Dobar dan, kupio bih stan u gotovini. Mogu li dobiti popust?

Onaj tko treba stan, a ima “živu lovu” - taj je sada car! Kriza je, građevinari su na koljenima i stanovi se za gotovinu prodaju debelo ispod cijene. Odi u Lanište s torbom para i dobit ćeš potpuno novi stan za soma eura po kvadratu. Biraj koji hoćeš!

Ova legenda posljednjih mjeseci budi optimizam među potencijalnim kupcima stanova, onima rijetkima koji su prodali stare nekretnine ili pogodili dobitnu loto kombinaciju pa raspolažu gotovinom.

Je li sve baš tako kako kaže legenda - “kvadrat za soma” - odlučio sam istražiti fingirajući kupnju dvosobnog stana. Kao predmet interesa odredio sam stan od približno 60 četvornih metara, po mogućnosti na nižem katu.

Prvo sam nazvao tvrtku investitora velikog projekta u južnom predgrađu Zagreba. Zainteresirao me je stan površine oko 66 četvornih metara u četverokatnici građenoj, navodno, po najstrožim niskoenergetskim standardima.

- Oduševit ćete se. Dođite, molim vas. Lako ćete nas naći. Idete prema Velikoj Gorici pa se kod američke ambasade penjete na nadvožnjak. Dalje vas vode naši putokazi - objasnio je mlađahni muški glas.

- Stižem najprije sam, za pola sata. Sa suprugom ću doći drugi dan. Sad mi je usput pa da vidim je li to uopće ono što piše - najavljujem i krećem put Turopolja.

Dolazim do novog naselja i pronalazim ured za prodaju. Na vratima me dočekuje ležerno odjeveni mladi muškarac.

- Kod vas je ugodno svježe, vani je pakao - probijam led, a ljubazni voditelj prodaje koristi priliku i značajno dodaje: - Uključen je vrhunski klima-uređaj. Takav ugrađujemo u sve stanove, ali i bez njega bi u njima bilo ugodno jer nismo štedjeli na izolaciji.

Turopoljske njive

Simpatični prodavač ispisuje tlocrt stana i ponudu na 1750 eura po kvadratu - ukupno 115.150 eura - pa krećemo u razgledavanje. Sami. Penjemo se do drugog kata, a samo na jednim vratima vidim prezime.

- Zgradu smo tek počeli useljavati - objašnjava naš veseli vodič. Pokazuje se istinitim da se i po suludim vrućinama u zgradi i bez klima-uređaja može normalno disati.

- Što sam vam rekao! Ovo je pametna gradnja, a ne kajgod - smijulji se prodavač dok otključava protuprovalna vrata naše mete. Ulazimo i otvaramo vrata balkona. Nažalost, sumnje koje sam imao još dok sam se približavao naselju, sada su dobile potvrdu.

- Ha, baš su ovih dana seljaci gnojili njive - tužno konstatira naš vodič. Nekako imam dojam da se ubitačni miris plodnih turopoljskih njiva prožima hi-tech niskoenergetskim naseljem većinu godine pa zatvaram balkonska vrat. Brzo skrećemo s neugodne teme na opipljive elemente predmeta kupoprodaje.

- Vidite, dakle, stan je trenutačno u rohbau fazi gradnje, a nakon uplate avansa postavljamo parkete, krečimo, radimo finalnu obradu i čišćenje. Dakako, možemo maknuti ili dograditi neki pregradni zid, sve bez doplate. Zidovi su odvojeni od podova i stropa, tako da se vibracije ne prenose - sipa informacije prodavač, ostavljajući dojam educiranog osoblja ozbiljne tvrtke koja shvaća da su njihovi stanovi skupi, ali zna i zašto. U skladu s tim, mladog službenika ne impresionira podatak da imamo govovinu.

Zadnja cijena

- Nama je svejedno jer ionako ne primamo gotovinu. Sve se transakcije provode putem banke koja podržava ovaj projekt. Zato ne dajemo posebne popuste. Cijena koju vidite je stvarna, a mogući je samo simbolični popust. Ako se supruga i vi definitivno odlučite za stan, tu ćemo vam izaći u susret - zaključak je bio čvrst, pa mi je odmah jasno kako nema nade da će cijenu kvadrata sustiti na manje od 1700 eura.

Poljuljanog morala krećem dalje. Iako vlada mišljenje da veliki investitori u stambene komplekse na Laništu očajnički traže kupce, prvi je dojam da im se i ne žuri pretjerano. Tako, na primjer, telefoni najveće od tih tvrtki, istaknuti na velikim panoima i službenim web stranicama, ne rade.

Nakon što smo e-mailom stupili u kontakt s voditeljicom prodaje, njoj je dva dana trebalo da pronađe termin za razgledavanje stana u novoj, bijeloj, “trolamelnoj” zgradi s desne strane autoceste Karlovac - Zagreb, na samom ulazu u Zagreb.

Prpošna mlada prodavačica dubljega glasa viknula je kroz portafon: - Uđite, na prvom smo katu! I ovdje se ured za prodaju nalazi u zgradi koja se prodaje. Možda je to taj koji će otići za male pare? Ne pitam to, ali već u prvim sekundama nastupa dajem do znanja da sam potkožen gotovim novcem.

- Čujte, keš ili kredit banke, nama je svejedno. Stan koji vas zanima, solidni dvosobni od 60 četvornih metara, stoji 1650 eura po četvornome metru. To je zadnja cijena. Možete samo birati kat i položaj jer stanova ima još - rezolutna je žena.

Verbalno i neverbalno odmah daje do znanja da se u karijeri nagledala kretena kao što sam ja koji je pokušavaju baciti na koljena pričom o torbi punoj love. Čini se da je mit o jeftinim stanovima na Laništu ovdje pao u vodu. Nadu mi bude platneni, vjetrom izgužvani natpisi na zgradama južno od Arene. “Akcijska prodaja stanova, mob. 099...” To je to, pomislim.

Nema popusta

No, nakon prvog poziva - razočaranje. Muškarac južnjačkog naglaska, boreći se s hordom djece na nekoj jadranskoj plaži, objašnjava prvo da je na godišnjem odmoru i da ga nema u Zagrebu sve do sljedećeg tjedna.

- Čujte, cijene su oko 1550 eura, a ako vas stvarno zanima, pričat ćemo s direktorom. Imate keš? To je u redu - zaključio je poduzetnik. Preostalo je čekati, no usprkos tračku fleksibilnosti prodavača, čini mi se da ga nisam osvojio šuškavim mamcem i da ću teško ikada dogurati do popusta od 50 posto.

Broj s platnenog natpisa sa susjedne novosagrađene sedmerokatnice zovem odmah nakon toga. Tamo, pak, ženski glas urbanog prizvuka. - Joj, od danas sam na godišnjem. Pogledajte 3-D prikaz na našim web stranicama pa ako vam se zaista svidi, pričekajte me tri tjedna. Imate keš? Onda dobivate pet posto popusta, tako da umjesto 1800, kvadrat stoji 1710 eura. Garažno mjesto je 9000 eura, a vanjsko parkirno 5130 eura. Eto, to vam je to i nema drugih popusta - zaključuje užurbano prodavateljica, pokušavajući me skinuti s telefona. Razumljivo. Ipak joj je danas prvi dan godišnjeg. Opet ništa od jeftine kupnje. Istina, cijene nisu astronomske kao što su bile prije dvije godine, ali iznosi nemaju veze s onima iz legendi o “kvadratu za soma”.

Prelazim na plan B. Objavljujem oglas u kojemu tražim potpuno novi, neuseljeni stan čistih papira. Naravno, isplaćujem odmah, gotovinom! Dok sam pišem oglas, u jednom se trenutku osjećam zaista moćno. Maštam o idealnom zapletu u kojem će me već sutra zvati financijskim problemima pritisnuti kooperant.

Čisto kao suza

Jasno ga vidim, onako brkatog i velikog, u biti dobrodušnog, kako mu prokleti investitor za pošteno izvedene instalaterske, keramičarske ili stolarske radove, umjesto novca, na stol pun mrvica od gableca baca ključ, i to baš od stana površine 60 kvadrata. Jadni brko gleda kako utopiti taj nepokretni honorar da izvuče makar kakvu živu lovu.

Dva dana trebalo je da se oglas pojavi na kioscima. Prvi reagiraju poduzetnici s najizoštrenijim instinktom za pronalazak svježeg keša na tržištu. Takvi ljudi reagiraju kao pacifički morski psi kada neoprezni kupač kod Tučepa poreže prst na stijenu.

- Čujte, nemam stan, ali imam gotov projekt za gradnju dvojnog objekta u Dubravi. Sve je čisto kao suza. Zemljište je atraktivno do bola. Tražim partnera s kojim bih ušao u gradnju popola. Ako date gotovinu, odmah vam prepišem pola parcele - objašnjava muškarac koji tako brzo priča da ga nekoliko puta moram smirivati. Ništa od dogovora.

