POSLJEDNJE RIJEČI TRAGIČNOSTRADALE 'Krenulo mi je!Kupila sam auto i unajmila stan'

Danas smo obišli sve obitelji naših stradalih djevojaka, što da vam kažem, u šoku smo, da je netko išao snimati horor film, ne bi mu pošlo za rukom da napravi takav scenarij. Kakva je to sudbina, kakva sudbina… Jao, pa kad se sjetim naših dragih cura, pa ta mala Samanta, pa koje je to zlatno dijete bilo, pa Ivana i Tanja…

Djetinjstvo im nije bilo lagano, stalno životna borba, ali cure su bile pametne, hrabre. Samanta je živjela blizu Jasenovca, mama joj se utopila dok je bila još mala pa je djevojčica odrastala s bakom. Od jutros u Kutini svi plaču, i staro i mlado, telefon nam neprestano zvoni. Evo, zove nas poznati kutinski odvjetnik Pavle Stigleitner, gospodin u godinama, bio je naš klijent u ljekarni.

Ivana (prva slijeva) i Samanta (zadnja) u petak su bile u Ivanić Gradu u babinjama kod kolegice Tihane (druga slijeva) koja se uskoro treba vratiti na posao

Predane poslu

Plače, što ću ja bez Samantice, toliko ljubazno stvorenje, predano poslu. Moli nas da ga odvedemo njezinoj obitelji u Novsku, da izrazi sućut. A naša Tanja, jao, pa Tanja je majka sinčića od godinu i pol dana. Bila je trudna, čekala je drugu bebu, što da vam kažemo, gledamo svoju unučad i mislimo na Tanjino dijete. A Ivana, ona nam je bila sve, Ivana je bila magistra farmacije kojoj smo povjerili da vodi cijelu podružnicu! Zvala sam ih ‘moje cure’, one su nam bile kao djeca. Je li moguće da nam se ovako nešto dogodilo…”

Kolegice i prijateljice

Tim riječima počinju svoju tužnu priču Gordana i Zlatko Barišić, vlasnici Ljekarni Barišić u Kutini, u kojima su radile nesretno stradale mlade djevojke. Podsjetimo, tri kolegice Ivana Repić (30), Samanta Herceg (28) i Tanja Glavaš (23) poginule su u stravičnoj nesreći koja se u petak malo poslije 19 sati dogodila na autocesti pokraj Kutine. Ivana Repić upravljala je Opel Corsom u smjeru Kutine. Prema policijskoj rekonstrukciji događaja, u jednom trenutku pokušala je prestići kolonu vozila, uglavnom tegljača, no kotačem je zahvatila travnatu površinu. Izgubila je kontrolu nad automobilom te se Opel Corsa zarotirala na cesti i zabila u tegljač parkiran u zaustavnom traku. Od siline udarca sve tri su smrtno stradale.

Djevojke su bile prijateljice i kolegice, radile su u ljekarni Barišić u Kutini, u podružnici pokraj kutinskog Doma zdravlja (Ljekarne Barišić imaju još jedan prostor u centru grada te podružnicu u Ivanić Gradu).

Gordana Barišić, njihova šefica, tog je kobnog petka sa svojih pet zaposlenica otišla u posjet njihovoj kolegici Tihani koja živi u Ivanić Gradu i trenutno je na godišnjem odmoru, nakon odrađenog rodiljnog dopusta. Tvrtka je, naime, mala, Barišićevi zapošljavaju 22 djelatnika, i vlada obiteljsko ozračje, što znači da kolege dijele i privatne životne trenutke: jedni drugima idu na svadbe, rođendane, u babinje kada dođe koja prinova… Umjesto Tihane, kolegice koja se uskoro vraća na posao, na rodiljni dopust za koji dan trebala je ići 23-godišnja nesretno stradala Tanja Glavaš koja je bila trudna.

“Nas šest je posjetilo Tihanu, to je bilo divno popodne, ona je spremila brdo hrane, smijali smo se, zezali, čavrljali. Prekrasno provedeno žensko poslijepodne”, opisuje kroz plač šefica Gordana i nastavlja:

“Tanja nije bila s nama jer je bila na poslu u ljekarni u Ivaniću, ali smo se s njom čule na telefon. Ivana i Samanta odlučile su da će malo pričekati Tanju, jer joj je završavala smjena, da ne mora doma vlakom. Pozdravimo se s Tihanom, nas četiri sjednemo u moj automobil, bilo je oko 18.45 sati, a Ivana, Samanta i Tanja krenule su 15 minuta iza nas. Autocesta je bila krcata kamionima tegljačima, ali vidljivost je bila dobra”, prisjeća se Gordana Barišić.

Stigavši kući u Kutinu, kasnije te večeri, kaže Gordana, čuli su da se na tom dijelu autoceste dogodila nesreća, ali nije im bilo ni na kraj pameti da bi u pitanju mogle biti njihove djelatnice.

Bjesomučna potraga

“Kasno navečer zove kolega Mirko, naš djelatnik, i kaže da se čuo sa Samantinim dečkom koji se zabrinuo jer Samanta još nije došla doma. Već smo čuli da se zbila neka nesreća, zovemo djevojke na mobitel, zvoni, ne javljaju se. Suprug i ja počeli smo bjesomučno telefonirati. Mislili smo da su zbog zastoja izišle iz automobila pa da ne čuju mobitel. Krenula je drama, zovemo na sve strane, lokalnu policiju, zovemo jedni druge, ne znamo što je, gdje su, jesu li žive. U jedan u noći konačno dobijemo sisačku bolnicu, molim vas, kažemo dežurnom liječniku, očajni smo, recite nam neke informacije. I kaže čovjek da su Ivana i Samanta smrtno stradale na licu mjesta, a da je Tanja nešto kasnije u bolnici podlegla ozljedama. Što da vam kažemo, šok i plač”, pričaju nam supružnici Barišić, dok im glas drhti od suza.

