Uvijek se nađem u krivo vrijeme na krivom mjestu. Za vrijeme pada Berlinskog zida bio sam u Americi. Kada se dogodio 9/11, bio sam u Europi - žali mi se Gideon Rachman. Nalazimo se u redakciji tamne staklene zgrade Financial Timesa u Londonu, uza samu rijeku Temzu. Pitam ga osjeća li da je sada na pravom mjestu u pravo vrijeme, kao glavni dopisnik za strane vijesti u Financial Timesu, vjerojatno najcjenjenijim novinama u svijetu. “Možda. Ako se do objave knjige dogodi neka velika svjetska katastrofa, knjiga će biti u drugom planu. A ja ću opet biti na krivom mjestu u krivo vrijeme”, uporan je.
Ipak, s mojom optimističnom pretpostavkom da će do objave knjige u ponedjeljak ipak sve biti isto, počinjemo razgovor. Jutarnji list je, napominje mi Rachman, prvi medij za koji govori o svojoj knjizi “Zero-Sum World”.
20 godina optimizma
Unatoč njegovoj prethodnoj tvrdnji, usuđujem se zaključiti da je Rachman u posljednja dva desetljeća na pravom mjestu. 15 godina proveo je u glasovitom tjedniku The Economist za koji je izvještavao iz SAD-a i jugoistočne Azije, a poslije je vodio list kao glavni urednik u Londonu. Posljednjih pet godina radi za Financial Times.
U svojoj karijeri bio je svjedokom, direktno ili indirektno, velikih povijesnih zbivanja. Moskvu je posjetio za vrijeme Gorbačova, “kada je sovjetska noćna mora bila pri kraju”. Godine 1992. u New Yorku je gledao Clintona kako prihvaća nominaciju demokratske stranke. Bio je u JI Aziji kada je ekonomski razvoj mijenjao živote ljudi. U Bruxellesu je svjedočio ulasku Poljske i Češke u EU. Godine 1997. u Londonu je bio usred euforične atmosfere kada je Tony Blair ostvario izbornu pobjedu. Rachman uviđa da je vremenu s predznakom optimizma došao kraj.
“Najprije smo imali svijet podijeljen između kapitalističkih i komunističkih sustava. Nakon toga dobili smo jedinstveni ekonomski sustav; globalizacija je stvorila zajednički interes među svjetskim silama. Dvadeset godina, od kolapsa SSSR-a do kolapsa banke Lehman Brothers, živjeli smo u optimizmu. No, ekonomska kriza posve je promijenila logiku međunarodnih odnosa”, navodi Rachman. Dok svijet još uvijek pokušava shvatiti što te promjene znače, Rachman iznosi svoju teroriju tzv. zero-sum svijeta. “Zero-sum”, kako u igrama tako i u ekonomiji, opisuje situaciju u kojoj dobitak jednog sudionika u jednakoj mjeri donosi gubitak drugog sudionika.
Sukob svjetonazora
Rachman objašnjava da je upravo to novonastala atmosfera odnosa u svijetu. “Svijetom je vladalo vjerovanje u tzv. win-win logiku koja je jamčila dobitak za sve. Čak i stanovnici Rusije, gubitnice hladnog rata, uočavali su pozitivne promjene. Win-win logika, koja je bila glavni argument svjetskih sila, zamijenjena je logikom da ako jedan dobiva, drugi gubi”, tvrdi Rachman.
Dakle, više ne vjerujemo da ako stvari idu u dobrom smjeru za Kinu, da je to nešto dobro za nas. “Upravo suprotno, briga da razvoj Kine znači gubitak moći zapadnih zemalja”, objašnjava Rachman. U knjizi piše da napeti međunarodni odnosi između tradicionalnih velesila i onih koje to tek postaju nisu novost, ali financijska i ekonomska kriza su poremetile i intelektualni narativ koji je pomagao zapadnim zemljama da objasne svijetu ispravni način funkcioniranja sustava. “Sva logika Zapada, o demokraciji i slobodnom tržištu, suprotna je logici Kine”, tvrdi Rachman.
Pet elemenata optimizma
U knjizi izdvaja pet elemenata ideologije koja je vodila svjetski optimizam dva desetljeća. Svih pet je ugroženo financijskom krizom. Najprije - vjera u širenje demokracije u cijelom svijetu, koja je pod upitnikom zbog teškoća izvoza demokracije u Irak i Afganistan i povećanja samopouzdanja nedemokratske Kine. Druga ideologija koja je zagovarala da će tržište doživjeti trijumf nad državama potkrijepljena je trećom ideologijom beskrajnih mogućnosti kompjutora i interneta. To je uvjerljivo palo u vodu s kolapsom svjetskih tržišta. Ni internet nije riješio situaciju. Pokazalo se da postoji niz problema koje internet ne može riješiti, primjerice klimatske promjene. Četvrta i jedna od fundamentalnih ideologija bio je “demokratski mir” u kojem nestaje strah od konflikata među demokratskim društvima. I taj je osjećaj bratstva, piše Rachman, uzdrman kada je Rusija gotovo pregazila demokratsku Gruziju, a Kina postala asertivnija u teritorijalnim raspravama s Indijom i Japanom. Na kraju, postojalo je vjerovanje da nema sile u svijetu koju američka vojska ne može pobijediti. Danas su američke trupe u Afganistanu pune teškoća, a američka je ekonomija u groznom stanju. Jedan od pet Amerikanaca između 25 i 55 godina nema posao.
