Nekadašnji agent jugoslavenske tajne službe, osuđivan i za pokušaj likvidacije, Vinko Sindičić ipak neće odgovarati za davanje lažnog iskaza na sudu u Münchenu, koji je doveo do osude Krunoslava Pratesa za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića i raspisivanja tjeralica za bivši šefovima tajnih službi SFRJ Zdravka Mustača i Josipa Perkovića.
Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, kako je priopćeno, obustavilo je istragu koja je protiv njega pokrenuta zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela i davanja lažnog iskaza.
"Nakon provedene istrage, u nedostatku dokaza koji bi osnovanim činili zaključak u odnosu na lažnost inkriminiranih iskaza okrivljenika, istraga je obustavljena na temelju članka 224. stavka 1., točke 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku", izvijestilo je spomenuto tužiteljstvo.
Kako su naveli ne spominjući njegov identitet, istraga protiv "81-godišnjeg hrvatskog državljanina pokrenuta je zbog osnovane sumnje da je tijekom 2008., pred nadležnim sudom u Saveznoj Republici Njemačkoj, u kaznenom postupku koji se vodio zbog kaznenog djela ubojstva, lažno iskazivao o svojim saznanjima o počiniteljima tog kaznenog djela te o nabavci oružja za njegovo počinjenje. Na temelju njegova iskaza nadležni je njemački sud osudio okrivljenika protiv kojeg se vodio kazneni postupak, a u odnosu na trojicu hrvatskih državljana (1945., 1942. i 1938.) koje je teretio u svojem iskazu sud je izdao tjeralice radi njihova uhićenja." No, s obzirom na to da su sada obustavili istragu, optužnice protiv Sindičića neće biti.
Podsjetimo, Sindičićev iskaz na njemačkom sudu 2008. godine u postupku protiv Krunoslava Pratesa bio je ključan za njegovu osudu na kaznu doživotnog zatvora za sudjelovanje u ubojstvu Stjepana Đurekovića 1983. godine u Pratesovoj tiskari u Wolfratshausenu pokraj Münchena.
Na temelju njegova svjedočenja njemačko je pravosuđe raspisalo tjeralice za Josipom Perkovićem, koji je u vrijeme likvidacije držao Pratesa na vezi, te za njegovim tadašnjim šefom Zdravkom Mustačem i još jednom osobom koju je Sindičić prokazao za sudjelovanje u ubojstvu.
Kaznenu prijavu za davanje lažnog iskaza podnio je upravo Perkovićev zagrebački odvjetnik Anto Nobilo, a riječko tužiteljstvo je protiv njega otvorilo istragu. Budući da nije bio dostupan i nije se javljao na pozive za ispitivanje, za Sindičićem je raspisana tjeralica i europski uhidbeni nalog po kojemu je u dva navrata, 2015. i 2018., bio uhićen u Španjolskoj. Međutim, oba su ta puta tamošnji sudovi odbili njegovo izručenje Hrvatskoj.
Sindičić je, pak, u tom periodu stigao i do Njemačke, gdje je svjedočio i na suđenju Perkoviću i Mustaču, koji su nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju predani tamošnjim vlastima. Suđenje je trajalo od kraja 2014. do sredine 2016. godine i obojica su proglašeni krivima za organizaciju i pripremu ubojstva Stjepana Đurekovića te su osuđeni na kazne doživotnog zatvora. Međutim, Sindičićev iskaz na tom je suđenju bio posve irelevantan, o čemu najbolje govori činjenica da su ga njemački suci jedva spomenuli u obrazloženju presude i uopće se nisu pozivali na njega. Kao što je poznato, ta osuđujuća presuda postala je pravomoćna, nije uspjela ni tužba na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, a Perković i Mustač na kraju su prebačeni na odsluženje kazni u zatvor u Hrvatsku, gdje se i sada nalaze.
Vinko Sindičić osuđen je zbog pokušaja atentata na Nikolu Štedula, kojega je pritom teško ranio. Pokušaj likvidacije tadašnjeg predsjednika Hrvatskog državotvornog pokreta dogodio se 20. listopada 1988., nedaleko od Štedulove kuće u Kirkcaldyju blizu Edinburgha u Škotskoj. Sindičić je, kako mu dokazano u kaznenom postupku pred tamošnjim sudom, ispalio u Štedula šest hitaca; četiri su ga pogodila u predjelu kralježnice, a dva u usta. Međutim, Štedul je preživio, a Sindičić je uhićen i osuđen na 15 godina zatvora. Nakon što je odslužio veći dio kazne, po zahtjevu Hrvatske izručen je u Zagreb koncem 1998. radi vođenja kaznenog postupka za likvidaciju hrvatskog emigranta Brune Bušića 16. listopada 1978. godine u Parizu. Na Županijskom sudu u Zagrebu Sindičić je negirao krivnju. U jednoj fazi postupka potvrdio je da je poslan u Pariz s ciljem likvidacije Bušića, ali je ustvrdio da je otkazao poslušnost šefovima Udbe, odustao od likvidacije i napustio Pariz prije nego što se ubojstvo dogodilo. Na koncu je olobođen optužbe u nedostatku dokaza. Sindičića se povezivalo i s drugim udbaškim ubojstvima, prvenstveno monstruoznom likvidacijom obitelji Ševo 1972. godine u Italiji, u mjestu San Dona di Piave pokraj Venecije. Radilo se o smaknuću jednog od čelnika Hrvatskog revolucionarnog bratstva Stjepana Ševe (36), ali i njegove 26-godišnje supruge Tatjane i devetogodišnje kćeri Rose Marije. Međutim, za to nedjelo službeno nikada nije bio optužen. Sindičić navodno i danas živi u Italiji.
Komentari
0