ANKETA JUTARNJEG

Biramo najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika/cu, glasujte za svog favorita

Naši reporteri obišli su ih sve i objavili njihove zanimljive priče koje su imale veliku čitanost na portalu
Poljoprivrednici/ce u finalu izbora za najboljeg mladog poljoprivrednika/cu
 Cropix

Peti natječaj za izbor najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika/cu 2021. koji organizira Sunčana Glavak, hrvatska zastupnica u EP i ambasadorica projekta za Hrvatsku iz redova EPP, Ministarstvo poljoprivrede RH i medijski pokrovitelj Jutarnji list ušao je početkom svibnja u svoju najzanimljiviju završnicu.

Nakon što je na natječaj pristiglo rekordnih 68 prijava mladih poljoprivrednika koji su svoje projekte, snove i planove o razvoju poljoprivrede željeli podijeliti s javnošću, u konkurenciji najboljih procjenom stručnog žirija ostao je 21 projekt.

Naši reporteri obišli su ih sve i objavili njihove zanimljive priče koje su imale veliku čitanost na portalu. Tako se opet potvrdilo da mlade zanimaju načini ostanka i života na selu unatoč negativnim demografskim trendovima.

Zato pozivamo naše čitatelje da sljedeća dva tjedna na portalu Jutarnji.hr pogledaju priče i video priloge i glasuju za najbolje koji će redakcija posebno nagraditi. U međuvremenu trebali bi biti poznati i rezultati drugog kruga glasanja žirija, pa je planirano kako bi se svečana dodjela nagrada i proglašenje najboljih trebalo održati u petak, 21. svibnja.

Glavni sponzor Zagrebačka banka troje prvoplasiranih nagradit će novčanom nagradom u ukupnom iznosu od 50.000 tisuća kuna, te osigurati financijsku edukaciju, kao i pomoć u ispunjavanju prijava za fondove EU. Sponzor natječaja Konzum osigurat će najuspješnijima plasman njihovih proizvoda na njihovim prodajnim mjestima. Ambasadorica projekta Sunčana Glavak osigurala je put u Bruxelles za svih 21 finalista na dodjelu nagrade za najboljeg mladog EU poljoprivrednika.

U žiriju koji je ocjenjivao projekte su; Marijana Petir, predsjednica Saborskog odbora za poljoprivredu i bivša ambasadorica projekta, Zdravko Tušek, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, Željka Josić, državna tajnica za demografiju i mlade, Jan Marinac, predsjednik Hrvatske udruge mladih poljoprivrednika, Vlatko Grgurić, urednik i voditelj emisije Plodovi zemlje na HTV-u, Zlatko Šimić, novinar Jutarnjeg lista, Marin Kukoč, konzultant za EU fondove - Spartium consulting, Dean Ban, direktor Instituta za poljoprivredu i turizam, Poreč, Antonio Maršić, voditelj SME centra Zagrebačke banke, Dražen Miloloža, viši stručni savjetnik Odjel za poljoprivredu HGK, te Zvonimir Kalić, najbolji mladi poljoprivrednik 2019.

Ovdje sudjelujte u anketi u kojoj birate vama najboljeg! Glasati možete do petka, 14. svibnja, do 23 sata.

VAŽNO: KLIKOM NA FOTOGRAFIJU NEKOG OD KANDIDATA DAJETE MU GLAS U ANKETI!

Ispod ankete podsjećamo vas na priče 21 poljoprivrednika.

image
Najbolji hrvatski mladi poljoprivrednik/poljoprivrednica

image
Helena Vugec Habek
Bruno Konjevic/Cropix

Helena Vugec Fabek iz Donje Pušće kod Zaprešića: ‘Ja sam dokaz da žena može baš sve‘

Kako se kod nas proizvodi hrana i koja je nova uloga mladih poljoprivrednika u promjenama koje se upravo događaju sa zaokretom na veću klimatološku odgovornost i ekološki pristup rješavanju problema pokušali smo doznati na imanju naše kandidatkinje Helene Vugec Fabek (35) iz Donje Pušće nedaleko od Zaprešića.

Helena je kao jedina nasljednica nastavila treću obiteljsku generaciju koja se bavi uzgojem stoke za tov koju sada s ocem Darkom i uz pomoć sina Brune u sustavu krava-tele rade u ciklusima koji omogućavaju razvoj domaćeg simentalca koji je u prodaji osobito cijenjen na talijanskom tržištu. I to nije sve, ona je lani osmislila prvi bućomat na tržnici, pa prvi slatki namaz s bućom i delikatesne praline s bućinim sjemenkama. Dok obilazimo staje pokraj šatora za bale sijena koji je sufinancirala Zagrebačka županija, Helena nam priča o planovima. Njezinu priču pročitajte OVDJE.


image
Petra Cafuk
Zeljko Hajdinjak/Cropix

Petra Cafuk: ‘Meni je sezona stalno. Ne radimo samo dva dana u godini, ali bilo bi bogohulno žaliti se...‘

Petra Cafuk okružena je s petoricom muškaraca i vodi uspješan posao. Otac savjetuje, suprug radi, dvojica sinova uče uz nju, a trećega Petrin posao ne zanima. Majka, pak, bdije nad svima.

Nazovemo li Petru vrtlaricom, tehnički će to biti točno, ali i škrto u odnosu na ono što mlada žena radi. Brojke su velike. Službeno se na Petru vodi 14,5 hektara zemlje i 3000 kvadrata plastenika. Pribroji li se tome i suprugov OPG, na kojemu zajedno s njim i radi, ukupno je to 50 obrađenih hektara u Domitrovcu, općini Vidovec u Varaždinskoj županiji.

Iako je Vidovec najpoznatiji kao dom zaštićenoj sorti, Varaždinskom zelju, ili baš zato, Petra se zeljem najmanje bavi. Više se posvetila proizvodnji sadnica povrća i trajnica kamenjarki u plasteniku. Njezinu priču pročitajte OVDJE.


image
Brankica Borović, suprug Paolo i kćer Viktoria
Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix

Brankica Borović i Paolo Mari: 'Iz Rima doselili u hrvatsko selo u kojem nema vode: ‘Proglasili su nas ludima, ali imamo svoj OPG i sretni smo!'

- Zemlja je previše nisko i čovjek često treba pogledati prema zvijezdama! Tako kažemo mi u Italiji, a ja često gledam u zvjezdano nebo - govori Paolo Mari, oduševljeni hobistički astronom, na solidnom hrvatskom s neizbježnim, simpatičnim talijanskim naglaskom.

Paolo je Rimljanin, muška trećina OPG-a u Radučiću, između Kistanja i Knina, naslovljenog na suprugu Brankicu Borović, a imaju trogodišnju kćerkicu Viktoriju. Lani proglašeni najboljim OPG-om Šibensko-kninske županije, potom konkurenti za Zlatni OPG Hrvatske postali su finalisti našeg natječaja za najboljeg mladog poljoprivrednika. Proizvode prirodnu, dermatološki ispitanu kozmetiku s mirisom smilja i bademova ulja, raritetnu po tome što su im pripravci istinski hand made, trud njihovih ruku i znoja od polja, preko košnica i prirodnog voska, do suvremenog laboratorija. Njihovu priču pročitajte OVDJE.


image
Goran Vrabec
Bruno Konjevic/Cropix

Goran Vrabec, proizvođač chili papričica usred Zagorja: Širimo plastenike, cilj nam je biti jaki brend EU

Otkako smo prije pet godina upoznali Gorana Vrabeca, mladog i inovativnog proizvođača chili papričica usred Zagorja u Igrišću, svake ga godine nagovaramo da se javi na naš izbor na Najboljeg mladog poljoprivrednika. Potencijale njegova brenda Volim ljuto u međuvremenu je prepoznalo i tržište i ugostitelji, a dobitnik je i nekoliko nagrada na međunarodnim natjecanjima.

Kad god naletimo do njegova obiteljskog imanja, dočeka nas neki novi proizvod ili pogon, uz obavezne roditelje Nadu i Dubravka i djevojku Petru koji uvijek nešto rade u dvorišnom plasteniku od 2013. godine.

Sada je sezona presadnica, flanaca koji su zazelenili grijani plastenik, a uskoro će i polja pa ne treba sumnjati da će biti dosta papričica za bogatu paletu ljutih umaka. Njegovu priču pročitajte OVDJE.


image
Ivan Bobek
Bruno Konjevic/Cropix

Ivan Bobek, vlasnik slavonskog OPG-a na kojem se kravama ujutro pjeva sevdah: ‘Odabrali smo život kakav volimo...‘

Od 170 stanovnika malenog sela Novoselci nadomak Pleternice, njih trideset proteklih je godina otišlo kudikamo, tražeći bolje životne uvjete. Ostala je starčad, koja sa svoga ne može da i želi, te nešto onih koji gaje nevjerojatnu ljubav prema ovom nekoć bogatom, ali i danas plodnom slavonskom kraju.

Među njima je i prekrasna obitelj 38-godišnjeg poljoprivrednog tehničara Ivana Bobeka, koji već petnaestak godina dokazuju da se uz puno rada, truda i volje doista može živjeti i u opustošenoj Slavoniji.

Bobek je vlasnik istoimenog OPG-a koji se već godinama bavi proizvodnjom mlijeka isključivo najviše kakvoće, što su prepoznali i kooperanti koji mu za mlijeko, koje strogo kontroliraju, daju višu cijenu, bonus na kvalitetu. Danas proizvode 300.000 litara tog vrhunskog mlijeka, no njihov radni dan ne svodi se samo na veliku farmu, nego i na brojne druge poljoprivredne kulture kojima hrani stoku. Njihovu priču pročitajte OVDJE.


image
Tomislav i Ivana Haršanji i djeca Tea, Kao, Moi, Avi
Vlado Kos/Cropix

Matematičar i analitičar Tomislav Haršanji sreću našao na traktoru: Ljudi su mi govorili da nisam normalan, ali imao sam viziju...

Na polju su nas dočekali svi. Dok je stric Stjepan obrađivao mladi nasad lijeske, po polju i oko njega sa svojim malim grabljicama, motikama i lopaticama bezbrižno su bosonogi trčkarali Tea (6), Kao (5), Moi (3) i Avi (2). Tri sestre i brat kojima bi mama Ivana uskoro trebala roditi još jednoga brata. Da Kao ne bude jedini dječak u obitelji.

Mama je za to vrijeme sjedila na dekici okružena bojankama, crtančicama i slikovnicama, a tata Tomislav nas je upoznao sa svojim poljoprivrednom, ali i životnom filozofijom. Onako na prvi pogled, kad biste ga sreli negdje u gradu, za Tomislava Haršanjija iz Kućanaca Đakovačkih nikad ne biste rekli da živi na selu, od zemlje i za zemlju.

No, to je samo vanjština koja ipak odražava i njegov urbani životni sklop u kojem se nalazio do prije sedam godina, kad je sa svojom Ivanom odlučio uzavreli gradski asfalt i vrevu zamijeniti seoskim mirom i spokojem koji mu nudi svakodnevica na poljima, u voćnjacima... U Kućancima nema trgovine, čak ni seoske gostionice, ali Tomislav i Ivana uglas kažu:

"Mi ovdje imamo sve!" a pogled im odmah bježi na njihovo četvero bezbrižnih i zaigranih mališana, na plodnu slavonsku oranicu koja ih okružuje, na blago koje je mnogima nadohvat ruke, ali ga ne prepoznaju... Njihovu priču pročitajte OVDJE.


image
Saša Delić
Matija Djanjesic/Cropix

Saša Delić iz Grabušića: 'Bio sam jedini, a sad nas je u selu osam mladih stočara'

Saša Delić iz Grabušića, mladi je poljoprivrednik rođen 1990. koji je 2013. otvorio OPG i danas ima stado od 550 ovaca. Saša je uredio obiteljsku starinu gdje su, kako nam kaže, njegovi živjeli 700 godina, no stočarstvo za njegovu generaciju više nije bilo posao koji se nasljeđuje od roditelja.

- Životinje volim od malih nogu i oduvijek sam znao da se time želim baviti. Završio sam srednju školu za veterinarskog tehničara i 2010. sam kupio četiri krave. Kada sam joj rekao da ću kupiti krave, baba mi je na to rekla: "Sinko, nećeš se nikada tako oženiti" – smije se.

Radio je u međuvremenu tri godine u pilani, a potom je kupio ovce i krenuo u samostalan posao.

- Pored 550 ovaca imamo i 10 krava. Glavna djelatnost nam je ovčarstvo, odnosno prodaja janjetine, imamo svoje pašnjake. Posljednjih par godina imam i zaposlenog dečka s kojim se izmjenjujem u čuvanju ovaca. Njegovu priču pročitajte OVDJE.


image
Mario Košić
Zeljko Hajdinjak/Cropix

Mario Košić: ‘Zbog loših stvari često poželim dići ruke od poljoprivrede, ali evo što je prevagnulo da ne odustanem‘

Iza uspješnog muškarca uvijek stoji jaka žena. Potvrdit će to i Mario Košić za sebe i suprugu Maju. Jednako kao i njegov otac Milan za svoju ženu, Mariovu majku Ljubicu. Sve četvero zajedno rade na OPG-u u Krkancu, u općini Vidovec, poznatoj u Varaždinskoj županiji po uspješnim poljoprivrednicima.

Iako, stariji su prije tri godine vođenje obiteljskog posla, od kojega živi njih četvero i dvije Mariove i Majine kćeri, Leda (7) i Lara (10), prepustili mladima.

OPG Mario Košić sve više sadi u plastenicima.

- Vidite li kakva je klima? Nije prijateljska prema poljoprivredi. Zbog toga smo vanjsku proizvodnju prilično smanjili. Prije smo imali puno salate, zelja, kelja, cvjetače, brokule, korabe... svega i svačega na sedam, osam hektara. Uz to smo imali i korjenasto povrće. Njegovu priču pročitajte OVDJE.


image
Ivan Gerštmajer Zelember
Vlado Kos/Cropix

Ivan Gerštmajer Zelember dolazi iz jedne od najstarijih vinarskih obitelji u Hrvatskoj: ‘Od malih su me nogu usmjeravali u ovu priču‘

Kada bi cigle mogle progovoriti, kakvih bismo se samo priča naslušali i kakvom bismo svjedočenju povijesti nazočili u vinskom podrumu jedne od najpoznatijih, ali i najstarijih hrvatskih vinarskih obitelji - obitelji Gerštmajer, čija vinska priča datira još iz sredine 19. stoljeća. Točnije, od 1854. godine kada je mađarska strana te obitelji na njihovu imanju u Zmajevcu sagradila vinski podrum koji i danas ugošćuje putnike namjernike i sve one koji znaju cijeniti vrhunsku kvalitetu vinske kapljice. Dakle, već dulje od stoljeća i pol traje ova velika priča, a zahvaljujući najmlađem članu loze neće se tako uskoro završiti.

Ivan Gerštmajer Zelember naš je novi junak u serijalu o najboljim mladim hrvatskim poljoprivrednicima, mladić koji se zapravo od malih nogu pripremao za nastavak tradicije ove obitelji, nastale spojem domicilnih Mađara i doseljenih Podunavskih Švaba, Gerštmajera, koji su se Dunavom iz Schwarzwalda spustili do Baranje i trajno nastanili u Zmajevcu još davne 1704. godine. Njegovu priču pročitajte OVDJE.


image
Viktorija Terzić
Ranko Suvar/Cropix

Viktorija Terzić: ‘Prije 20 godina razmišljali smo o Australiji, ali smo ostali. Prvo smo kupili deset ovčica...‘

Teško je opisati usklik sreće koji se prolomio s druge strane slušalice kada smo 38-godišnjoj Viktoriji Terzić priopćili da je i ona među 21 finalistom izbora najboljeg mladog poljoprivrednika godine.

- 'Ajme! Stvarno? Joj, hvala vam - rekla je 38-godišnjakinja ushićeno. Zatekli smo je tog trena, a gdje drugdje, u njezinom vrtu u Novoj Ljeskovici kod Čaglina u Požeško-slavonskoj županiji. Najavili smo dolazak kako bismo se uvjerili u bogatstvo koje se ovdje uzgaja već dva desetljeća, a dok smo još bili na autocesti, zabrinuto nas je nazvala.

- Nemojte slučajno nešto jesti putem, napravila sam vam nešto, nadam se da to jedete - bila je zagonetna. A kad tamo - pečeni jarić, ali i gomila drugih proizvoda iz radionice vrijedne obitelji Terzić. Njihovu priču pročitajte OVDJE.


image
Luka Rossi
Goran Sebelic/Cropix

Luka Rossi: ‘Još kao dječak sam crtao kakva će mi biti konoba. Navečer razgovaramo o poslu, a noću ga sanjam‘

Baviti se vinarstvom i vinogradarstvom u Istri ili Slavoniji sasvim je drukčija stvar. Dok je možda Istra u povoljnijem položaju zbog turizma koji "popije" dobar dio istarskih vina, činjenica je da se istarski vinari bore sa zemljom. Nema je dovoljno i rascjepkana je. Priča nam to mladi poljoprivrednik Luka Rossi koji je s dvojicom braće nastavio obiteljski biznis u malom selu Bajkini kraj Vižinade koja je poznata kao jedna od najvinorodnijih područja u Hrvatskoj. Upravo tamo neki su od najboljih položaja za uzgoj vinove loze koji daju vrhunska vina.

Dvadesetosmogodišnji Luka ozbiljno je prionuo obiteljskom biznisu koji ima tradiciju koja traje još od daleke 1885. godine, i kaže da je u poslu 24 sata na dan, osim nedjeljom. Obitelj vodi obrt za poljoprivredu O. Rossi koji obrađuje 16 hektara vinograda na devet lokacija te još četiri hektara maslinika. Godišnje proizvedu 90 tisuća litara vina i 20 tisuća litara žestokih pića. Zapošljavaju uz obitelj još dvije radnika. Njihovu priču pročitajte OVDJE.


image
Ivan Palčić
Bruno Konjevic/Cropix

Ivan Palčić je nakon nesreće s 19 godina završio u kolicima: ‘To me nije spriječilo da postanem prvak, vozim traktor...‘

Kada smo ga prije tri godine posjetili na obiteljskom imanju u Vukovini, Ivan Palčić nam je ispričao gotovo nevjerojatnu životnu priču koja je zaintrigirala i zadivila naše čitatelje. Iako je kao 19-godišnjak nesretnim slučajem ozlijedio kralježnicu i ostao doživotno vezan za invalidska kolica, Ivan je u životu poslije nesreće svojim optimizmom uspio pobijediti brojne predrasude.

Uz oca Stjepana, mamu Mirjanu, sestre Anu i Doru nastavio je obiteljsku poljoprivrednu tradiciju djeda Branka i bake Jage na njihovom imanju u Vukovini nedaleko od Velike Gorice. Ratarska proizvodnja žitarica, izvlačenje drva iz šume i prodaja ogrjevnog drva njegovi su glavni poslovi u kojima svakodnevno sudjeluje. Potrebno je samo da mu netko od ukućana pruži pomoć u prelaska iz kolica na komandno mjesto u traktoru ili kamionu i Ivan će sve obaviti u danu koji nerijetko traje od zore do sumraka.

I to nije sve. Ivan u slobodno vrijeme, za svoj gušt, vozi motor, bio je prvak Zagrebačke županije u oranju u kategoriji plugova premetača. Njegovu priču pročitajte OVDJE.


image
Diana Prpić
Robert Fajt/Cropix

Diana Prpić: Umjesto rada u odvjetničkom uredu izabrala je njivu i postala prva hrvatska poljoprivredna influencerica

Dianu Prpić (31) iz Brežana pokraj Karlovca pratimo već nekoliko godina i sada već s popriličnom sigurnošću možemo reći da ona posljednji ispit na Pravnom fakultetu u Zagrebu nije položila namjerno jer bi tada morala donijeti konačnu odluku: pravo ili poljoprivreda. No, još s većom sigurnošću možemo reći da je njezino srce odluku već donijelo umjesto nje. Umjesto fensi odvjetničkog ureda, ona je, dakle, izabrala njivu.

Osim što je uspješna poljoprivrednica, postala je i prva poljoprivredna influencerica s više od 25.000 pratitelja na raznim virtualnim platformama. No, ima nešto što je zasjenilo čak i nju samu - Batela, njezin superpopularni namaz od batata i jedan od najzdravijih hrvatskih prehrambenih proizvoda. Njezinu priču pročitajte OVDJE.


image
Željko Jovanović i Tatjana Lovrić Jovanović
Vlado Kos/Cropix

Životni zaokret judo šampionke Tatjane Lovrić-Jovanović: ‘Sport je bio moj život, ali sve se promijenilo kada sam na dar dobila kozu‘

Judo je moj život - izjavila je prije tri godine Tatjana Lovrić-Jovanović nakon što je u 38. godini četvrti put u karijeri proglašena najboljom sportašicom Vinkovaca. Ova nevjerojatna žena do tada se više od 40 puta kitila medaljama, pretežno zlatnima, na različitim domaćim, europskim i svjetskim natjecanjima u judu. Čak je 20 puta bila prvakinja Hrvatske, zlato je ponijela i na Europskom vojnom prvenstvu, a sa Svjetskog kupa i Svjetskih vojnih igara donijela je srebrne medalje...

Popis je to koji, osim o uspješnosti, govori o karakteru jedne svestrane žene, rođene Vinkovčanke odrasle na gradskom asfaltu, koja se prije 14 godina udajom za Željka Jovanovića preselila u 25 kilometara udaljene Komletince, mjesto u sastavu Grada Otoka, gdje je svila obiteljsko gnijezdo iz kojeg je u međuvremenu na svijet stiglo i njihovih zajedničkih pet zlatnih medalja - Ivo (13), Ana (12), Luka (10), Lucija (9) i Karlo (6).

Dolazak u tradicionalnu slavonsku obitelj nije Tatjani donio samo promjenu životnog okruženja nego i životnih navika..., ali nije joj trebalo puno da se privikne na život na selu. Ipak, potpuna prekretnica u njezinu, ali i Željkovu životu dogodit će se onog trenutka kad su na dar dobili kozu, a danas Tatjana može slobodno reći - kozarstvo je moj život. Njezinu priču pročitajte OVDJE.


image
Ivana, Noel i Matija Panić
Vlado Kos/Cropix

Ivana i Matija Panić: ‘Znate kako je na selu kada kažete da ćete zasaditi nešto neuobičajeno - dosta vas čudno gledaju‘

Još dok su bili djevojka i dečko, Ivana i Matija Panić, imali su zajedničke snove o vlastitom imanju, životu na selu, na kojemu su oboje odrasli i gdje su od svojih roditelja stekli radne navike, ali i uvijek potrebnu dozu upornosti, strpljivosti, stabilnosti... za one trenutke kada čovjeku dođe da od svega odustane. A, takvih dana, znaju to svi koji žive od poljoprivrede, uvijek ima. No, oni su imali veliku želju, enormnu energiju i danas žive svoje snove.

- Ima i danas teških dana. Barem jednom mjesečno pomislimo da bismo odustali od svega, ali prođe to već do sljedećeg dana, i u biti ne znamo čime bismo se drugim bavili, jer ovo je ono na što smo se tijekom djetinjstva i mladosti pripremali - kažu naši simpatični domaćini, na što bi netko neupućen mogao pomisliti kako je mladost odavno iza njih, a stvarnost je zapravo drugačija. Njihovu priču pročitajte OVDJE.


image
Josip Mužinić
Zeljko Hajdinjak/Cropix

Brutalno iskrena ispovijest mladog poljoprivrednika Josipa Mužinića: ‘U sezoni se ne pita koliko je sati. Radi se i spava‘

Za Josipa Mužinića situacija na imanju dvosjekli je mač. Iskusni mu roditelji pomažu pa će teško pogriješiti, ali iz grešaka se, pak, kali iskustvo. Ipak, majka i otac Mužinić trude se pustiti Josipa da poslovno odrasta sam.

Tu su, ali odluke su njegove. Dobre ili loše. Zasad je pametno odlučivao, pa OPG Mužinić u selu Križevčec kod Svetog Ivana Zeline, uspijeva prehranjivati cijelu obitelj. Tri su mu sestre, supruga, majka, otac i on sam, zaposleni na obiteljskom gospodarstvu. Ivana je poreznik, Jelena agronom, a Marija veterinarka. Lijepo su se podijelili da različitim znanjima pridonesu radu autentičnog obiteljskog gospodarstva. Josip je započeo studij na Učilištu u Križevcima, no kako je počeo veliki val iseljavanja, uskoro nije imao tko raditi na imanju pa se vratio doma.

OPG Mužinić bavi se proizvodnjom mlijeka i tovom junadi. Imaju oko 450 grla - 150 muznih krava, pomladak, bikove i teleće junice. Imanje se, s okolnim zemljištem, proteže na 250 hektara zemlje, a sve što njihove životinje jedu, Mužinići uzgoje sami. Njihovu priču pročitajte OVDJE.


image
Lovro Guštin sa kćeri Doris i konjima
Robert Fajt/Cropix

Lovro Guštin: ‘Zanima me autentičnost. Zasadili smo neke sorte koje su toliko stare da nemaju ni imena‘

Tamo negdje između dva velika rata Tomo Tkalac, stari voćar i vinogradar iz Vrhovca kraj Ozlja, vinom i voćem opskrbljivao je cijeli kraj s obje strane hrvatsko-slovenske granice, žene su i po pet kilometara nosile proizvode u košarama na glavama, a muški bi punim zapregama potegli i do 50-ak kilometara udaljenog Ogulina te u Belu krajinu u susjednoj Sloveniji. Imanje je naslijedio njegov sin Rok, onda je iza njega ostala unuka mu Ljiljana, koja je dobila sina Lovru.

A mi pišemo priču baš o tom mladiću, Lovri Guštinu, koji će za koji mjesec postati 30-godišnjak. Svestrana i vrijedna obitelj imala je dosad izleta u razne poljoprivredne grane, imali su krave, bavili se tovom junadi, sada imaju konje i ovce, bave se i uzgojem pasa, Lovrin tata poznati je poduzetnik koji se bavi svim vrstama instalacija, centralnog grijanja, klime i ventilacije. Osim toga, sam sin Lovro, inženjer građevine, njegov je zaposlenik.

Međutim, ono što se desetljećima, a možda i stoljećima nije promijenilo jest da nije bilo nijedne generacije koja se nije bavila vinogradarstvom i voćarstvom. Od podruma i vinskih bačava nije tako mogao pobjeći ni Lovro, koji gradi novi podrum i planira sadnju starih autohtonih i gotovo iščezlih sorti vinove loze. Njegovu priču pročitajte OVDJE.


image
Zvonimir Hrušak
Darko Tomas/Cropix

Obitelj Hruška nam je otkrila: Većina domaćih lubenica koje se u Hrvatskoj prodaju dolaze iz - Slavonije

Kada u misli dođu lubenice, većini ljudi prva je asocijacija plodna dolina Neretve. Vjerojatno baš nitko ne bi pomislio da je, kako nam kažu naši domaćini, većina domaćih lubenica koje se u nas prodaju iz – Slavonije!

Otkriva nam to obitelj Hruška iz Bjeliševaca kod Kutjeva, pitomog slavonskog sela s većinskim češkim stanovništvom.

Hruške su se poljoprivredom počeli baviti još u vrijeme rata, tijekom kojeg nisu napuštali svoje selo. No, kako nam govori gospođa Vera, po kojoj je ovaj poljoprivredni trgovački obrt i dobio ime, došlo je do preseljenja Hrvata iz Vojvodine u ove krajeve te su upravo oni domaćem stanovništvu otkrili da lubenica može sasvim lijepo roditi i u Slavoniji. Priču obitelji Hruška pročitajte OVDJE.


image
Matija Andrašević
Ranko Suvar/Cropix

Matija Andrašević: ‘Bolest najboljeg prijatelja potakla me da krenem u taj posao, bobičasto voće pomaže...‘

Kad smo te kišne srijede krenuli iz Zagreba prema Voloderu nedaleko od Popovače na susret s Matijom Andraševićem (24), našim kandidatom za najboljeg mladog poljoprivrednika, prebirali smo sjećanja; koliko smo u proteklih pet godina imali kandidata koji su tako mladi uspjeli napraviti cijeli poslovni plan u kojem imaju proizvodnju, preradu, brendiranje proizvoda na tržištu i planove za ekološki razvoj i seoski turizam.

Hm, bilo ih je, ali nisu u tim godinama imali ono što je imao Matija. A to je, prije svega, vizija razvoja njegove proizvodnje bobičastog voća, koja se kao i nasadi u Moslavini rodila iz plemenite ideje. Pomoći svom najboljem prijatelju Tinu Bogoviću, koji od šesnaeste godine života boluje od kronične upale crijeva (Mb Chron).

- Zbog te bolesti svaki mu je dan otežan, a ponajprije zato što mu je organizam dodatno opterećen u borbi protiv upale te mu je time znatno oslabljen imunosni sustav. Tin je postao moj prvi korisnik kako bih utvrdio pomaže li bobičasto voće poboljšanju rada organizma. Matičnim sokom od aronije poboljšano mu je opće stanje imunološkog sustava te mu je smirio crijevnu sluznicu i pomogao u detoksikaciji.

Priču Matije Andraševića pročitajte OVDJE.


image
Tomisalv Špehar
Vlado Kos/Cropix

Tomislav Špehar napustio je dobro plaćen posao u Austriji i vratio se u Brđane: ‘Uzgajamo rajčice, imamo 12 radnika...‘

U Austriji je imao sve što bi svaki prosječni 20-godišnjak mogao poželjeti. Siguran i dobro plaćen posao, status u tvrtki kakav neki teško steknu i za cijelog radnog staža, a kamoli nakon svega tri godine... No, Tomislav Špehar, novi junak našeg serijala o najboljim mladim hrvatskim poljoprivrednicima, nije se mogao zamisliti cijeli život u mesnici, pa makar se radilo i o jednoj od većih u Austriji, kakva je obiteljska Mesna industrija Berger sa 130-godišnjom tradicijom. Njega je svaki dan vodila misao kako će se vratiti u svoje Brđane, selo nedaleko od Nove Gradiške, smješteno gotovo uz autocestu A3, kojom je svakoga vikenda dolazio kući iz Austrije. Tamo je njega, majku i sestre početkom Domovinskog rata povukao otac Zdenko, koji je krajem 80-ih otišao na privremeni rad u tu zemlju.

- Otišli smo u Austriju, misleći da ćemo se vratiti za mjesec dana, a na kraju se to, prema mojem ukusu, previše odužilo. Ja sam ipak prvih osam godina života proveo u Brđanima, i ništa mi ih nije moglo nadomjestiti - iskren je ovaj 37-godišnjak, koji je davno iza sebe ostavio svijet klaonica i obrade mesa. Danas je priznati proizvođač rajčice, čime se njegova obitelj bavi već 17 godina. Njegovu priču pročitajte OVDJE.


image
Tamara Rebić i konj Amor
Zeljko Hajdinjak/Cropix

Tamara Rebić: ‘Kobilje mlijeko je našoj djeci izliječilo bronhitis, tada sam shvatila da bih mogla pokrenuti proizvodnju‘

Dvoje djece Tamare i Zorana Rebića iz Velikog Trojstva u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji imalo je velike probleme s bronhitisom. Stalno su morali kod liječnika, čak i u bolnicu, a činilo se kako im konvencionalne medicinske metode ne mogu pomoći.

Tamara (33) čitav je život među konjima. No, njima se bavila samo u sportske i rekreativne svrhe - trenirala ih je za trkaće sportove, a jednu trku i sama je pobijedila. Suživot s ovim plemenitim životinjama obilježio ju je, pa se zapitala mogu li konji pomoći i kod ovog problema. Nakon malo istraživanja shvatila je da je lijek za njezinu djecu, koja danas imaju tri i pet godina, nadohvat ruke. Riječ je o kobiljem mlijeku koje su prvih 30 dana intenzivno uveli u dječju prehranu. Rezultati su bili zapanjujući, simptomi bronhitisa gotovo posve su se povukli, napredak je bio vidljiv već nakon samo pet dana, a cijela je obitelj nastavila redovito konzumirati ovaj eliksir zdravlja. Tamarinu priču pročitajte OVDJE.

image
Najbolji hrvatski mladi poljoprivrednik/poljoprivrednica

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 09:32