FOTO: NAJLJEPŠA SRPSKA KOŠARKAŠICA Milica Dabović: ‘Mišura je lijepa kao anđeo. Moja ljepota je drugačija: dolazi iznutra!’

Prva lopta koju je Milica Dabović (31) primila u ruke kao djevojčica bila je košarkaška. I od tada ju ne pušta. Kapetanica košarkaške reprezentacije Srbije ovosezonsko je pojačanje KK Novi Zagreb. U Zagreb je stigla početkom rujna, i to u pratnji trenutno najvažnijeg bića u njezinu životu, malog jorkširskog terijera Mrvice. Srele smo se nakon njezina prvog treninga u Areni Zagreb. Odmah mi je dala do znanja koliko joj je Mrvica važna zamolivši me da, prije nego što započnemo razgovor, odemo po psa koji je već četiri sata sam u stanu.

Košarku je počela trenirati kao djevojčica, što ne iznenađuje, jer se cijela obitelj bavi košarkom. Svi osim majke. Tata je trener, a Milica, dvije sestre i brat su košarkaši.

Milica je rođena u Crnoj Gori, gdje je i živjela do 20. godine i trenirala u KK Herceg Novi. Potom se preselila u Beograd i tamo provela dvije sezone, u Beopetrolu i Crvenoj zvezdi. Uslijedila je Vojvodina, ali tamo, prisjeća se, nije dobivala nikakvu plaću. A onda joj je tata rekao: “Pakiraj se, ideš u Rusiju!”

“Nakon Rusije, gdje sam bila sezonu i pol, slijedila je Litva, pa opet Rusija, pa Francuska, Turska, Armenija, Grčka, Poljska… Sve to u posljednjih desetak godina. A smirila sam se u Partizanu ili u Beogradu, nisam sigurna, ali tamo sam provela posljednje tri godine. I pronašla svoj mir”, priča Milica.

Vedra mlada žena ostavlja dojam prilično bezbrižne i jednostavne osobe. Komunikativna je, iskrena i, čini se, “bez dlake na jeziku”.

Sve što misli, i kaže.

S Partizanom je lani osvojila tri naslova, a s reprezentacijom, nakon više od deset godina, otišla na Svjetsko prvenstvo. Na te je rezultate vrlo ponosna.

Transfer u Novi Zagreb dogodio se, kaže, iznenada.

“Svi su bili za transfer. I trener, i Uprava, i ja, i jedna i druga strana. Dva ili tri poziva bila su dovoljna za dogovor. Dogodile su se međusobne simpatije. Inače obožavam Zagreb i često dolazim. Imam prijatelje ovdje. S Koranom Longin igrala sam u Bešiktašu i jedva čekam da vidim nju i njezine blizance. Do sada sam samo na slikama gledala kako rastu”, priča.

Otkriva mi kako joj je trener Vladimir Ivanković namijenio novu poziciju.

“Vidjet ćemo kako će biti. Treneri različito razmišljaju. Na meni je da šutim i radim. Iako svi imaju očekivanja, ja ih nemam. Ovo je jako mladi tim. Treba vremena da se ekipa uigra i upozna. To su godine zajedničkog igranja, a ne dva mjeseca. Ne želim da itko išta očekuje od nas. Želim da se uživa u košarci, da se vidi da djevojke žele igrati i pobjeđivati”, tumači Milica.

Ističe da ne može garantirati za druge, ali za sebe tvrdi da će svoje srce ostaviti na terenu. Kako drugdje tako i tu, u Novom Zagrebu.

Milica je završila Visoku školu modernog biznisa u Beogradu i jednog dana želi otvoriti vlastiti salon ljepote ili kafić.

“Jedva čekam pokrenuti vlastiti biznis. No, to je još nemoguće. Ne mogu nešto raditi i misliti kako ću otići. Nemam kome to ostaviti”, objašnjava zaneseno.

Zašto baš salon ljepote, zanima me?

“Možda zato što svaki slobodan trenutak koristim za odlazak na frizuru, depilaciju, uljepšavanje, na različite tretmane… Obožavam to, no nemam dovoljno vremena za takve stvari”, kaže.

Planira trenirati sve dok se dobro osjeća, a još se nije ni na što požalila. U višegodišnjoj karijeri nije čak imala ni ozbiljnijih ozljeda.

“Sve me zaobišlo. Ne znam imam li sreće ili me Bog čuva”, komentira.

Milicu, koja se prije nekoliko godina fotografirala gola za FHM, prati glas najzgodnije srpske košarkašice.

“Čim sam došla ovamo počeli su me uspoređivati s Antonijom Mišurom. Pa ne mogu nas uspoređivati. Ona je, za početak, deset godina mlađa. Usporedite me s nekim tko ima skoro 32 godine. Mišurina ljepota je sasvim drugačija od moje. Ona je kao anđeo, a ja nisam lijepa kao anđeo. Moja ljepota dolazi iznutra… Tako se barem doživljavam. Oni koji misle da mi to smeta ili misle da me mogu uvrijediti ako kažu da je Mišura ljepša, neće im uspjeti. Ja se slažem s njima. A to što me prati glas najatraktivnije srpske košarkašice… Možda zato što se volim slikati. Voljela sam. Ali ne zbog ljepote, nego zbog svoje energije. Zbog nje sam uvijek upadala u oko”, govori uz smijeh.

I često se smije. Sve prepričava uz smijeh.

“Ne stidim se svoga tijela. A ne bi ni ti u mojoj koži”, dodaje.

Ima šest tetovaža, spremna je za sedmu. Obožava ih.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg