‘Udara tsunami, odjekuju eksplozije, svi drugi su pobjegli... Ali, preživjeli smo i spasili brod!’

RIJEKA - U 32 godine koliko sam proveo na moru, takvo što nikad nisam doživio. Najprije nas je uzdrmao potres, a onda je u luci nastao kaos zbog najave dolaska tsunamija.

Pobjegli su lučki radnici i većina posada sa susjednih brodova. Samo smo mi ostali, a onda su nas počeli lomiti golemi valovi koji su dolazili satima - priča pomorac Nedjeljko Dlačić koji se upravo vratio u Rijeku iz pakla japanske katastrofe.

Taj električar na brodu Emu Arow norveške kompanije Gearbalk i zapovjednik istog broda Nedjeljko Škapul iz Malog Lošinja jedini su hrvatski pomorci koji su se našli u epicentru kataklizmičkih događaja, a zahvaljujući prisebnosti ponajprije zapovjednika, a zatim i ostatka posade, uspjeli su izvući živu glavu te spasiti brod kojim su otplovili do Tajvana.

Otkinut komad broda

- U luku Kashima na sjeveru Japana doplovili smo ujutro 11. ožujka iz Australije s punim brodom ječma. Isti dan oko 3 sata poslijepodne, dok smo bili usred iskrcaja, osjetili smo snažan potres.

Odmah je stiglo i upozorenje da se za pola sata očekuje dolazak velikog plimnog vala. U tom dijelu luke je bilo još 7 brodova. Nismo mogli isploviti jer su za brod bile priključene lučke dizalice, a radnici su pobjegli - opisuje Dlačić situaciju.

Prvi plimni val visok sedam metara stigao je već za 20-ak minuta. Najprije se more spustilo za sedam metara, a zatim podiglo za 14. Popucali su konopi koji su ih držali uz rivu, a dizalice su im otkinule komad broda.

- Nas je na brodu bilo 26. Zapovjednik je bio priseban i spriječio je paniku. Nismo mogli isploviti jer nam se prepriječio neki brod koji je napustila kompletna posada. I s ostalih brodova posade su pobjegle, tako da smo se, osim s valovima koji su sve do 10 navečer dolazili u intervalu od 15 minuta, borili i s drugim brodovima koje je more nosilo lukom . Istodobno je u blizini došlo do serije eksplozija i požara jer su u luci i naftni terminal te koksara - opisao je Dlačić.

- Ostala nam je samo jedna komunikacijska veza, a sve ostalo pokidale su lučke dizalice. Tako smo i doznali za eksploziju u nuklearci udaljenoj 150 kilometara.

Šest dana, 600 potresa

- Priznajem, nije mi bilo svejedno. S potresom, tsunamijem, sudarom i kaosom znali smo se nositi, ali radijacija, s time se nikad nisam susreo - kaže kapetan Škapul.

On i posada, premda to neće reći, napravili su herojski pothvat. Oko njih su plutali i brodovi s opasnim teretom, “kemikalci”, s jednim su se i sudarili, promatrali su kako val jedan kineski brod katapultira na obalu. Tek nakon dva dana u luku su stigli remorkeri uz čiju su pomoć uspjeli otploviti. U Tajvanu je posada iskrcana i poslana kući s dijagnozom PTSP-a.

- U Japanu smo bili šest dana i doživjeli 600 potresa. Od epicentra smo bili udaljeni 80 kilometara. Moram pohvaliti posadu, svi su bili prisebni, nitko nije ozlijeđen - ističe kapetan Škapul te dodaje: - Malo ćemo se odmoriti, a onda opet na brod.

Valjda nam se ovakva katastrofa više neće dogoditi, za jedan život ovo je više nego dovoljno.