BESKUĆNIK JOJ DAO 1000 KUNA Anitin vapaj: 'Ostao je bez ruke, živi bez struje i vode, a novac nije htio uzeti natrag. Molim vas, maknimo ga s ulice'

Ljudi koji su u materijalnome smislu najsiromašniji, često imaju svo bogatstvo ovoga svijeta - veliko i čisto srce - u to se u četvrtak uvjerila 23-godišnja Anita Dumešić.

Mlada Karlovčanka, zaposlena u butiku u sklopu trgovačkoga centra, dobila je novčanicu od tisuću kuna od beskućnika kojeg poznaje godinama i kojemu je svo to vrijeme, u skladu s mogućnostima, nesebično pomagala.

- Gospodina Jožu poznaje cijeli grad. Kombajn mu je u strašnoj nesreći otkinuo ruku, bio je ranjen u Domovinskom ratu, a bolovao je i od raka želuca - priča nam Anita.

Upoznala ga je slučajno, u prolazu, nakon što se kao 17-godišnjakinja iz manjeg okolnog mjesta doselila u Karlovac. Kad je saznala za Jožinu tešku situaciju, da živi u trošnoj kućici bez struje i vode koju je od prijatelja dobio na korištenje, a pritom nema nikakva primanja, osjetila je da mu mora pomoći.

- Svih ovih godina davala sam mu po pet kuna, nekad više, nekad manje, ovisi o tome koliko sam tada imala, a on mi se uvijek zahvaljivao i govorio kako će mi se kad-tad odužiti. U četvrtak mi je došao na posao i stao kraj blagajne. Imala sam kupce pa mu se nisam mogla odmah posvetiti, ali nakon nekog vremena mi je prišao, izvadio novčanicu od tisuću kuna i dao mi je - kaže Anita.

Novac nije htjela primiti. Čak je došlo i do prepiranja, ali Joža nije odustajao.

- Po završetku radnog dana, zatvorila sam butik i odlučila ga pronaći. Prijatelj, dečko i ja spazili smo ga u obližnjoj trgovini i otišli do njega. Vratila sam mu novac, ali on ga je gurnuo natrag u ruke mome dečku. Opet smo se posvađali, ali Joža mi je odlučno rekao: 'ti si meni pomogla, sad je vrijeme da ja pomognem tebi' - prepričava mlada Karlovčanka.

Objasnila nam je i odakle gospodinu u 60-im godinama, koji jedva spaja kraj s krajem, novac.

- Prije dvije godine na pješačkom prijelazu udario ga je auto. Puknula mu je lubanja i jedva je preživio. Parnica je tek sada završila, a on je dio novca koji je dobio od osiguranja dao meni - rekla je ganuta Anita.

Od svoga nauma neće odustati - Jožu će pronaći i vratiti mu novčanicu od tisuću kuna, ali više od svega želi da institucije i ljudi pomognu njemu.

- U petak sam ga cijeli dan čekala, ali nije se pojavio. On je pravi dokaz one stare uzrečice 'što veća sirotinja, to veća poštenjačina'. Jedina mi je želja maknuti ga s ulice. Divni ljudi poput njega nisu za takva mjesta. Ljudi, uzmite ovo kao primjer i razmislite o tome koliko ste puta mogli, a niste htjeli pomoći. Isklešite tu ljudskost u sebi - zaključila je Anita.