Briše se kazneno djelo teškog sramoćenja, ali ostaju kleveta i uvreda

U okviru predložene reforme Kaznenog zakona Vlada je s jučerašnje sjednice uputila u saborsku proceduru i prijedlog za brisanje kaznenog djela teškog sramoćenja. Riječ je o jednom od tri kaznena djela iz poglavlja nazvanog Zaštita časti i ugleda.

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković objasnio je da su brisanje ovog kaznenog djela zajednički predložili Ministarstvo kulture i Ministarstvo pravosuđa, i to zbog malog broja tužbi koje se za njega podižu. “Po broju predmeta vidi se da to kazneno djelo nije naišlo na nekakvu primjenu u praksi”, objasnio je Bošnjaković ustvrdivši da onaj tko se smatra osramoćenim nekim medijskim tekstom ili prilogom može dobiti primjerenu zaštitu u civilnom postupku.

Djelo sramoćenja prvi je put uvedeno u Kazneni zakon koji je stupio na snagu u siječnju 2013. Novinarska je struka u vrijeme kad se zakon donosio uzalud upozoravala da će to kazneno djelo u sudskoj praksi biti pogubno za slobodu govora jer je predviđalo da novinar može biti osuđen i za iznošenje istinitih informacija ako sudac procijeni da je ta istina za nekog uvredljiva.

Javni interes

Praksa je ubrzo potvrdila bojazni jer je u ožujku 2014. donesena prva nepravomoćna presuda za sramoćenje, i to zbog teksta u kojem su iznesene činjenice koje su bile u javnom interesu. Presuda je digla na noge novinarski ceh i pod pritiskom novinara Vlada i Sabor su 2014. djelo sramoćenja preformulirali u “teško sramoćenje”, tako da je novinare bilo znatno teže osuditi za iznošenje istinitih činjenica čija je objava u javnom interesu. Otad je broj tužbi za “teško sramoćenje” drastično pao. Prema podacima koje smo dobili od Ministarstva pravosuđa, 2015. je bilo 11 tužbi za sramoćenje, a prošle godine nijedna.

Međutim, broj tužbi protiv novinara za dva ostala kaznena djela iz poglavlja Zaštita časti i ugleda - klevetu i uvredu - nije pao, nego je, naprotiv, 2018. i porastao. Na kraju 2018. protiv novinara se vodilo 119 kaznenih postupak, od čega čak 91 postupak za kazneno djelo klevete.

Na novinarsko pitanje zbog čega iz Kaznenog zakona nisu izbrisana i djela uvrede i klevete, koja se u sudskoj praksi pretvaraju u moćno oružje za ušutkivanje novinara, Bošnjaković je odgovorio da su čast i ugled kategorije zaštićene Ustavom, da djela uvrede i klevete tradicionalno postoje u Kaznenom zakonu te da je njihov ostanak u KZ-u “primjeren”. Dodao je kako je 2011., kad se donosio sadašnji Kazneni zakon (koji je u primjeni od početka 2013), za kaznena djela protiv časti i ugleda učinjena važna izmjena - ukinuta je zatvorska kazna, a ostala je samo novčana.

Međutim, Bošnjakoviću je, čini se, nepoznato da je zatvorska kazna za djela protiv časti i ugleda ukinuta još 2005. u prethodnom Kaznenom zakonu.

Zaštita ugleda

Odvjetnica Vesna Alaburić, koja se niz godina bavi zastupanjem novinara pred sudom, Vladin prijedlog da se iz Kaznenog zakona briše kazneno djelo teškog sramoćenja smatra važnim doprinosom širenju slobode govora u našoj zemlji. “Doista ne postoji opravdani razlog da Kaznenim zakonom štitimo ugled pojedinaca, jer oni mogu dobiti potpunu pravnu zaštitu u nekom od brojnih mogućih građanskih postupaka.

Nije mi, međutim, jasno”, dodaje Alaburić, “zašto Vlada ne predlaže brisanje i kaznenog djela uvrede, jer je to najblaže kazneno djelo protiv časti i ugleda, koje se, u pravilu, čini omalovažavajućim komentarima i vrijednosnim sudovima. Ako ne postoji potreba da kazneno djelo teškog sramoćenja opstane u našem kaznenom zakonodavstvu, tada pogotovo nema potrebe da zadržimo kazneno djelo uvrede. Zato predložimo Vladi da briše i kazneno djelo uvrede. U tom bi slučaju ostalo kazneno djelo klevete, kao svjesno iznošenje neistine koja škodi nečijem ugledu i časti.”

Međutim, Alaburić podsjeća: “Možda je pravi trenutak da podsjetimo na preporuke Vijeća Europe da se dekriminaliziraju sva kaznena djela protiv časti i ugleda, jer građansko pravo raspolaže brojnim sredstvima zaštite prava osobnosti povrijeđenih nekom izgovorenom ili napisanom riječi.”