POGLED U NEPOZNATI SVIJET ŽELJKA DOLAČKOG

TAJNI ŽIVOT UHIĆENOGPOLICAJCA 'Vozio je službenu Škodu i živio u Vukovini, nisam primijetio da živi iznad svojih mogućnosti'

zagreb, 250700dolacki ulazi u zupanijski sudfoto karlo bicanic
 Foto: EPH

Imam samo eure, uzvraća konobaru, koji mu prilazi naplatiti piće, pritom se cinično osmjehuje društvu za stolom. Sluti da ga prate, prisluškuju, obrađuju. Četvrtak je, 7. travnja ove godine, predvečer. Prije samo tri dana tijekom noći iz sjedišta u Heinzelovoj policija je izvijestila da je netko odnio 280.000 eura i dva kilograma zlata. No, konobar te večeri gosta u lokalu ne povezuje s famoznom pljačkom, koja je odjeknula u javnosti kao bomba na ugled hrvatske policije. “Eure?”, uzvraća pomalo zbunjeno konobar.

“Da, i to samo novčanice od 500 eura”, uporan je gost.

“Ne primamo eure”, okončao je konobar.

“Mogu platiti u zlatu? Imam zlatnu polugu”, nastavlja provocirati Željko Dolački zvani Žac, u tom trenutku suspendirani načelnik Službe za suzbijanje organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke nad kojim je USKOK u petak navečer pokrenuo istragu zbog krađe iz njegova ureda u sjedištu policije u Heinzelovoj. Tu vijest su neki, koji ga poznaju, dočekali s nevjericom, ali ima i onih koji komentiraju da je to “bilo pitanje trenutka”.

“Ne vjerujem, ali opet, USKOK se uključio, ne bi ni za koga dao ruku u vatru”, komentira jedan novinar koji Dolačkog poznaje godinama. Drugi, pak, kolega iz policije, kaže: “Prilika čini lopova”, a treći koji ga zna još iz 90-ih, također s čuđenjem komentira uhićenje te zaključuje: “Ako mu je podmetnuto, onda je to kraj sustava. Jer ako se njemu može podmetnuti, nitko više nije siguran”.

Zbijao šale

Samo petnaestak dana prije pokretanja istrage Dolački je u lokalu u Velikoj Gorici, u društvu prijatelja, zbijao šale na vlastiti račun. Oduvijek je slovio za živopisnog policajca koji je njegovao neformalan stil obnašanja tog posla, znao je i s kriminalcima sjesti na piće, ali nitko dosad nije sumnjao u njegove motive. Isto tako nitko od prijatelja za stolom te večeri nije ni pomislio da će samo dva tjedna kasnije policija zaista pokrenuti službenu istragu tereteći upravo Dolačkog. I to da je, kako je objavljeno na stranicama USKOK-a: “od 22. veljače 2015. do 3. travnja 2016. otuđio i za sebe zadržao 279.500 eura, 2,04 kilograma zlata, 599.000 kuna, 40.300 kuna, 4360 eura, 2200 eura, 100 švicarskih franaka i 300 yuana. Osnovano se sumnja da je okrivljenik, radi prikrivanja navedenog, 3. travnja 2016. inscenirao provalnu krađu... Okrivljenik je pribavio nepripadnu imovinsku korist od 639.300 kuna, 286.060 eura, 100 švicarskih franaka, 300 yuana i 2,04 kilograma zlata”.

U policiji, doznajemo, ima i onih koje ta informacija, kažu, nije iznenadila.

“Živio je iznad svojih mogućnosti. Takav život lako ponese: uzmeš sto eura, pa nitko ništa, i još toliko, ništa, onda tisuću, i tako to krene...”, komentira kolega koji je uvjeren da se ne bi pokretala istraga da nemaju dovoljno dokaza.

No, drugi naš sugovornik, prijatelj Dolačkog, odgovara: “Kako je on to živio iznad svojih mogućnosti? Vozio je službenu Škodu i živio u Vukovini, zaista nisam primijetio da živi iznad svojih mogućnosti”.

Naš sugovornik iz policije vjeruje da postoje sigurni dokazi na temelju kojih je pokrenuta istraga, no odvjetnik Dolačkog Veljko Miljević jučer je rekao da “onako kako se njemu stavlja na teret izvršenje tog djela, tako bi se to moglo staviti na teret bilo kome od vas”, obraćajući se pritom novinarima ispred Županijskog suda, koji je jučer odlučivao o pritvoru. Dolački je noć s petka na subotu proveo u stanici, nakon što je uhićen u petak ujutro u šest sati, kad je otpočeo i pretres njegove kuće u kojoj nisu pronađeni ni novac, ni zlato.

“Da nemaju argumente za pokretanje istrage, bila bi to prevelika sramota, još jedan udar na policiju, uvjeren sam da su sve tri puta provjerili”, dodaje.

Naš drugi sugovornik, prijatelj Dolačkog, izvan policije, pak, dojma je kako suspendirani načelnik “nema prebijene pare”.

Sef star 16 godina

Taj dan u lokalu okupljenom društvu prepričavao je vlastitu verziju pljačke. Rekao je kako je uvjeren da su perači novca “došli po svoje” te odnijeli zlato i eure. No, bio je siguran da su lopovi morali imati informaciju iznutra, od nekoga iz policije. Ispričao je tada društvu za stolom da je opljačkani sef u njegovom uredu postavljen još prije 16 godina te da zna za najmanje trojicu bivših policajaca koji danas surađuju s onima s druge strane zakona.

“I tako se krug sumnjivaca širi, dakle nije sumnjivo više samo 80-ak ljudi koji rade sa mnom, nego njih znatno više”, prepričava nam riječi Dolačkog njegov prijatelj. Kaže da suspendirani načelnik tih dana nije pokazivao ni nervozu, ni ljutnju, pa ni strah, barem ih on nije primijetio.

“Ako je to napravio, zaista je dobar glumac”, dodaje prijatelj. Za potrebe ovog članka razgovarali smo s onima koji su proteklih dana bili bliski suspendiranom načelniku, uglavnom su to oni koji ga podržavaju i sumnjičavi su prema optužbama koje mu se stavljaju na teret. S nama su pristali neslužbeno podijeliti informacije o tome kako se Dolački ponašao u danima nakon pljačke, što je govorio te su nam ispričali tko je uopće Željko Dolački. Nitko od njih nije na njemu, doznajemo, u posljednje vrijeme primijetio nešto za što misle da bi ga nagnalo da prijeđe na drugu stranu zakona. Nisu primijetili ništa neobično ni u njegovu ponašanju, ni u planovima.

Je li Dolački od svojih prijatelja dobro prikrio plan pljačke? Ili je tek žrtva teških obračuna u redovima hrvatske policije?

“Teško mi je povjerovati da je Dolački zapravo tzv. ‘prljavi policajac’ “, govori mi jedan njegov prijatelj. No, ima i onih iz redova policije koji, pak, komentiraju: “Sve se zna”. Dolački se prvih dana nakon suspenzije, prijateljima, doznajemo, povjerio da se nada što bržem povratku na posao. Rekao im je da želi završiti započete istrage, očekivao je da će biti smijenjen, no uvjeren da će ostati raditi na nekoj od pozicija.

“Prvih par dana bilo mu je samo ključno hoće li se protiv njega pokrenuti disciplinski postupak, čuli smo se baš tih dana kad je saznao da je ipak postupak pokrenut, pa ga je komentirao riječima u stilu: ‘Kvragu, no nije mi ni sad tako loše, barem ne moram na posao, a dobivam veći dio plaće’ “, ispričao nam je njegov prijatelj.

Dolačkog opisuje kao živopisnog lika, održavao je, priča, kontakte i s onima s druge strane zakona, pa ga se znalo viđati u društvu i s pripadnicima krim miljea. No, njegov prijatelj tvrdi da je Dolački sve to radio u cilju dobivanja informacija te samog posla.

“Često je do dugo u noć ostajao vani, a i na posao je znao dolaziti u kasnijim satima, pričao mi je da su se njegovi nadređeni prije 15-ak godina zato ljutili na njega. Ali objasnio mi je da on mora znati što se događa na toj sceni”, priča nam prijatelj.

Oni formalniji policajci zgražaju se nad takvim stilom rada.

“Pa imamo i mi svoje kodekse, pravilnike, ne možemo se baš tako po gradu družiti s kriminalcima”, komentiraju oni koji ga ne podržavaju.

Dolačkog je u studenome 2012. ministar Ranko Ostojić iz Siska vratio u Zagreb, i to na višu funkciju od one na kojoj je bio krajem devedesetih. Pamti ga se kao donačelnika u Odjelu za suzbijanje organiziranog kriminala. Policajac s dugom kosom, u kožnjaku, bio je u to doba upečatljiv lik. Sudjelovao je u prvoj antimafijaškoj policijskoj operaciji u Zagrebu, kad je uhićena tzv. zločinačka organizacija.

Bila je to akcija u kojoj je pala “knežijska grupa”, no nikome tko se tada našao iza rešetaka kasnije nije dokazano udruživanje u organizaciju koja bi nalikovala onima s talijanskoga juga. Naš sugovornik iz policije, koji očito nije impresioniran suspendiranim načelnikom, komentira: “Ali to je bilo prije 16 godina, koja su njegova novija uhićenja?”. Iako nisu bila toliko upečatljiva, imao je njegov tim nekoliko akcija i u ovom mandatu po kojem ga pamte novinari crne kronike. “Razbijanje lanca u Dubravi krivotvorenih robnih marki, pa slučaj Čalušić, onda je razotkrio prevare na lažnim ovrhama, a radili su sad i na ovom slučaju razotkrivanja trgovanja fiktivnim zlatom...”, nabrajaju novinari.

Predsjednik kluba

U medijima je, pak, Dolački mnogo više gostovao devedesetih. Načelnik Odjela za suzbijanje organiziranog kriminaliteta PU zagrebačke tada je bio Jadranko Belina, a prvi suradnici bili su mu upravo Dolački i Dražen Posavec. Sva trojica zajedno sa Zdravkom Šeničnjakom, tadašnjim šefom kriminalističke policije, smijenjeni su u ljeto 2000. kada je suđenje Nikici Jelaviću i suoptuženima bilo u punom jeku. Dolački se pojavljivao i kao svjedok u procesu kasnije ubijenom Davoru Zečeviću, koji je bio optužen da je 11. ožujka 1999. likvidirao Željka Šobota. Dolački, te njegov kolega Goran Tusun, pronašli su kasnije te večeri odbačene rukavice na kojima je navodno bio Zečevićev DNK, što je bio ključni dokaz za povezivanje Zečevića sa Šobotovim ubojstvom. Međutim, tada su se pojavile sumnje i optužbe na njegov račun za podmetanja i nepravilnosti u radu, pa je zajedno s Belinom protiv Dolačkog vođen disciplinski postupak, i tada je bio pod suspenzijom.

Obrane optuženih u procesu “knežijskoj grupi” izravno su ga prozivale da “pakira” okrivljenicima. Prozivalo ga se i kao dio tajnog tima tadašnjeg ravnatelja policije Ostojića.

A tko je uopće Željko Dolački?

Sa suprugom i djecom živi u Vukovini, nedaleko Velike Gorice, mjestu poznatom po nižerazrednom nogometnom klubu Ban Jelačić, u kojemu je Dolački dugogodišnji predsjednik. Na financijskim servisima vidljivo je kako je na toj funkciji predsjednik od 2004., no račun kluba u blokadi je još od siječnja 2011., i to zbog duga, kako se navodi, od 171.774,87 kuna. Klub je, naime, nazvan po banu jer su Jelačićevi iz toga kraja - imali kuću u Petrinji.

“U jednoj starinskoj posavskoj kući, nekadašnjoj gostionici, Josip Jelačić je navodno dobio vijest da je unaprijeđen u bana, a Žacov prijatelj, najbogatiji čovjek u tom kraju, hrvatski poduzetnik, detaljno ju je obnovio za održavanje obiteljskih i prijateljskih druženja”, priča nam njegov prijatelj te nastavlja: “Kuća u kojoj Žac živi pripada njegovoj punici. Sam je podigao kat, a novac mu je posudio bogati prijatelj, koji mi je na vijest o ovoj aferi, rekao: ‘Pa ja znam Žaca kao sebe, nema on ni kinte…’ “, brani ga prijatelj. Njegova supruga, priča nam, radi kao krojačica i dizajnerica. “U kući s njima ranije je stanovao i ženin brat, časnik Hrvatske vojske. On je vodio prvu hrvatsku misiju u Afganistan”, kaže. Dolački je, među onima koji ga znaju, na glasu kao redoviti organizator druženja uz roštilj. Posjeduje, navodno i klet.

“Uvijek su mu nosili neke veprovske butove koje bi Žacova punica pacala, a Žac pekao na roštilju, za prijatelje i susjede”, opisuje nam život u mirnom mjestu Vukovini njegov prijatelj.

Politika mu, govore nam, nije posebno bliska, no oduvijek je bio bliži lijevoj opciji.

“Zato ga je pogodilo kad se Milanović istresao na lokalnog profesora povijesti iz Vukovine jer ga je on ispravio u netočnom navodu oko finskog ‘zimskog rata’. ‘Neće mene učiti neki tipovi iz Vukovine i Špičkovine’, rekao je tada Milanović, a Žac je bio silno razočaran, objašnjavao je da je profesor mlad, ali pametan dečko. Dodao je da ne razumije zašto šef SDP-a vrijeđa birače u njegovom selu gdje je pobijedio SDP”, kaže prijatelj. No, Dolački rodom nije iz Vukovine, nego iz desetak kilometara udaljenog sela Peščenica.

Ne pije, ne puši, ne kocka

Dolački, kažu, ne pije, ne puši, ne kocka se. “Sa četrnaest godina prijavio se u milicijsku srednju školu. Obukao je uniformu kao 18-godišnjak, kad je počeo raditi u postaji u Velikoj Gorici. Tada je izbio rat pa su ga prebacili u dežurnu operativnu skupinu u Đorđićevoj ulici, koja je asistirala u najtežim akcijama i uhićenjima...”, priča nam sugovornik te nastavlja: “Putujući svaki dan iz Gorice autobusom na posao u Zagreb, vozio se s jednim starijim kolegom, iskusnim policajcem, koji je u čistki u to vrijeme bio satjeran na najnižu poziciju, poslan na ulicu kao obični operativac. Žac se s njim sprijateljio, postali su partneri. Od njega je najviše naučio; jer policijski posao uči se isključivo iz iskustva i usmenom predajom. Dugim pričama, na noćnim dežurstvima, ophodnjama...”. Kad je 1997. pokrenuta antikriminalna operativna akcija “Ključ”, Dolački se našao na čelu te ekipe. Imao je, tada, dvadeset i osam godina i deset godina staža na zagrebačkom asfaltu. “Ekipa nije bila naročito impresivna”, prisjeća se naš sugovornik te nastavlja:

“S promajom u novčaniku, sve onako mlađi, neugledni ljudi, mogao bi ih i podcijeniti, kao što je to fatalno učinila vlast, kad je, reda radi, pokrenula operaciju ‘Ključ’, kako bi se, zbog eskalacije kriminala i ubojstava po Zagrebu stvorio privid policijske brižljivosti i napora za uspostavljanje javnog reda. Žac je tada još živio u očevoj kući u Peščenici, bila je neožbukana, neuređena potkrovlja, što znači da nije imao vremena i novca ni da digne i sebi uredi kat”, prisjeća se naš sugovornik koji priča da se tih godina Dolački po cijele dane motao po gradu te da je na pizzu i benzin trošio cijelu policijsku plaću. “Sjećam se da mi je pričao da kad je tankao, da je vodio je računa da mu ostane za kavu. Njegov šef, načelnik Odjela za borbu protiv organiziranog kriminala, s više od 20 godina staža nije imao ni auto, nego bi, kad bi mu baš zatrebao, od prijatelja posudio stari Renault 4”, opisuje tadašnje prilike u policiji. Dolački je tada, kao mladi operativac, uspio skupiti ekipu od 20 operativaca, a policija im je stavila na raspolaganje sobicu, prozvanu: Stožer operativne akcije “Ključ”.

Pištolj ‘na crno’

Istraga je trajala tri godine, ali na kraju, poslije konzultacija s uredom državnog odvjetnika, uslijedio je mukotrpan višemjesečni rad na podizanju optužnice. Kad su osumnjičene potrpali u zatvor, upravo je njegova ekipa obrađivala čovjeka koji mu se činio najslabijom karikom, i poslije nekoliko dana, uspio ga navesti da prihvati funkciju “zaštićenog svjedoka”, prvog u analima hrvatske kriminalistike”.

Kad je 2000. smijenjen, našao se, kažu nam, preko noći na ulici bez pištolja, značke, okružen tipovima koje je do prije nekoliko dana hapsio. “I kaj sam tada napravio”, povjerio se na turopoljskom dijalektu svom prijatelju, “nazvao sam tada frenda da mi posudi pištolj ‘na crno’, sljedećih godinu dana hodao sam s tim pištoljem, da me je policija slučajno tada zaustavila, završio bih u pritvoru”. Tada se izvukao, nije završio u pritvoru, ali s petka na subotu prvu noć proveo je u pritvoru u Remetincu, s onima koje je do jučer sam hapsio.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 09:21