Bila je omiljena ravnateljica škole. A onda je s mužem počela skupljati MITO ZA GLAVAŠA. Sada je kažnjena sa 15 mjeseci uvjetno i mora otići

Božica Ćavar-Tadić, jedna od petero aktera upletenih u pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda kako bi se Branimiru Glavašu sredila manja zatvorska kazna za osječke ratne zločine, javnosti je potpuno nepoznata . Za razliku od njezina supruga, poznatog osječkog poduzetnika Drage Tadića, saborskog zastupnika HDSSB-a Ivana Drmića, splitskog poduzetnika Srećka Jurjevića i bliske Glavaševe prijateljice, nekadašnje glavne urednice osječkog Glasa Slavonije, Sanje Marketić, o kojima se manje-više sve zna, o Božici Ćavar-Tadić nije bilo drugih informacija osim da je ravnateljica Prve osječke gimnazije.

U cijeloj aferi - zbog čega je, bez suđenja, na temelju priznanja krivnje i nagodbe s USKOK-om, u utorak prihvatila uvjetnu zatvorsku kaznu od 15 mjeseci s rokom kušnje od tri godine - njena je uloga bila najmanja.

Prenositeljica poruka

Ona je uglavnom bila prenositeljica poruka između Sanje Marketić, Drage Tadića i drugih sudionika uključenih u prikupljanje novca kojim je trebalo podmititi suce Vrhovnog suda. S Glavaševom prijateljicom, novinarkom Sanjom Marketić, nije se prije poznavala, iako je i Božica Ćavar-Tadić svojedobno, potkraj osamdesetih prošlog stoljeća, oko dvije i pol godine honorarno surađivala s osječkim dnevnim listom, kamo je Marketić došla tek poslije.

Susret u stanu

Njihovo sudjelovanje u zajedničkoj akciji, u čemu je uloga S. Marketić bila neusporedivo veća od uloge Božice Ćavar-Tadić, počelo je kad je Glavaševa prijateljica došla u dom Tadićevih, tražeći pomoć u novcu za mito sucima Vrhovnog suda. Kako Tadića u to vrijeme nije bilo kod kuće, Marketić je upoznala njegovu suprugu s planom koji je Glavaša trebao spasiti zatvora. Otada, a to je vidljivo i iz tajno snimljenih telefonskih razgovora, uloga Tadićeve supruge isključivo se odnosila na prenošenje poruka između ostalih aktera afere. Božicu Ćavar-Tadić njene kolege u Prvoj osječkoj gimnaziji opisuju kao vrijednu i marljivu, posvećenu poslu i tvrde da je kao ravnateljica u školi stvorila dobro ozračje te da je uvela red u nastavi i životu škole. U tu je sredinu došla 1991., nakon što je poslije završenog studija hrvatskog jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku dvije i pol godine radila kao odgajateljica u domu osječke Trgovačke škole. Ravnateljica Prve opće gimnazije postala je potkraj prosinca 2005.

Ponovni izbor

Kažu da njen suprug, s jakim vezama ne samo u lokalnoj politici, nego i onoj na državnoj razini, u tome nije imao nikakva upliva. Zbog rezultata postignutih u prvom mandatu ponovno je izabrana za ravnateljicu. No, s obzirom na Zakon o odgoju i obrazovanju, zbog pravomoćne sudske presude, taj posao, vjerojatno, više neće moći nastaviti.

Kažu da je iznimno dobro postupila u izvanrednoj situaciji kada je autobus s učenicima njene škole u kolovozu 2009. imao udes u Italiji i kada je bilo lakše ozlijeđeno 15-ak đaka.

Vješto je koordinirala sve aktivnosti i pomogla da se djeca zbrinu, a roditelji smire. Bila je spremna odmah otputovati u Italiju da osobno preuzme skrb o djeci, no na sreću to nije bilo potrebno.

Kada se svojedobno u Osijeku provodila humanitarna akcija za djecu oboljelu od malignih bolesti, u što se uključila i Prva osječka gimnazija, iz vlastitog je džepa, a ne iz sredstava škole, uplatila 1500 kuna. Nedavno je osječkom Domu za napuštenu djecu Klasje darovala televizor koji je dobila u nekoj nagradnoj igri, ali je zahtijevala da se podaci o tome ne objavljuju, želeći ostati anonimna darovateljica.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista