Ante Tomić: Ne puštajmo premijerku na sastanak sa Silvijem

ZAGREB - Sa zebnjom u srcima dočekali smo vijest da se premijerka Jadranka Kosor uskoro sastaje s talijanskim predsjednikom Silvijem Berlusconijem. Nikome ta vijest nije draga.

Tko god na svijetu danas ima ženu na visokom državnom položaju, iz razumljivog razloga izbjegava bliskije kontakte s Italijom.

Dogodilo se to mnogo puta. Pošalju predsjednicu ili premijerku u Rim, a ona se vrati zaljubljena, rastresena, snenim očima gleda u daljinu dok ministar gospodarstva izlaže planove kreditiranja malog i srednjeg poduzetništva. Ništa ona, sirotica, ne čuje i ništa je ne zanima, nego samo tajnicu pita: “Je li možda Silvio zvao?”

A znate Silvija, kakav je to muškarac! Šarmantan, rječit, zgodan i izravan. Mediteranski mačo. Ne okoliša mnogoi vragolasto podižući obrve ponavlja: “Sviđa ti se ovo? Ha!? Sviđa ti se, jel'da?” Takva je divlja snaga u toga čovjeka, takav temperament da bi se popeo na baobab i skočio na žirafu da ga nitko ne gleda.

A znate i premijerku Kosor. I ona je, zaboga, samo žena. Slaba na laskanja, koketna, nepromišljena. Vidjeli smo to, uostalom, na njezinim susretima s Pahorom. Otišla je s tvrdim stavom da Sloveniji ne pusti ni milimetra hrvatske obale, ali tek što joj se ovaj toplo nasmiješio i nježno je poljubio u obraz, bila je spremna dati Umag i Rovinj.

Zamislite onda u kakvu se katastrofu može izleći ovo sa predatorom, mnogo puta potvrđenim ženskarom Berlusconijem.

“Vi znate naše prioritere, Europska Unija i to...”, počne gospođa Kosor poslovno, ali talijanski predsjednik gura joj preko stola nešto u bijelom omotu.

“Za tebe”, kaže on muklim, zavodničkim tonom. “Mali znak pažnje.”

“Oh!” začudi se Jadranka.

Otvori omot, a tamo čokolada “Samo ti!”

“Gospodine predsjediče, niste trebali.”

“Zovi me Silvio.”

“Gospodine Silvio, molim vas, budimo ozbiljni...”, počne opet Kosor, povlačeći rub suknje preko koljena, ali uočljivo joj godi pažnja preplanulog alfa mužjaka vrane kose. “Vidite, pred nama su mnoga otvorena pitanja, kao, na primjer, ono sa Zaštićenim ekološkim i ribolovnim pojasom...“

“Bellissima”, prekine je još jednom Berlusconi, gledajući je ravno u oči, “želim imati dijete s tobom.”

“Silvio, molim vas...”

“Četvero djece!”, neumoljiv je Talijan. “Naša djeca bit će prekrasna.”

“Silvio...”, propenta Jadranka još jednom smeteno, ali već je kasno. Berlusconi je pritisnuo skriveno dugme na sofi na kojoj su sjedili u prostoriji su se prigušila svjetla, a odnekud se začula tiha melodija, “O sole mio”...

Kojih pola sata kasnije dvoje državnika izlaze pred konferenciju za novinare. Ona popravlja frizuru, a on čvor kravate. Smiješe se okupljenima, kriomice dodiruju malim prstima i na svako pitanje odgovaraju nešto zbrkano i nepovezano, svaki čas praskajući u razdragan, bezrazložan kikot.

Velik je rizik poslati Jadranku Kosor na sastanak s Berlusconijem. Ostave li ih samo na časak nasamo, nesretna će žena slomiti pred njegovim dražima, realna je opasnost da ćemo još jednom izgubiti Istru i Dalmaciju.

Pazite što vam govorim, da ne bude prekasno.