INTERVJU

BIVŠA POMOĆNICA MINISTRA 'Obnova fasada smišljena je za štedionice, a ne za građane'

Čini se da se ovim Programom obnove kuća kompenzira šteta stambenim štedionicama nakon ukidanja poticaja na štednju
 Ranko Šuvar / CROPIX

Ana Pavičić Kaselj, bivša pomoćnica ministra graditeljstva koja je dugo radila na programima energetske obnove i modelima njihova financiranja, u razgovoru za Jutarnji list iznosi argumente protiv uvođenja stambenih štedionica u proceduru energetske obnove te objašnjava da bi posao privatnih stambenih štedionica trebale raditi državne regionalne energetske agencije.

Nefunkcionalan sustav

Kritizirali ste uvođenje štedionica u proceduru energetske obnove obiteljskih kuća, zašto su one sporne?

- Opravdanost stambenih štedionica kao provedbenog tijela u Nacionalnom programu Vlade upitna je iz više aspekata. To znači da nam je sustav državne i lokalne uprave potpuno nefunkcionalan te da nemamo dovoljno tijela i ljudi za provedbu nacionalnih programa. Podsjetimo, uz dva nadležna ministarstva i fonda, imamo i Agenciju za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN), HBOR te 20 županija i 556 općina i gradova koji pak imaju osnovanih 29 regionalnih razvojnih agencija i 5 regionalnih energetskih agencija kojima bi se mogao povjeriti posao provedbe Nacionalnog programa. Uz to, u Programu se navodi da je u njegovoj provedbi nužna izravna suradnja Fonda sa stambenim štedionicama, koje će pratiti korisnike sredstava i tako u jednom koraku ostvariti i kreditiranje od strane štambenih štedionica i sufinanciranje od strane Fonda. Štedionice bi od građana trebale prikupljati zahtjeve i potrebnu dokumentaciju za odobrenje kredita i subvencija, a zahtjev za subvencije proslijeđivat će na suglasnost Fondu. Građani će naposljetku sklapati ugovorni odnos sa štedionicom, nevezano jesu li im kreditna sredstva potrebna ili nisu, ili je njihov udio sredstava položen na računu u drugoj banci. To znači da bi u konačnici stambene štedionice bile zadužene za kompletnu obradu i dodjeljivanje novca krajnjim korisnicima.

Platili građani

Znači li to da bi se novac od državnih poticaja do korisnika mogao kanalizirati kroz štedionicu?

- Upravo tako, na taj bi način stambene štedionice upravljale sa 71 milijunom kuna državnog novca, odnosno izvanproračunskih sredstava koje su platili građani preko naknada za onečišćenje okoliša. No, na kraju bi kroz stambene štedionice godišnje prošlo ukupno 207,5 milijuna kuna, koliko iznose ukupne procijenjene godišnje investicije u usvojenom Programu. Takav model provedbe preko stambenih štedionica u stranom vlasništvu dosad nisam susrela u okruženju ni u praksi drugih europskih zemalja. Možda jednostavno zato što se države ne odlučuju olako davati državni novac stranim bankama. Poticaje koje bi trebali dobiti građani u iznosu od 40 posto na ovaj način dobiva stambena štedionica, koja pak građanima za odobrena sredstva naplaćuje naknadu, a subvencija se umanjuje za troškove naknade, obrade i odobrenja kredita.

Je li Vlada onda bez javne rasprave usvojila Program u kojem su posrednici stambene štedionice?

- Program energetske obnove stambenih zgrada do 2020. godine prošao je javnu raspravu u prosincu 2013. Iako se Program trebao usvojiti do kraja 2013., to se nije dogodilo. U veljači je na stranicama Ministarstva graditeljstva osvanula obavijest da se Program dijeli na dva dijela, jedan za obiteljske kuće, a drugi za višestambene zgrade. Nacrt Programa energetske obnove obiteljskih kuća tom je prilikom objavljen, no javna rasprava o njemu nije otvorena.

Naime, glavna zamjerka dosadašnjem modelu financiranja obiteljskih kuća upravo je uvjet da određeni dio investicije sufinanciraju županije, gradovi i općine. Na natječaje Fonda iz prosinca 2012. javilo se samo 29 gradova, 17 općina i 15 županija koje su iz svoga proračuna izdvajale uglavnom 10 posto za sufinanciranje projekata, a Fond je u prosjeku sufinancirao 40 posto investicije.Od ukupno 556 gradova i općina, samo ih se 46 javilo na natječaj Fonda. Tako je svim građanima onemogućeno da ostvare ista prava u dobivanju subvencije od 40 posto za energetsku obnovu svojih kuća, jer se njihove jedinice lokalne, područne ili regionalne samouprave (JLPRS) nisu javile na javni poziv.

No, umjesto da se pronađe odgovarajući oblik koji bi olakšao provedbu Programa i ispravio manjkavosti, što se zagovoralo u javnoj raspravi, u Nacrtu programa energetske obnove obiteljskih kuća kao posrednička tijela osvanule su stambene štedionice koje se u javnoj raspravi u studenome 2013. uopće nije spominjalo.

Svrha štedionica?

Može li se uvođenje stambenih štedionica u energetsku obnovu promatrati kao ‘zamjenski posao’ za ukinute poticaje za stambenu štednju?

- S obzirom na povijest stambene štednje i nedavne izmjene i dopune Zakona o stambenoj štednji i državnom poticanju te štednje, kojima su sa 1. siječnja 2014. poticaju ukinuti, čini se da se ovim Programom praktički kompenzira nastala šteta za stambene štedionice u stranom vlasništvu. Kako je njihov kreditni potencijal u prošlom razdoblju bio nedovoljno iskorišten, one su kreditirale državu kupnjom državnih vrijednosnih papira i time ostvarivale prihode na konto sredstava javnog sektora, odnosno države. Stoga bismo mogli zaključiti da u Hrvatskoj stambene štedionice ne ostvaruju svoju primarnu svrhu pa je i upitno trebaju li nam kao takve.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 15:19