Previše promjena
Iako je najvidljivija u SAD-u, “zero-sum” logika događa se i u Europi. “EU je nastao zbog ekonomskih i političkih razloga. Međutim, ekonomska situacija je tako loša da je došlo do zamrzavanja odnosa. Tipičan primjer je odnos Njemačke i Grčke. Umjesto europskog bratstva, njihov je odnos pun mržnje. Kada su Nijemci zatražili rezanje troškova, grčki su vođe podsjetili na nemile događaje okupacije nacističke Njemačke”, navodi Rachman.
Prije samo nekoliko tjedana Angela Merkel je izjavila da je “multikulturalnost u Njemačkoj doživjela neuspjeh”. Pritom nije sigurno što je šokantnije, izjava njemačke kancelarke ili činjenica da su se i u ostalim zemljama zapitali funkcionira li njihova multikulturalnost. Rachman primjećuje da se EU bori s dugovima dok se glasači okreću desničarskim strankama koje se protivive imigraciji. Iako, dodaje, treba imati na umu da ekonomska situacija nije jedini razlog promjene stavova o multikulturalnom društvu i imigraciji. Rachman tvrdi da su ljudi počeli osjećati da se društvo previše promijenilo u kratkom razdoblju. Pitam ga za njegovo mišljenje o našoj stvarnosti, razdoblju u kojem se Hrvatska priprema za priključenje EU. “Ne bih se čudio da su Hrvati postali skeptični prema EU shvativši da se ne radi o savršeno uređenoj organizaciji. Međutim, biti mala nacija u Europi, a izvan EU, nije najbolji položaj”, tvrdi Rachman i dodaje da je EU uspješan u tome što je olakšao položaj malih europskih zemalja unutar Unije. “Osim toga, koja vam je alternativa?” pita se.
Iskustvo alkoholičara
Nedostatak alternative nije karakterističan samo za Hrvatsku. Podsjeća na slična razdoblja u prošlosti kada su neki od vodećih svjetskih intelektualaca toliko izgubili vjeru u sustav da su se priključili fašizmu. Bili su u krivu.
Listam knjigu “Zero-sum World”. Kako vjerojatno primjećuje da mi pada raspoloženje, Rachman mi na odlasku poručuje. “Često su ovako crne situacije donijele dobre promjene”, govori dodajući da su trenutne političke zavrzlame i ne baš bajna financijska situacija možda početak nečeg novog. Ističe primjer Kine i Indije koje su dotakle ekonomske dno, da bi potom uslijedile promjene i vrtoglavi razvoj. “To je kao kod alkoholičara. Tek kada se u probudi na cesti, shvati da je vrijeme da nešto poduzme...”
Kinezi su prije 20 godina znali da će Amerikancima gledati u oči
Devedesetih godina Rachman je živio u Kini. S današnjeg gledišta uviđa da je bilo naivno vjerovati da Kina neće moći nastaviti s razvojem ako ne postane demokracija. Da mu je netko tada rekao da će Kina imati jednak sustav i biti jako uspješna, ne bi vjerovao.
U knjizi se prisjeća svog posjeta Pekingu samo dva tjedna nakon pada Lehman Brothersa. Tada mu je Pan Wei, direktor Centra za inozemne i vanjske poslova Kine, rekao: “Ja vjerujem da ćemo za dvadeset godina Amerikancima gledati ravno u oči, da ćemo im biti jednaki. Ali, to će možda doći i prije. Njihov sustav je u kaosu i oni trebaju naš novac da ih spasi.”
Slabljenje moći Zapada, piše Rachman, može donijeti cijeli niz problema - propadanje država, povećanje cijena nafte i hrane, navalu izbjeglica i ilegalnih imigranata i rastuću moć međunarodnog organiziranog kriminala od Meksika do Balkana. Zvuči pesimistično, napominjem mu.
“Ja i jesam pestimističan što se tiče bliže budućnosti”, odgovara mi Rachman. Na moje pitanje je li on osobno prestao vjerovati u globalizaciju odgovara niječno.
“Međutim, prestao sam vjerovati u svijet u kojem je sve lijepo posloženo - slobodna tržišta, demokracija, zapadni način života - to je bila bajka. Mora se prihvatiti da sve ima svoju cijenu”, tvrdi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....