklinika za zaštitu djece. Najgori aspekt je što će se to rješavati tek nakon što je zakon stupio na snagu.