Zlatko Barišić, diplomirani inženjer naftnog rudarstva, cijeli je radni vijek proveo u kutinskoj Petrokemiji. Supruga Gordana je magistra farmacije; u teško ratno vrijeme odlučili su krenuti u privatni ljekarnički posao. Njihova najmlađa kći također je magistra farmacije i radi u obiteljskoj tvrtki.

Neutješni su vlasnici ljekarni Gordana i Zlatko Barišić koji su ostali bez svojih djelatnica koje su im bile poput kćeri

“Nije bilo lako ni za vrijeme rata, ni u poslijeratnom razdoblju. Ljudi traže posao, mole te da ih primiš, sirotinja, izbjeglice... Većina koje smo zaposlili sa sobom su donijeli neke tužne priče i stasali u krasne ljude. Naša Samanta, sjećam se, djevojče, došla je s tetom. Teta je molila da joj damo šansu. Makar nam tada i nije trebalo ljudi, kažem hajde, idemo probati. I nikada, ni jednog trenutka nismo zažalili. Prezadovoljni smo bili, toliko su naše cure voljele svoj posao, predivne osobe i poslovno i privatno”, kaže Zlatko Barišić.

Bijele svijeće

U subotu i nedjelju on i supruga Gordana išli su u posjet obiteljima stradalih djelatnica. “Dođemo kod Samante, puno dvorište pasa. Bože moj, sve one jadničke s ceste ona je skupljala i udomljavala ih. Plače njezin otac, kaže, evo, kako netko napuštenog psića zgrabi za vrat, pa da će s njim u Savu, da ga zadavi, tako Samanta trči i viče - nemojte, nemojte, ja ću ga udomiti. Nosi im kobasice, brine se o njima. Ta je djevojka imala veliko srce i za čovjeka i za životinje”, govori kroz suze Zlatko.

U Kutini danas mirno, toplo, nedjeljno poslijepodne. Povremeni prolaznici komentiraju tragični događaj. Na ljekarni pokraj Doma zdravlja, u kojoj su radile nesretne djevojke, vijori crna zastava. U izlogu druge ljekarne, u centru grada, stoje njihove tri fotografije, preko njih neumoljiva crna traka. I bijele svijeće, za tri mlade duše.

“Našim nesretno stradalim djevojkama javno želimo izraziti zahvalnost za sve dobro koje su nam davale, zato što su radile kod nas, zato što su bile divne kolegice i ljudi. Želimo im s pijetetom odati počast”, govore Gordana i Zlatko Barišić, a pridružuju se i ostali kolege.

“Znala sam njihove ljubavne probleme, zgode i nezgode. Jedni drugima smo išli na svadbe, jednom godišnje imali smo domjenak za zaposlene, od 22 zaposlenih 19 je djece, za svako dijete ide poklon, zatim jubilarne nagrade. Djelatnici se međusobno poštuju, takav smo odnos gradili jer bez toga nema napretka”, kaže Gordana i nastavlja:

“To poslijepodne kod Tihane kaže Ivana - konačno mi je krenulo, kupila sam si auto, unajmila stan u Kutini, osamostalila sam se. Ivana je kao predstavnica naše ljekarne surađivala s lokalnom udrugom za palijativnu skrb, strašno plemenito biće. Tanja je čekala bebu, obitelj će se proširiti, pa su ona i suprug namjeravali kupiti kuću. Samanta je planirala vjenčanje sa zaručnikom, jao, pa koliko je tih životinja lutalica naša Samanta hranila oko ljekarne… Sve tri su bile u punoj sreći, pune planova, važnih životnih odluka, i u jednom trenutku samo su nam otišle”, neutješni su Gordana i Zlatko.

Čeka se obdukcija

Cure su bile omiljene u svojoj sredini. Samanta je bila aktivna u udruzi Mala šapa u Novskoj. Njezini kolege volonteri na Facebook stranici udruge su napisali: “Nebo je dobilo još jednog anđela, najdraža naša Samanta, počivaj u miru, ostat ćeš zauvijek u našim srcima, tvoje neutješne šapice”. Ivana je pjevala u crkvenom zboru, Tanja je drugi put trebala postati mama…

U međuvremenu su po Kutini postavljene osmrtnice s imenom 23-godišnje Tanje Glavaš, rođene Tutić, a među ožalošćenima je i jednoipolgodišnji sin Ivano, s grčem u glasu komentiraju građani. Dok razgovaramo s kolegama nesretnih djevojaka, prilaze im susjedi, sugrađani, daju sućut kroz suze. “Kutina je zavijena u crno, ovo je prestrašno što nam se dogodilo”, ponavljaju.

Obitelji stradalih djevojaka urlaju od boli. U ponedjeljak će biti dovršena obdukcija u sisačkoj bolnici. Pogreb je u utorak, u dva poslijepodne. Obitelji, rodbina, kolege, susjedi, prijatelji i poznanici u Kutini će se oprostiti od Ivane i Tanje, a sat kasnije u Novskoj će se oprostiti od Samante. Kolege i prijatelji stradalih djevojaka otići će na oba pogreba, u šoku ponavljajući da ne mogu vjerovati što ih je snašlo.