Antonijina majka: Oprost za ubojstvo nije mala stvar...ali Paravinji sam u duši već oprostila

DRNIŠ - Baš noćas oko jedan došla sam s hodočašća u Bosni. Bila sam kod fra Ive Pavića u Šurkovcu. Svakih mjesec dana odem tamo, napunim se duhovne snage. Držim se, ali sve uz pomoć dragoga Boga. Ja vam to iskreno i od srca govorim.

- Sve uz pomoć dragog Boga, jer ovo ne bih mogla sama izdržati. Ne bih mogla sama od sebe, da me gospodin Isus ne hrabri i Majka Marija, koji su sa mnom i s mojom obitelji u potpunosti – kazala je za Slobodnu Dalmaciju u ponedjeljak Milka Bilić, majka 17,5-godišnje djevojke Antonije koja je početkom lipnja posljednji put viđena na mostu preko rijeke Čikole u Drnišu.

Obitelj Antonije Bilić novinari su posjetili nakon što je tužiteljstvo podnijelo optužnicu protiv Dragana Paravinje, kojeg se tereti za pokušaj silovanja i teško ubojstvo nesretne djevojke . Majka Milka i brat Niko ljubazno su primili novinare u svojoj kući u zaselku Bilićima kod Drniša, unatoč pritisku javnosti kojem su usred svoje tragedije bili izloženi proteklih pet i pol mjeseci.

Spremno su kazali kako se i dalje nadaju da će im se kći i sestra možda ipak vratiti.

Iz ganutljivih riječi majke Milke je jasno, jer to i učestalo ponavlja, da ju je sve ovo vrijeme održala njezina duboka religioznost, kao i posjeti svećeniku iz Šurkovca, uz kojega se inače vežu i čudesna ozdravljenja.

- Postoji nada, a postoji i strah. Ali to tek kratkoročno, trenutno. Na kraju ipak prevladava nada, i vjera u Boga. Svjesna sam da se može dogoditi ono najbolje i ono najgore. I svjesna sam toga da moram to prihvatiti i sve prepustiti Bogu. A moja želja, najveća u mom životu, je da gospodin Bog usliši da se moja Antonia vrati. Onda veselju i srići, i vjeri u Boga, ne bi bilo kraja... – blagim glasom, ali s osjetnim ushitom veli Milka.

Bez likovanja

Upitana što misli o optužnici protiv Paravinje, Milka odmah ističe kako ne mrzi nikoga, pa ni njega.

- I prije Antonijina nestanka nikad nikoga prije nisam mrzila u srcu. Ako bih se nekada na nekoga naljutila, to bi trajalo par minuta. Čovjek koji oprosti, rastereti i sebe od svega. Jer oprostiti za ubojstvo nije mala stvar. Ali to ne može oprostiti čovjek sam bez Boga. Nema tu snagu. Spremna sam oprostiti i kao majka i kao vjernica. U svojoj duši sam to već i učinila, da je i mom srcu lakše – kaže Milka.

Prisjetila se i kobnoga dana kćerina nestanka.

- Ja i moja Antonia smo 7. lipnja krenule iz kuće: ja na kontrolu u Šibenik kod dr. Čabe, a ona u Drniš na praksu. I to bi trajalo do 10, 11 sati. Rekla sam joj: “Ti, dušo, kad to središ dođi kući.” Ona mi kaže: “Mama, nego šta ću nego ići kući, kao i svaki put.”

Tako je i krenula na most. Šta je tu bilo, šta se onda dogodilo? Ali i dok smo skupa stopirale, dok je i sin bio s nama, ona bi uvijek govorila: “Mama, nemoj ići s ovim teretnim kamionima ako naiđu. Nemoj ovoga stopirati.” Šta je njoj bilo da je ušla u taj kamion?

Sve je to moguće. Ne mogu poreći da je ona ušla u kamion. Je li to namješteno, je li to netko pratio iz daljine?

Meni tu nešto nije jasno. Imala je 17 godina i četiri mjeseca, maloljetna, ali nije bila tako mala da nije znala da nije dobro ulaziti u kamion s nepoznatim ljudima. Bila je razumna. Ali što joj je bilo i je li ušla svojom voljom, ja to ne mogu znati – prisjeća se Milka, piše Slobodna Dalmacija.