‘Stan je ro-bao’

Nakon brzog nazvala je njegova suprotnost, žena ispucala glasa i usporene dikcije. Kaže da ima stan za koji papiri samo što nisu gotovi. Istina, star je 20 godina, a i mama je još unutra, no lova joj treba hitno i sada je trenutak da se sve lijepo dogovorimo.

- Bilo bi zgodno da dođete s nekom kaparom.

Odmah joj kažem da ništa od posla jer u oglasu jasno piše da tražim potpuno nov stan. Prekida bez pozdrava.

U trenutku kad se u meni tope zadnji ostaci nade o jeftinom kvadratu, zazvoni mobitel. Iz zvučnika je treštao glas osobe koja nadglašava buku teretnjaka, činilo mi se FAP-a iz 1978. godine.

- Alo, za oglas zovem! Imam stan na Laništu, glanc nov! Pod račun dobio! - telegrafskim je stilom objasnio kooperant o kakvom smo maštali kada smo krenuli na plan B.

- OK, u kojoj je zgradi?

- Kod Arene, tamo di je kafić onaj s crnim stolcima. Slušaj, sutra sam u 10 sati tamo, neki materijal vozim, pa dođi da vidiš sve lijepo. E, da, stan je robao!

- Što je stan?

-Ro-bao - slovka kooperant.

- Mislite, rohbau - tražim ipak potvrdu.

- E, pa to! Idi u p...u materinu! Ne vi, budala mi tu presijekla put - riješio je dvojbu čovjek za kojega bih se u tom trenutku kladio da je visok i da ima brkove.

Sutra u 10, točan kao sat, pojavljuje se kooperant u prašnjavom, izlupanom, bijelom furgonu, najvećem ikad viđenom. Vozilo ipak nije kultne marke FAP.

Čovjek je visok, nema brkove i ne izgleda dobrodušno. Prije mi izgleda kao da je mudra lija s kojom neće ići glatko. K tome, neće popiti kavu jer mu se žuri po još neki materijal. Kaže, radnici mu završavaju parkete i imaju neke reklamacije u drugom naselju.

Stan koji je dobio pod račun za parketarske radove površine je oko 65 četvornih metara, na najvišem je katu nove zgrade i - naravno - nema parket. Pločice su nalijepljene na mjestu buduće kuhinje i u kupaonici. Sve u svemu - za dovršenje, laiku poput mene, treba još brdo novca i izgubljenih živaca.

- Ako hoćete stan u ovoj fazi, cijena je 1350 eura za kvadrat, a ako hoćete da vam postavimo parket, sve okrečimo, postavimo klima-uređaj, složimo kupaonicu, sve da bude tip-top, onda je 1450 - odlučan je prodavatelj, iako u tonu i nastupu primjećujemo i prostor za pregovaranje.

- Gledajte, imam 80.000 eura i treba mi gotov stan jer se moram useliti krajem rujna. To su uvjeti.

- Alo, gazda, ne može! To bi bilo 1230 eura za kvadrat gotovog stana. Nećeš to nać’ u Zagrebu. U Varaždinu ima ili u Osijeku, ali u Zagrebu, brate, nemereš to nać’. Šogor mi je u limenkama na Borongaju. Ljudi daju 1200 za kvadrat limenke, eej! Pusti priče, ja dobro znam kako stoje cijene stanova u Zagrebu. Deset godina sam u tome - tvrdi parketar i na kraju mirnim tonom, koji je u cijelom rohbau okruženju zvučao kao Mozartov Rekvijem, zaključuje:

- Ja vam mogu dati kvadrat za 1400 eura za ključ u ruke, tip-top, s parketima prve klase tip ‘da padneš na guzicu’ ili 1300 za rohbau ovako kako je sad. No, samo još možete reći da pristajete. Ajde, možete vi to - očinski me tješi taj vrhunski praktični psiholog.

Ključ u ruke

Objašnjavam mu da je cijena OK, ali je stan onda prevelik jer ni centa preko 80.000 jednostavno nemam.

- Dobro onda. Cijenu znate, ako skupite još love, ja sam tu, ali pazite, imam neke ponude za ovaj stan - priprijeti poduzetnik na kraju i nestane u crnom dimu iz auspuha golema furgona koji na okupu drži još samo zadnji premaz mat bijele boje.

Taj je živopisan lik na najbolji način povukao crtu po dnu tržišta novih stanova u Zagrebu jer on je taj insajder koji dobiva i daje jeftino i u tome nalazi zdravu računicu.

Ubio je nadu u istinitost legende o bagatelnim stanovima. Učinio je to hladnokrvno, uz trešteći ritam narodnjaka iz kabine prašnjava kombija čija je prolaznost na ekotestu - dvojbena.