SVJEDOK KRVAVE PLJAČKE IZGUBIO PARNICU PROTIV RBA I SOKOL MARIĆA ‘Pretrpjeli ste strah za život, ali banka i zaštitar nisu krivi’

Prošlo je gotovo sedam godina od stravičnog ubojstva policajca Ivana Grbavca kojeg je izrešetao do zuba naoružan pljačkaš Kazimir Dužnović (37) tijekom razbojništva u poslovnici RBA u Sesvetama, a proživljeni scenarij u kojem su ranjena još petorica policajaca itekako je ostao u živom sjećanju i klijentima banke od kojih je jedan odštetu za pretrpljenu traumu i strah odlučio potraživati sudskim putem.

Policajci brzo stigli

Nedavno je međutim na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u postupku u kojem je svjedok Slavko Z. iz Sesvetskog Kraljevca tužio Raiffeisenbank Austria te tvrtku Sokol Marić donesena nepravomoćna presuda prema kojoj svjedok masakra nema pravo ni na jednu kunu odštete jer ni službenici banke ni zaštitari nisu počinili propuste. Tražio je 25.450 kuna sa zateznim kamatama, no umjesto satisfakcije na teret Slavka Z. spali su troškovi sudskog postupka od nepunih 16.000 kuna.

- Tog 5. svibnja 2009. godine bio sam u banci kad je ušao muškarac. Navukao je čarapu na glavu i izvadio iz torbe automatsko oružje. Sve klijente je potjerao dublje u poslovnicu i zatražio da legnemo na pod. Policajci su stigli za par minuta. Pljačkaš je vikao da će biti mrtvih i da će nekoga ubiti. Potom je ispalio rafal, ubio policajca i pobjegao. Zaštitar je došao iz podruma kad je sve bilo gotovo. Bio je to velik šok za mene. Liječio sam se par mjeseci i još uvijek pijem lijekove. Prilikom odlaska u banku i dalje reagiram na svako otvaranje vrata - opisao je svoju traumu i strah svjedok krvave pljačke Slavko Z., koji je proživljeno odlučio i naplatiti jer smatra da nisu poduzete adekvatne mjere zaštite.

Očekivani rizik

U tužbi je, među ostalim, naveo da je “RBA odgovorna za sigurnost klijenata, kao i da je poslovnica banke objekt u kojem se po prirodi stvari drži velika količina gotovine, pa je i oružana pljačka očekivani rizik koji je moguće predvidjeti i čije se posljedice mogu izbjeći. Pritom je upro prstom i u tvrtku Sokol Marić tvrdeći da zaštitar te tvrtke nije poduzeo adekvatne radnje zaštite i otklanjanja štetnih pojava.

Iz RBA su istaknuli da su poduzeli sve mjere zaštite svojih klijenata te da su osigurali i zaštitu u vidu zaštitara Sokol Marića. Navode pritom i kako štetu nisu počinili ni banka ni njezini zaposlenici, već treća osoba koja je zbog tog nedjela pravomoćno osuđena na 40 godina zatvora.

Nepredvidiv potez

I tvrtka Sokol Marić usprotivila se tužbi ističući da je zaštitar, po naputku, obilazio prostore poslovnice, pa tako i trezor u podrumu.

“Radnju te osobe zaštitar nije mogao predvidjeti jer nije bila sumnjiva. Tek u poslovnici je navukao čarapu i izvadio oružje, a svojom prisutnošću u prizemnom dijelu ne bi mogao izbjeći ili otkloniti posljedice jer bi do razbojništva svejedno došlo, i to možda s još težim posljedicama. Osoba je pucala u policajca odmah nakon ulaska, a zaštitari nemaju ovlasti aktivno sprečavati pljačku već samo imaju ovlast upotrebe sile radi zaštite ljudskih života”, stoji u odgovoru na tužbu Sokol Marića koji sa RBA od travnja 2001. godine ima ugovor o pružanju usluga zaštite.

Otišao u trezor

- Bio sam u poslovnici kao zaštitar tog dana. Pljačkaša sam vidio na kameri. Zvao sam policiju i Sokol Marić te čekao da pljačkaš siđe u trezor u podrum. Ali nije sišao jer je stigla policija. Zatim sam čuo rafal, a kad sam se počeo penjati prema prizemlju, pljačkaš je već bio u bijegu. Postupao sam prema pravilima službe jer da sam pokušao poduzeti bilo što drugo, ugrozio bih živote svih osoba u poslovnici - posvjedočio je zaštitar Krešimir