UNIŠTENO U OLUJI

Apokalipsa u gradu u kojemu je puhalo 180 km/h: ‘Srce mi se kida, ovo je dom mog djetinjstva‘

Ovo se ne pamti i ne ponovilo se, komentar je koji stoji uz fotografije katastrofe iz Gradišta

Uništena kuća u kojoj je živjela djevojka

 Facebook/Gradiste.com

Nezapamćeno nevrijeme koje je u Hrvatskoj odnijelo četiri života nakon Zagreba je poharalo i područje Slavonije, a u Gradištu kod Županje zabilježen je najjači udar vjetra od 180 km/h u tom području.

Oluja je prouzrokovala ogromnu štetu, a najviše su stradale općine Babina Greda, Štitar, Andrijaševci, Vođinci, Ivankovo, Stari Mikanovci, Privlaka, Cerna, Gradište, Stari Jankovci, Ilok te gradovi Županja, Ilok i Otok.

- Ovo se ne pamti i ne ponovilo se, komentar je koji stoji uz fotografije katastrofe iz Gradišta objavljene u Facebook grupi Gradiste.com. Dio stanovnika je doslovce ostao bez krova nad glavom i struje. Vjetar je nosio crijepove, čupao drveće s korijenjem, a nogometni teren je neprepoznatljiv.

Prikazana je i fotografija kuće koja je ostala bez pola krova, uništena je PVC stolarija, a ispred kuće su razbacane drvene grede. Na Facebooku se može pronaći emotivna posveta toj kući iz pera jedne djevojke. U toj kući živjela je njezina baka i smatra ju svojim domom, domom njezina djetinjstva.

- Ovo je dom moje bake i ujaka. Ili barem ono što je ostalo od njega. Iako tu nisam provela svaku noć, na neki način ovo je i moj dom. Dom moga djetinjstva. I ne samo moga, ovo je dom moje majke. Dom mojih ujaka i tetki. Dom svih mojih bratića i sestrični. Tu smo se igrali, smijali i plakali. Slavili rođendane i imendane. Božiće i Uskrse. Okupljali se uvijek u velikome broju. Kuća je bila puna smijeha. I vjerujem da se sama kuća smijala s nama. Bila nam je svima poput utočišta. Mjesta gdje znate da vam se ništa loše ne može dogoditi, napisala je između ostalog.

image

Gradište

Facebook/Gradiste.com
image

Gradište

Facebook/Gradiste.com
image

Gradište

Facebook/Gradiste.com

Ističe da joj se srce kida jer je daleko, ali da joj ostaju uspomene za koje se hvata kao za uže za spašavanje.

- Ne mogu pokupiti niti jedan kamen. Sve što mogu je gledati, slušati i moliti se. I to je valjda prokletstvo svih nas koji smo otišli. Ne žalim za tim, ali kada se ovakve stvari dogode, pecka. Pecka jer svojim najbližima ne možete pomoći onoliko koliko biste htjeli. Osim boli koja mi gnječi srce, tu je i gnjev. Gnjev kada vidim da se 99% vijesti vrti iz Zagreba. Slavonija je uvijek za ovu našu državu bila trinaesto prase. Višak. Nepotrebna. Nedovoljno lijepa da bi išta značila. Tko god kaže da nije tako, laže. Laže samoga sebe. Nikada nećemo biti dostojni Zagreba. Ili lijepog Jadrana.

Ali kako bilo. Što god da se dogodi, moja obitelj se uvijek smije. Kažu da na kraju uvijek dođe sunce. Tako i ja znam da će ovdje jednoga dana ponovno stajati lijepa kuća. Ponovno će biti dom, zaključuje u emotivnoj objavi djevojka koja je u uništenoj kući provela najljepše trenutke djetinjstva.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 23:09