FINANCIJSKO ČUDO IZ DORTMUNDA Finalist Lige prvaka hit je i u financijskim krugovima

Crno-žuta groznica više ne trese samo Dortmund. Polako, ali sigurno širi se europskim kontinentom. Srećom, groznicu nisu izazvali virusi sarsa, ebole ili ubojite ptičje gripe, nego šarmantni Jürgen Klopp i njegova nogometna trupa.

Ballspielverein Borussia 09 e. V. Dortmund hit je europske nogometne sezone i ogledni primjerak uspješne simbioze pametne poslovne politike i sportskih uspjeha. Uzalud vam silni novac, ako ne znate kako i na što ga potrošiti. Možete nezasitno trpati milijarde, ali ako nemate viziju, iza vas će ostati pustopoljina.

Dortmund je proživio i pakao i raj nogometnog biznisa. Klub koji je prije sedam godina bio klinički mrtav, iz ružnog je pačeta izrastao u jednu od najljepših labudica. Živ da ne može biti življi, Europa ga s divljenjem gleda.

Poslovnim preobražajem finalista ovogodišnje Lige prvaka detaljno se bavio Kieron O’Connor, Britanac s prebivalištem u Švicarskoj, zaljubljenik u nogomet koji kuži ekonomiju. Popularnost i ugled stekao je iscrpnim analizama financijskih aspekata nogometa koje redovito objavljuje na blogu swissramble.blogsport.com. Dobitnik nekoliko blogerskih nagrada, čiju vjerodostojnost su javno priznali Guardian i BBC, Borussijom se bavio više puta.

Prodali stadion

U nultim godinama ovoga stoljeća Borussia je bila na aparatima. Ostavši bez novca namaknutog izlaskom na burzu klub se morao odreći i vlastitog hrama. Katedrala njemačkog nogometa, stadion Westfalen, 2002. prodan je Fondu za upravljanje nekretninama. Uskoro se u crno-žutom dijelu nogometom najovisnije njemačke regije upalilo crveno svjetlo. Oglasio se znak za uzbunu, navijači su udarili šakom o stol i uskliknuli “Ovako se više ne može”. Dortmund se podigao na noge i u akciji pod nazivom “Mi smo Borussia” (“Wir sind Borussia”) i u građanima, predstavnicima javne vlasti te brojnim kompanijama probudio se stav u kojem nema predaje. Kreditori i menadžeri banaka imali su razumijevanja, na nekoliko godina odgodili plaćanje kamata i rente za stadion, i navijačka kampanja spasila je klub. Podignut je zajam kako bi se isplatili dohoci nogometaša, a dokapitalizacija iz 2006. pomogla je klubu da dođe do povoljnijih uvjeta kreditiranja i lakše upravlja preostalim dugovanjima. Od Morgan-Stanleyja uzet je kredit na 15 godina u iznosu od 79 milijuna eura, koji je klubu omogućio povratak vlasništva nad stadionom. Zahvaljujući marketinškom ugovoru s agencijom Sportfive, vrijednom 50 milijuna eura i potpisanom na 12 godina, dvije godine kasnije završeno je restrukturiranje i kredit je isplaćen puno prije njegova isteka. Na taj način smanjene su obaveze i oslobođena sredstva za kupnju igračkih i stručnih pojačanja.

Danas, u svibnju 2013. godine, misija povezivanja naizgled nespojivog, kontrolirane potrošnje i vrhunskih rezultata, uspjela je. Dokazuju to i aktualne financije kluba i osvojeni trofeji. Podaci za 2011./2012. pokazali su porast prihoda od 42 posto, do rekordnih 215 milijuna eura (189, ako se izdvoje odštete za prodane igrače), a dobit prije oporezivanja iznosila je debelih 37 milijuna. U istom vremenu trofejni kabinet je obogaćen naslovom njemačkog prvaka 2011., lanjskom dvostrukom krunom, a ove godine Borussiju još samo jedna pobjeda dijeli od repriziranja 1997., kad je prvi i jedini put osvojila Ligu/Kup prvaka. U deset godina broj članova kluba porastao je s osam tisuća na sto tisuća, a prodaja godišnjih ulaznica za aktualnu sezonu zaustavljena je nakon što se došlo do brojke od 54 tisuće. Klub iz grada sa 579.012 stanovnika prema popisu iz prosinca 2012. godine, očekuje oko pola milijuna zahtjeva za kupnju ulaznica za finale protiv Bayerna u Londonu, a na raspolaganju će imati samo 24 tisuće ulaznica.

Ples na rubu bankrota otprije 11 godina još uvijek je urezan u sjećanje pa je geslo današnje Borussije “ostvariti maksimalni sportski uspjeh bez novih zaduživanja”. S godišnjom platnom listom nogometaša od oko 80 milijuna eura, Borussia ne samo da se ravnopravno nosi, nego i učestalo pobjeđuje one koji u igrače i trenere ulažu znatno veće iznose. Prethodne dvije sezone završavali su ispred Bayerna, koji je na plaće potrošio dvostruko više - 158 milijuna eura godišnje.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg