Dragutin Lesar: Da, ja sam populist...ako je borba za pravedniju politiku i neposrednu demokraciju populizam

Kada je Dragutin Lesar početkom jeseni 2010. godine najavljivao da će osnovati stranku koja će postati jedna od vodećih u Hrvatskoj, rijetki su mu vjerovali. U to vrijeme on je bio disident koji je napustio HNS i, objektivno, politički autsajder koji je pokušavao naći autentičnu poziciju u državi politički podijeljenoj između HDZ-a i Kukuriku koalicije.

Ovoga kolovoza šef Hrvatskih laburista ima razloga za zadovoljstvo; stranka čiji je predvodnik definitivno se učvrstila kao treća po snazi, sa stabilnom podrškom od osam posto. No još je važniji podatak da je u ispitivanjima popularnosti političara Dragutin Lesar dospio na drugo mjeso, odmah iza predsjednika Ive Josipovića. Premda u ovdašnjim političkim krugovima prevladava uvjerenje da je Lesar tek vješt politički demagog, očito je da njegova kritika neoliberalne politike, banaka i rasprodaje državne imovine stječe sve više pobornika. I intervju koji je dao za Magazin potvrđuje da je laburiste pozicionirao kao glasnogovornike obespravljenog i razočaranog dijela hrvatskog stanovništva.

Jeste li iznenađeni rezultatima anketa prema kojima ste drugi najpopularniji političar u zemlji, odmah iza predsjednika Ive Josipovića?

- Pretpostavljam da je tako zato što smo i stranka Hrvatski laburisti i ja socijalno pitanje uspjeli nametnuti kao prvorazredno političko pitanje. Prije nas, svi su bježali od socijalnih pitanja, ne želeći ih tretirati kao politički problem. Za nas laburiste je strahovito bitan podatak da smo porasli u postizbornom razdoblju i sada smo na stabilnih osam posto.

Može se zaključiti da vam odgovara situacija “što gore, to bolje”?

- Ne slažem se. Ekonomska i socijalna kriza ne bi smjele pogodovati niti jednoj stranci jer je riječ o ugrožavanju životne egzistencije građana u ovoj zemlji. S druge strane, kriza je srozala povjerenje građana u stranke i političke institucije pa ni iz ovog kuta gledanja ne možemo biti sretni zbog pogoršanja situacije u Hrvatskoj.

Još prije dvije godine protivili ste se idejama o privatizaciji energetskog i cestovnog sektora. Nedavno je, međutim, Vlada najavila privatizaciju autocesta, ali i niza javnih poduzeća?

- Neprihvatljiva je daljnja privatizacija energetskog, prometnog i komunalnog sektora, baš kao i šuma i poljoprivrednog zemljišta. Kukuriku koalicija je još u Planu 21 najavila suprotno, a sada su iskoristili ljetnu stanku kako bi krenuli u privatizaciju Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja, a usput su najavili da će raspisati i koncesije za autoceste. Zato sam bio prisiljen obratiti se otvorenim pismom u kojem sam upozorio na zakonsku obavezu da se u Saboru održi rasprava o upravljanju državnom imovinom, a to uključuje popis javnih poduzeća koja se žele prodati. Nakon što Vlada nije reagirala, od potpredsjednika Sabora Josipa Leke sam zatražio konzultacije predsjednika klubova zastupnika kako bismo organizirali izvanredno zasjedanje i spriječili prodaju ovih javnih tvrtki. Leko je odbio moj prijedlog i zato ćemo danas u proceduru uputiti dokument kojim od Vlade zahtijevamo da od Sabora u roku mjesec dana predloži strategiju upravljanja državnom imovinom. Podsjećam vas da je Sabor donio Zakon o privatizaciji Ine, a kasnije i Zakon o privatizaciji HEP-a, a sada se najavljuje rasprodaja strateški važnih državnih firmi, a sve se radi bez bilo kakve Vladine strategije.

Koji je vaš protuargument na tezu Radimira Čačića da privatnici puno bolje upravljaju imovinom nego što to radi država?

- Čačić je na početku mandata 179 puta rekao da javna poduzeća moraju biti generator obnove gospodarstva i najveći investitori i ulagači. Kako će to financirati? Zaduživanem u inozemstvu! A onda ćemo reći da država nije dobar poslodavac pa ćemo sve prodati. Ispada da država ne zna upravljati autocestom pa ćemo je dati nekom privatniku jer on, valjda, bolje zna naplaćivati cestarinu i jeftino održavati autoceste.

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista