Tehničar KBC-a: Predao sam tuđu mrtvu bebu jer nisam provjerio prezime; ovakvu bol osjećao sam samo u ratu

SPLIT - To je strašan nesporazum, nije u pitanju zamjena djeteta, jer za drugo dijete ja nisam ni znao. Strašno mi je žao da se ovo dogodilo i ispričavam se i jednoj i drugoj obitelji zbog nanesene boli. Nikakve namjere nije bilo, sve sam radio u najboljoj vjeri. Nisam više svoj, danima ne spavam i ne znam što da radim - kazao je za Slobodnu Dalmaciju vidno potreseni Milenko Čondić Jurkić, medicinski tehničar, pomoćnik obducenta, koji je prije nekoliko dana na splitskoj Patologiji obitelji Botica iz Rude pokraj Sinja predao na ukop krivo dijete, odnosno preminulu djevojčicu obitelji Šeperica-Kotoraš iz Vrboske na otoku Hvaru.

Očajna obitelj najavila: TUŽIT ćemo KBC Split, dali su nam KRIVU MRTVU BEBU!

Milenko Čondić Jurkić je 24 godine zaposlenik splitske Patologije, za njega kažu da je najbolji medicinski tehničar kojega je Patologija imala, zaposlenik je KBC-a Split 35 godina i do sada nije imao ni jednu mrlju u karijeri. Otac je osmero, a ne, kako se pisalo, šestero djece.

- Ja sam bio na godišnjem odmoru od 1. travnja do 7. svibnja ove godine. Kada sam 10. svibnja od kolege preuzeo smjenu, on me izvijestio da imam dijete Šeperica (prezime Šeperica-Kotoraš op.a.), koje je rođeno mrtvo. Dijete je uredno bilo označeno narukvicom na ruci, na kojoj piše njegovo prezime, ime majke i spol bebe.

- Dijete je, kao i uvijek u takvim slučajevima, bilo u frižideru. Bilo je zamotano u lancunić i pisale su opaske gdje je i kada rođeno i ostale generalije. Za bebu obitelji Botica mi nitko nije ništa kazao, tako da nisam ni znao da to dijete uopće postoji kod nas na Patologiji. Jedino sam znao da u frižiderima imamo troje djece po koje roditelji nisu došli. Tek poslije, kada je već bilo kasno, doznajem da je dijete obitelji Botica tu kod nas već 18 dana, ali ja u trenutku preuzimanja smjene za njega ne znam - kazuje Milenko za Slobodnu Dalmaciju.

- Meni u salu dolazi liječnica obducentica i govori mi da bi radila obdukciju djeteta Šeperica. Ja, naravno, na to pristajem, jer želim da se posao obavi na vrijeme. Nakon toga me medicinska sestra izvještava da će rodbina doći po dijete, ali mi ne naglašava po koje, već ja mislim da se radi o djetetu obitelji Šeperica, jer samo za to dijete znam. Obdukcija je napravljena i sve ono što ide uz nju. Dijete sam nakon svega toga vratio nazad u frižider, dok rodbina ne dođe. Oko 11 sati dolazi pogrebnik Gugić i traži dijete, bez da je rekao koje. Gugić je, s malim kovčežićem ušao u unutrašnjost mrtvačnice i odjećom za dijete, a rodbina je, kako sam poslije doznao, bila vani. Oni su rekli da bi htjeli vidjeti dijete, a ja sam im odgovorio, misleći da se radi o obitelji Šeperica, kako to nije preporučljivo jer je dijete mrtvorođeno, pa je stanje njegova tijela nepreporučljivo za gledanje.

I tu sam ja napravio propust jer nisam vidio obitelj i s njima razgovarao . Mislio sam da je Gugić došao po dijete Šeperica. Gugić je držao papire za ukop u svojoj ruci i ja ih nisam vidio, a da sam ih vidio, znao bih za dijete obitelji Botica - ističe Čondić Jurkić. On dijete, nakon što ga je obukao i stavio u kovčežić, predaje pogrebniku Gugiću i oni odlaze.

- U knjigu prijama i otpusta pokojnika odmah evidentiram da je dijete Šeperica otpušteno i predano na ukop. I sve je bilo u redu do 12. svibnja kada obitelj Šeperica dolazi po svoje dijete. Nazvao me kolega na telefon i pitao gdje je dijete, a ja mu odgovaram da sam ga predao Gugiću. Na to mi kolega kaže da je obitelj tu i da želi svoje dijete i tada nastaje cijela ova bolna situacija. Tada tek doznajem za dijete obitelji Botica. Šta da vam više kažem, nikada mi ovako nije bilo teško u životu. Ovu bol i patnju koju sada osjećam, osjećao sam samo kada smo radili obdukcije na mladim hrvatskim vojnicima, koji su pogibali u Domovinskom ratu - suznih očiju nam govori Čondić Jurkić.